VIŠNJA STAREŠINA: Most između starih kola i mercedesa
Nadahnut narodnim mudrostima, Milan Bandić često uspijeva u malo riječi gotovo naslikati najsloženije političke pojave i procese. Tako je i ovih dana u samo jednoj rečenici oslikao cijelu narav modela vlade velike koalicije SDP-a i HDZ-a, na koju je u svome prvom političkom koraku pozvao Most.
“Ja sam za opciju velike koalicije, da svi guramo hrvatska kola i da najbolji i najsposobniji vode državu”, odmah se uključio Bandić u inicijativu. Ta slika – nas koji svi guramo rasklimana kola – neodoljivo me podsjetila na model nekadašnjih omladinskih radnih akcija, koje su osmišljene da bi njegovale boljševički kult – nas koji svi zajedno kopamo kanale lopatama i pjevamo, vozimo cement u tačkama i pjevamo, guramo rasklimana kola u krug i pjevamo – nadajući se da će taj naš trud i pjesmu prepoznati i udarničku značku nam dodijeliti naši komandiri radnih akcija, oni koji su od Partije postavljeni da nas vode, čime se podrazumijeva da su najbolji.
Bilo mi je baš žao da je s takvim utopijsko-boljševičkim prijedlogom velike koalicije, u svojem prvom političkom koraku izišla politička inicijativa Most. To više što se Most, sukladno izbornim rezultatima, našao u prilici ne samo odigrati presudnu ulogu u sastavljanju, održivosti i trajanju buduće vlade, već se našao u povijesnoj prilici potaknuti, uvjetovati i nadzirati promjenu cijele paradigme upravljanja državom.
Zapravo sasvim rijetko se događa da se tako labavo povezana grupa ljudi, bez zajedničke podupiruće strukture (iako je pojedinci vjerojatno imaju), preko noći našla u poziciji učiniti tako velike promjene u tako presudnom trenutku za Hrvatsku. Jer danas nije samo egzistencijalno važno otvoriti razvojni proces na zapadnim gospodarskim modelima, već je jednako važno strateški integrirati Hrvatsku u zapadnu europsku sferu, u trenutku kada se na ovim prostorima vodi sve otvoreniji američko-ruski konflikt za novu crtu razgraničenja između Istoka i Zapada. Želi li opstati i pokazati vjerodostojnost, grupacija Most mora najprije pokazati sposobnost ubrzanog političkog odrastanja.
Lekcija broj jedan bi bila da se promjene i razvoj ne mogu ostvariti preddemokratskim političkim modelima. A upravo to bi u hrvatskom slučaju bila vlada velike SDP-HDZ koalicije. U kojoj, usput, nema baš nikakve realne uloge za Most, mogu biti tek zabavljačko kulturno-umjetničko društvo na omladinskoj radnoj akciji.
Tu utopijsku opciju su, srećom, i Milanović i Karamarko, svatko iz svojih razloga, otklonili kao političku utopiju. Velika koalicija može uspjeti, primjerice, u Njemačkoj. Ali to je koalicija temeljena na zajedničkom programu, u stabilnoj pravnoj državi s tržišnim gospodarstvom. A ne na “ho-ruk” zajedničkom guranju starih rasklimanih kola.
Iz prve lekcije proizlazi i druga, a to je program kao osnova koaliranja. Iluzorno je i očekivati da Most kao lista neovisnih zastupnika ima razrađen razvojni program države koji bi mogao poslužiti kao osnova za koaliranje. Ono što su dosad prezentirali jest niz načela, koja uglavnom imaju pravi smjer, prije svega kao namjera promjene načina upravljanja državom.
Postoje dva ozbiljna programa. Prvi je nedeklarirani, da ne kažem tajni, ali velikim dijelom provedeni program Kukuriku koalicije, koji je u protekle četiri godine na velika vrata uveo, pa i ozakonio, političku arbitrarnost i političku podobnost u gospodarstvu. To je rezultiralo gušenjem srednjeg i malog poduzetništva, praktičnim zaustavljanjem ionako skromnih stranih investicija, neiskorištavanjem novca europskih fondova, a u vanjskopolitičkom smislu donijelo je oslanjanje na zapadnobalkanski “region”, pokušaje energetskog vezivanja uz Rusiju, što dugoročno znači proistočno svrstavanje Hrvatske u novim geostrateškim previranjima.
Iluzija je, primjerice, da se neiskorištavanje novca iz europskih fondova dogodilo spontano, samo zato jer se humoristični potpredsjednik Vlade Branko Grčić nije snašao. Ne, već na samom početku vladavine je ciljano uništen sustav koji je prethodno bio pripremljen (od strane EK-a) za pripremu projekata, napravljen je unutarnji inženjering ljudi, postavljeni su filtri da mogu proći samo politički podobni projekti (a takvi teško prolaze u EK-u), malim plaćama su iz državne uprave rastjerani ljudi obučeni za pripremu projekata, a istodobno je odbijana ponuda Europske komisije, da im oni namire dio plaće kako bi sačuvali kompetenciju u našoj državnoj upravi.
Žica prema Schengenu
Dakle, nije riječ o slučajnostima, već o programu koji gura ona stara kola iz Bandićeve metafore u smjeru koji Zoran Milanović i Vesna Pusić ne žele javno priznati – u istočnom smjeru, u region. Posljednji je primjer naoko nepostojeća politika prema migrantskoj krizi, ali čiji rezultat gledamo ovih dana kao simbolično podizanje žice između schengenske Europe i Hrvatske, odnosno simbolično ugrađivanje Hrvatske u zapadni Balkan.
Drugi je program razvojni program koji su za HDZ tri godine radili i napravili müchenski IFO institut i profesor Sinn, koji je program održivog razvoja Hrvatske na zapadnim gospodarskim modelima uz maksimalno korištenje prirodnih potencijala i sredstava EU-a. Taj program tek čeka da bude proveden.
Sukladno reputaciji koju u Njemačkoj i svijetu uživaju IFO institut i prof. Sinn (ove je jeseni IFO ponovno proglašen uvjerljivo najboljim ekonomskim institutom u Njemačkoj, a prof. Sinn uvjerljivo najboljim ekonomistom), taj je program po samom potpisu koji nosi kao najnoviji mercedes prema onim kolima bez certifikata koja se od prigode do prigode proizvode u domaćim ekonomskim projektnim radionicama. Naime, i u domaćim radionicama znaju kako bi taj auto trebao izgledati, ali u IFO institutu znaju ga napraviti tako da – vozi.
Taj programski mercedes trenutačno stoji zapakiran u HDZ-ovoj garaži. Nije sasvim izvjesno da bi i u samom HDZ-u, u slučaju da je izborna pobjeda bila uvjerljivija, postojala suglasnost da se taj mercedes stavi u puni pogon. Jer postoje neki naslijeđeni vozni parkovi (čitaj naslijeđeni gospodarski lobiji) koji bi se time našli ugroženi.
U slučaju koalicije s HDZ-om, prednost Mosta kao političke grupacije koja je ključna za formiranje vlade je u tome što može omogućiti da mercedes bude izvučen iz garaže i stavljen u pogon, a da se pritom uopće ne moraju praviti da oni znaju kako se pravi mercedes. Ne moraju ga čak ni kupovati, to je već učinio HDZ. Dovoljno je samo nadzirati da netko u njega ne pokuša uvaliti nečisti benzin ili rezervne dijelove dacije.
Da bi došli u tu poziciju, moraju prepoznati trenutak, razumjeti da tu nije riječ o izboru ljudi i o osobnim preferencijama, nego o izboru programa i ponijeti svoj dio odgovornosti. Dogovor o ljudima za provedbu tog programa tek je sljedeći korak.
U tome neće ostati bez potpore strateških zapadnih saveznika. Naime, koliko čujem, američki potpredsjednik Joe Biden, prigodom svojeg boravka u Zagrebu 25. studenoga, na mini samitu koji organizira predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, očekuje da će susresti i Božu Petrova.
VIŠNJA STAREŠINA/SLOBODNA DALMACIJA
