Nitko se ozbiljno nije upitao tko doista podupire ISIL i zašto je ISIL tako učinkovit u borbama i osvajanjima te snažan u svojoj ideologiji. Kako funkcionira, na primjer, opskrba električnom energijom u tzv. ISIL-ovoj državi i zauzetim teritorijama, što je s medikmentima i rezervnim dijelovima za naftne bušotine, automobile i elektronskom opremom?

Odakle im naoružanje i streljivo te kako uspijevaju trgovati naftom uz tako tvrdi embargo i jedinstveni stav Saveznika; gdje su ISIL-ove luke, brodovi, banke i tko su kupci – tko održava naftne postrojenja…? Svi se plaše naglas izrečenih sumnji, još više njih strahuje od odgovora. ISIL nije samo krvožedna horda nego militantna država u rukama islamskih fanatika. U toj nazovi državi postoji stanovništvo, trgovine široke potrošnje, mobiteli, telekomunikacije, funkcioniraju repetitori… odakle, kad se ništa od toga u toj tzv. državi ne proizvodi?

ISIL je ludi proizvod ekstremnog islama, politički eksperiment istaknutih i vrlo bogatih pojedinaca i islamističkih država poput Saudijske Arabije, Qatara, Irana, Iraka, svih koji i u tom najkrvavijem sustavu vide Sveti rat i pobjedu islama nad krivovjercima. I Turska, svakako u tome nije nevina. Dolaskom Erdogana na vlast, ta je država prestala biti sekularna i Erdogan je prokazao Ataturkovu ideju moderne i sekularne Turske. Predsjednik Erdogan za sebe priželjkuje sultanske ovasti i širenje vlastitog utjecaja na nekadašnje granice Otomanskog carstva. I on s ISIL-om testira snagu i strpljenje Saveznika, stvara migrantske skupine i preko Turske ih „plasira“ u EU. Na taj način migrantima pritišće i ucjenjuje EU u procesu turskih pregovora s EU. Nije u pitanju novac, nego je počelo s Erdoganovim zahtjevom za skidanjem viznog režima za Turke, a završit će s punopravnim članstvom Turske u Europskoj Uniji. A ventil s migrantima cijelo je vrijeme u Erdoganovim rukama.

Deklarativno sve se navedene islamske zemlje navodno zgražaju nad terorizmom ISIL-a, zapravo se prenemažu s figom u džepu i lažu. Obilno mu pomažu kako u ničemu ne bi oskudijevao, saudijski princ ulovljen je prošli tjedan s torbama punim droge, cijela pošiljka namijenjena ISIL-ovim borcima. Jedini iskreni borci protiv ISIL-a su Kurdi, jer su u procesu stvaranje vlastite države, oni su borbu za svoju državu pretpostavili militantnom islamizmu. Kurdima je to posljednja šansa.

NATO i SAD pokušavaju vojno spriječiti da se crno zlo vojnog terorizma ne raširi dalje. Međutim SAD i dalje ne žele vidjeti prave pokretače i zakrilnika svih militantnih islamista od talibana, džihadista svih usmjerenja do isilovaca. Sveprisutna diplomacija i nejasna visoka politika mogu i najrazboritije oslijepiti, a onda se kao razlozi navode međunarodna trgovina, prijateljski odnosi, gradnja međusobnog povjerenja… sve samo izlike za kolektivno sljepilo. Rusija je de facto u ratu s islamom; ona čuva obzorje svoje ogromne Federacije, udaljene granice negdašnjeg SSSR-a i strepi da se ISIL ne poveže s njihovom bivšom muslimanskom sovjetskom braćom, prije svega Čečenijom, a tu su onda i mnogi „stanovi“/države. I to je ključni razlog ruske ekspanzije na Bliski istok, čuvanje vanjskih granica. I luka Tartus, naravno.

Kreatori ovakvog Islama dišu istim pulsom, kad je riječ o kršćanstvu i judaizmu, a spremni su zakopati ratne sjekire sunitstva i šiitstva ako to služi širenju i pobjedi njihove militantne ideje.

Tehnologija i energetska politika 21. stoljeća dokazala je da je nafta važna, ali ne kao u 20. stoljeću. Gotovo je s lažima; nafte ima u neizmjernim količinama i „preživjeti“ će samo one zemlje izvoznice nafte koje mogu prodavati naftu na svjetskom tržištu po 40 $ po barelu ili niže. Svršeno je s lagodnim životom koji se temelji na ispumpavanju (tuđim znanjem i tehnologijom) sirove nafte. Novac je obijesno potrošen na nepotreban luksuz, a znanje je uvijek bilo tuđe kao i oprema za eksploataciju i preradu nafte.

Saudijska Arabija, Qatar, Kuwait, Irak, Sirija, Iran nemaju rješenje za nisku cijenu nafte (nema ni Rusija) i prije ili kasnije moraju se vratiti uzgoju datulja. Kompletna tehnologija (sve od električne energije, vode i komunikacija do prehrane) je uvozna i u rukama stranaca. Spomenute zemlje same od sebe, po vlastitoj tehnologiji, materijalima i stručnjacima ne mogu napraviti ni obični bicikl.

Osam eksplozija u Parizu i terorističko ubojstvo preko 140 ljudi, na stotine ranjenih i potpuna blokada Francuske je zastrašujuće loša vijest. Ipak ima još gora: europsko licemjerje koje će nastojati relativizirati ubojice i zločin pa će se u znak tuge i solidarnosti neko vrijeme kolači praviti u francuskim nacionalnim bojama, ponovno će francusko biti šik, na reveru „osvještenih“ kočoperit će se francuska zastava, mediji i intelektualci će se raskokodakati da smo svi ljudi, a vjera nas je podijelila. Svi će oni imati razumijevanja za motive takvih terorističkih akcija, naglas se pitati je li Europa dovoljno učinila kako bi se muslimani integrirali… U znak solidarnosti izvjesit će transparente „svi smo mi Pariz“ kao što smo prije deset mjeseci to učinili s natpisom „Svi smo mi Charlie Hebdo“.

Nije terorizam isilovaca i džihadista ono najgore što se judeokršćanskoj civilizaciji dogodilo, nego licemjerje Slobodnog svijeta, njegovih šupljoglavih političara i još gorih novinara. Oni su počinili ovaj zločin i on zasigurno nije posljednji. Može se dogoditi svugdje, samo je pitanje KADA.

L. C./hrsvijet.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save