Dolazi li Joe Biden u Zagreb odrediti mandatara vlade?
Hoće li bijeli dim iznad Fort Knoxa u Buzinu označiti da smo dobili novog mandatara? Bidenov dolazak u Zagreb upravo u ovom trenutku, prekjučerašnji susret Prgometa s Milanovićem koji ga je koštao izlijetanja iz stranke i, odmah nakon toga, susret s povjerenikom za pitanja indijanaca (urođenika) odnosno, kako se to službeno zove, Drago Prgomet se u centru Zagreba, u trenutku izbacivanja iz Mosta našao s Krunom Badelom, stručnjakom za politička pitanja iz Veleposlanstva SAD-a Krunom Badelom, bi lako mogli biti međusobno povezani.
Demokracija je sustav u kom građani biraju vlast, a SAD je onda potvrdi ili, ako ne odgovara visokim demokratskim standardima te zemlje, izabere neku drugu. Jučerašnji susret Prgometa i Badela prošao je u sjeni medijski atraktivnijih nagađanja o tome tko će skupiti više potpisa, tko će odletjeti, tko je s kim spreman koalirati. A vijest koju je malo koji medij prenio, popraćena fotografijom susreta te dvojice, glasi: “Drago Prgomet se u centru Zagreba, u trenutku izbacivanja iz Mosta našao s Krunom Badelom, stručnjakom za politička pitanja iz Veleposlanstva SAD-a. Ni jedna ni druga strana ne žele komentirati susret, ali kako smo doznali iz izvora bliskima Dragi Prgometu, Badel je pružio podršku Prgometu. Oni, navodno, ne podržavaju stav Mosta da ne koaliraju s nikim. Prema istom izvoru, Prgomet je navodno dobio podršku američkog veleposlanstva za sastavljanje Vlade”. Vijest je jučer u Otvorenom prokomentirao profesor Anđelko Milardović, koji je rekao da susret Prgometa s Badelom izgleda kao da je Hrvatska “Nikaragva ili Honduras”.
No situacija se u međuvremenu bitno izmijenila – Prgomet je u trenutku tog razgovora, iako to tada ni on ni Badel nisu znali, po kratkom postupku izbačen iz stranke, što mu je bitno suzilo prostor da sa sobom odvede još nekog. Normalno je ovdje zapitati se, čemu uopće izbori i troškovi oko njih, ako veleposlanstvo SAD-a u konačnici odlučuje tko će biti mandatar, odnosno daje upute tko će i s kim formirati vladu, ili bar odobrava postignuti dogovor? Možda je jednostavnije da svakih 4-5 godina netko ode do Buzina i pita Badela što su cure na “Croatia desku” State depratmenta, u suglasju s onima nadređenima iz odjela za Zapadni Balkan, odlučile: čija politika u Hrvatskoj najviše odgovara geopolitičkim i strateškim interesima SAD? I treba li mu za lojalnost dati ogledalca i vatrenu vodu, ili je dosta i ratkapa od Mercedesa?
No ono što je posebno zanimljivo je da 25. studenog, upravo u trenutku kad Hrvatska treba dobiti novog mandatara, kojeg će nakon konzultacija odrediti Kolinda Grabar – Kitarović, Joe Biden, potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, dolazi u posjet Zagrebu, a to je danas objavila Bijela kuća. I to sudjelovati na prilično beznačajnom sastanku Brdo-Brijun Hrvatske i Slovenije koji postoji od pretprošle godine. Domaćin će biti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Teško je ne dovesti u vezu taj posjet, izbore u Hrvatskoj, ali i ideju formiranja osovine Baltik – Jadran – Crno more, koja podrazumijeva aktivnu suradnju Hrvatske i zemalja Višegradske skupine, Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske. Upravo je to ono što je Americi geostrateški ključni interes u Europi, a tu upravo Kolinda Grabar-Kitarović odigrala ulogu američkog saveznika, čime je ne samo Hrvatsku odgurnula od regiona u smjeru višegradske skupine koju čine zemlje nekadašnje Austro Ugarske, već je i zadobila određene kredite kod saveznika preko Atlantika.
Cilj je ovog sastanka je, kako je najavljeno, geostrateška rasprava, dakle vraćanje interesa najveće svjetske sile za rješavanje gorućih problema u Jugoističnoj Europi. Ključne teme razgovora bit će pitanje stabilizacije Jugoistočne Europe politički i sigurnosno, s time da se razgovori neće voditi o migrantima – to nije američki problem. “Ističe se pitanje podrške euroatlantskom putu svih zemalja u regiji kao prioritet jer se pokazalo da je to ključni proces koji vodi stabilnosti”, kaže jedan naš medij blizak stranim obavještajnim službama (odnosno diplomaciji), što se moće iščitati jedino kao interes SAD da Rusiju drži podalje od Regiona. “Konačno, treba otvoriti i pitanje negativnog utjecaja Rusije u regiji koji se vidi i u pokušaju da se zaustave težnje Crne Gore za pridruživanjem NATO-u”, navodi se dalje.
Dakle, radi se o tome da Washington preko osovine Baltik – Jadran i integracije Crne Gore u NATO pokušava osigurati svoje geostrateške interese. Jasno da je tu ključno kako diše vlada u Zagrebu, obzirom da su onu u Beogradu praktički već otpisali zbog prebliskih veza s Rusijom, i kako ona gleda na Baltik – Jadran inicijativu. Americi svakako nije promakao sukob Pantovčaka i Banskih dvora i sigurno im nije svejedno kako će se budući mandatar prema toj inicijativi postaviti – a ne može se reći da ju je Milanović podržao.
Je li onda tako nelogično pretpostaviti da Prgomet zapravo nije išao (samo) po američki “amen” za mandat, već da je susret s Milanovićem bio među ostalim i obavještajnog karaktera – iako uopće ne treba sumnjati kako je Milanović pokušao dobiti dio Mosta za sebe, uostalom sama matematika jasno govori kome je u interesu razdijeliti Most, a kome treba cijeli? Da se neposredno nakon tog susreta susreo s američkim obavještajcima jer je u biti trebao za račun SAD provjeriti kako Milanović diše po pitanju za SAD ključne geopolitičke osovine Baltik-Jadranm ali i da prenese informacije o stanju unutar MOST-a i tome kako bi nova vlada koja bi uklučivala i njih disala u odnosu na interese SAD? Sumnje da se radi o tome – ili igri na tom tragu – pojačava i to što se sastanak s Milanovićem odigrao u Kotromanovićevom stanu, jer je on taj koji je zadužen da se RH naoružava američkim oružjem. Stvar je zeznuo Milanović koji je cijelu igru “tajnog sastanka” odigrao, namjerno, u osvjetljenoj sobi s dignutim zastorima, pred novinarima koji su dobili “anonimnu” dojavu. Vjerojatno je na taj način htio poslati poruku da drži Prgometa, pa jednostavno nije dobro izračunao dalji razvoj: uostalom, na isti način je odigrao s Glogoškim (pozvao ga na tajni sastanak, pa onda dao podatke novinarima), na taj način je minirao Holy kad je njena popularnost zaprijetila SDP-u. To je prepoznatljiv Milanovićev modus operandi, a uostalom samo su on i Kotromanović mogli znati kamo će Prgomet otići nakon što je Petrovu javio da je “bolestan i ide doma”.
Logično je pretpostaviti da ambasada SAD ima određene rezerve prema Milanoviću, pa ispituje situaciju, ali i određene rezerve prema MOST-u koji im je potpuna nepoznanica, enigma. Ako je Prgomet i razgovorao s Amerikancima (i Milanovićem) o mogućnosti da on bude mandatar nove vlade, to je sad prošlost: on je takoreći politički mrtav. On je tek mjesec dana bio u Mostu, nedovoljno da bi stvorio mrežu svojih ljudi tamo i da bi povukao znatniji broj ljudi, a Petrov se posve drukčije postavio od Karamarka, koji je mjesecima tolerirao opstrukcije od strane Prgometa ne usudivši ga se izbaciti, već je čekao da sam ode.
Veleposlanstvo SAD je danas na novinarski upit o tom sastanku s njihovim osobljem, koji je uslijedio odmah nakon susreta s Milanovićem i Kotromanovićem, izdalo priopćenje u kom se kaže: “Osoblje i dužnosnici veleposlanstva se rutinski sastaju s predstavnicima civilnog društva i politike preko čitavog spektra što reflektira blisko i široko partnerstvo između naše dvije zemlje. Ipak, Veleposlanstvo Sjedinjenih Država ne pruža podršku pojedinim kandidatima ili strankama u Hrvatskoj. Sastanak s gospodinom Prgometom je konzistentan s našim regularnim i profesionalnim kontaktima sa svim velikim političkim opcijama unutar Hrvatske.” U to priopćenje nije povjerovao nitko. Kad vidimo bijeli dim iznad Buzina, znat ćemo da imamo premijera. A kako sad stvari stoje to neće biti niti Karamarko niti Milanović, a niti Prgomet.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
