Milanović želi ostati na vlasti – tragikomedija u tri čina
Zoran Milanović se jako uzda u potporu Stipe Petrine koji viče: ‘Most je stabilan’, dok ga iznutra baš on trese i lomi, te Milorada Pupovca koji ni primjetio nije da je priznao grubo kršenje zakona i ljudskih prava.
Zoran Milanović na sve načine pokušava osigurati podršku za dobivanje još jednog premijerskog mandata. U izjavama koje su opet one iste, stare, na kakve smo i navikli prije nego mu je predizbornu kamapnju dotjerivao američki stručnjak Alex Brown, Milanović kaže da njegov način rada nisu obavještajne službe i kršenje zakona. Zoran Milanović se jako uzda u potporu Stipe Petrine koji viče: „Most je stabilan“, dok ga iznutra baš on trese i lomi, te Milorada Pupovca kojeg svojim izjavama jako tereti stranački mu kolega Mirko Rašković. U žustrom odgovoru Pupovac ni primjetio nije da je priznao grubo kršenje zakona i ljudskih prava.
Prvi čin ove male političke tragikomedije počeo je, prema kazivanju glavnog aktera Stipe Petrine, još 2009., godine, kad je navodno Mirko Rašković od Petrine i predstavnika koalicije SDP/HNS tražio pozamašnu sumu novca kako bi autobusima iz Srbije doveo glasače koji će glasovati za njih. Petrina, jedan od stožernih članova Mosta, koji je i predsjednici na konzultacije išao u ime te stranke, ne objašnjava kakav je njegova veza s HNS-om i SDP-om. Ne govori nam je li ona slabija ili jača danas nego što je bila te 2009., budući da je prije par dana članove suprotnog političkog tabora, dakle stranaka okupljenih oko HDZ-a nazvao nacistima. Stipe Petrina je član Mosta, koalicije koja tvrdi da je na jednakoj distanci od jednih i od drugih. Stipe Petrina tvrdi da je bio jedan od onih od kojih je Rašković tražio novac. Navodno je bilo riječi o 60.000 eura.
Ne znam prati li ovu priču Željko Szabo, bivši vukovarski gradonačelnik koji je u zatvoru zbog nuđenja 50.000 kuna izabranoj gradskoj vijećnici, ali ako prati mogao bi pasti u tešku depresiju. Nakon mučnog sudskog postupka Szabo je otišao na robiju, a Petrina će, po svemu sudeći u Sabor. Prije toga se još onako lijepo rukuje s Predsjednicom i pregovara s njom u ime Mosta. E sad bi gledatelji ovog prvog čina ove tragikomedije mogli pomisliti da nije isto nuditi i odbiti novac. Istina je. Nije isto. Szabo jest nudio i počinio je kazneno djelo, a Petrini je bilo nuđeno i on nije prijavio DORH-u, te je također počinio kazneno djelo. Dakle, nije isto kazneno djelo, ali kazneno djelo jest. Kazneni zakon Republike Hrvatske je jasan. U članku 300. kaže se: „Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.“ Za ono što je, prema riječima Stipe Petrine, Rašković navodno radio jest propisana dugotrajna kazna zatvora. Ovo kazneno djelo koje je prema vlastitom svjedočenju počinio Stipe Petrina goni se po službenoj dužnosti. Dakle, ako gospodin Dinko Cvitan ne želi mrlju na svojoj karijeri on ili netko od njegovih pomoćnika morat će ovih dana popiti kavu sa Stipom Petrinom. Ako Petrina govori istinu, on se toj kavi neće nimalo veseliti. U stvari, neće joj se nikako veseliti, jer ako zbog ovoga ne završi u zatvoru, značit će da nije govorio istinu, a time je opet počinio kazneno djelo izazivanja uznemirenosti kod javnosti. Kako god bilo, Stipe Petrina se mora jako nadati da Mandatno-imunitetno povjerenstvo novog saziva Sabora neće tako lako, kao u prethodnom sazivu, ukidati zastupnicima imuniteta na zahtijev DORH-a. Ili se mora nadati da neće biti ništa od dolaska njegovog Mosta na vlast, pa da neće biti ništa niti od uvođenja reda u pravosuđu, nakon čega se ovakvim (ne)djelima nikad više ne bi progledalo kroz prste. To nam iz Mosta obećavaju.
Drugi čin ove male tragikomedije odvijao se u Dnevniku HTV-a u kojem je, u petak 27. studenog gostovao predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća Milorad Pupovac. Bez imalo ustezanja, govoreći o Mirku Raškoviću, Pupovac je rekao da oni znaju s kim se Rašković sastajao, kad i što je razgovarao. Ukratko, Pupovac je priznao da znaju samo ono što, zaključit će svako normalan, saznati mogu praćenjem i prisluškivanjem Mirka Raškovića, koji se i Predsjednici Republike požalio na prijetnje i pritiske zbog toga što je odbio dati potporu Zoranu Milanoviću kao mogućem mandataru. Budući da je Rašković spomenuo prijetnju otkidanjem glave, sve ovo što je Pupovac izjavio poprima još ozbiljnije razmjere. Naravno, dok je Ranko Ostojić ministar unutarnjih poslova iluzorno je očekivati da bi policija mogla reagirati na ovo, ali gospodin Cvitan je opet pozvan oglasiti se, ako ne želi ozbiljnu mrlju na svojoj karijeri. Neovlašteno praćenje i prisluškivanje također je opisano u Kaznenom zakonu, doduše, uz nešto manju predviđenu kaznu nego u slučaju neprijavljivanja kaznenog djela davanja mita.
Treći čin ove male tragikomedije ispričao nam je osobno Zoran Milanović. Kaže on novinarima da u njegov način rada ne spadaju špijunaža i obavještajne službe te kršenje zakona. Ne znam može li se Milanoviću kao olakotna okolnost uzeti što uz njega više nije američki stručnjak Alex Brown, pa se aktualni premijer vratio retorici kojom je četiri godine, najprije začuđavao i zaprepaštavao, a onda kad smo shvatili s kim imamo posla i uveseljavao svekoliku javnost. Kako god bilo, čak će i Milanović osjetiti nelagodu kad shvati što je izgovorio budući da do opetovanog premijerskog mandata može samo uz podršku spomenutih Petrine i Pupovca. Veću nelagodu od njega trebao bi osjećati samo utamničeni Željko Szabo.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
