TIHOMIR DUJMOVIĆ: Evo zašto su Amerikanci ljuti na Milanovića
U manje od godinu dana hrvatska predsjednica uspjela je nemoguće: uz niz susreta sa svim čelnicima međunarodne zajednice, dva puta se u dosadašnjem mandatu sastala s najvišim vrhom SAD-a (predsjedniku Mesiću to, primjerice, nije uspjelo u deset godina, kao ni Josipoviću za njegovih pet godina!), da bi sada, kao krunu tih nastojanja, uspjela ishoditi potpis najvećih svjetskih sila na zajedničku izjavu glede budućnosti jugoistočne Europe i vratiti Ameriku kao aktivnog čimbenika u probleme jugoistoka Europe!
Ishoditi takvo što, bez pretjerivanja, od povijesne je važnosti za Hrvatsku, to prije što je Kolinda Grabar-Kitarović u razgovoru u četiri oka s američkim potpredsjednikom dobila snažnu podršku SAD-a za njezin projekt “Jadran-Baltik-Crno more”, u kojem Hrvatska zauzima iznimno važno mjesto.
Valja znati da je Joe Biden potpredsjednik SAD-a, ali i to da je on u Zagreb stigao i kao svojevrsni izaslanik predsjednika Obame i nije slučajno da je Biden istaknuo upravo detalj da je “predsjednik SAD-a svakako htio danas biti s nama”, ali nije uspio iz tehničkih razloga: u riječ Bidenovi stavovi su ujedno i Obamini stavovi.
Srbija prilazi NATO-u?
U zaključcima zajedničke izjave, jugoistok Europe se poziva na “pristupanje euroatlantskim integracijama”, a Unija i SAD su u tom smislu obećali nedvosmislenu pomoć svima koji “stabilnost i sigurnost” vide kroz “euroatlantsko partnerstvo”.
Pedantni analitičari su konstatirali da se u zajedničkoj izjavi (koju je, nota bene, ovaj put potpisala i Srbija) čak dva puta spominje NATO pakt kao poželjna integracija, što se do sada još nikada nije dogodilo jer je Srbija uvijek odbijala potpisati neku izjavu s tako naglašenom podrškom NATO paktu u problemima jugoistoka Europe. Srbija je i na ovom skupu istaknula da je zainteresirana primarno za ulazak u Europsku uniju, ali ovaj put se nije protivila ovako naglašenoj NATO formulaciji zajedničke izjave.
Posebno valja istaknuti da zajednička izjava poziva na “redoviti dijalog na operativnoj razini između SAD-a i EU-a te država jugoistoka Europe” (a to je posebno važno jer je u tom kontekstu Hrvatska predstavljena kao lider jugoistoka Europe), kao i na činjenicu da uz bok te rečenice stoji i stajalište vezano uz našu terorističku stvarnost jer se u tom kontekstu “poziva na širu suradnju i razmjenu informacija glede suradnje policija”.
Bilateralni sastanak hrvatske predsjednice i američkog potpredsjednika imao je na dnevnom redu tri teme: budućnost BiH, suradnju Hrvatske i SAD-a te uspravnicu “Jadran-Baltik-Crno more”.
Glede BiH valja reći da se može očekivati jači angažman SAD-a u rješavanju tamošnjih problema. SAD, naime, ističe kako jasno vidi BiH u kontekstu auroatlantskih integracija, a hrvatska predsjednica je podsjetila da je BiH država s tri jednakopravna naroda, naglasivši da Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma jamči za takav kontekst BiH. Neformalno se može čuti da je u dogledno vrijeme realno očekivati nove inicijative vezane uz ustroj BiH koje bi mogle donijeti striktno poštovanje “jednakopravnosti tri naroda”.
Kritike i prodike
S druge strane, iz svih Bidenovih izjava posve je jasno da je SAD odabrao Hrvatsku kao strateškog partnera na jugoistoku Europe i u ovom kontekstu SAD zapravo očekuje da Hrvatska (ali i Slovenija) pokrene nove inicijative vezane uz BiH i euroatlantske integracije.
Razgovori hrvatske predsjednice i američkog potpredsjednika glede Hrvatske i SAD-a ticale su se u prvom redu gospodarsko-energetske suradnje i u tom kontekstu je posebno istaknuta uloga Hrvatske kao centra Mediterana prema srednjoj Europi. U tom kontekstu je dotaknuta i važnost riječke luke (ali i luke Kopar) koje tu imaju iznimnu važnost.
Glede ove teme nije nevažno spomenuti izvore bliske hrvatskoj Vladi koji neslužbeno ističu da je Joe Biden u razgovoru s premijerom Milanovićem bio dosta kritičan prema činjenici da Hrvatska uporno ne pokreće LNG terminal na Krku, to prije jer je za prve poslove na tu temu na europskoj razini već osiguran određeni novčani iznos.
Po tim izvorima bliskim hrvatskoj Vladi, neslužbeno se doznaje da je američka strana podsjetila da su u prijašnjim kontaktima i premijer i bivši predsjednik Josipović izrazili suglasnost s pokretanjem LNG terminala, ali da Vlada na tu temu godinama nije povukla ni jedan korak.
Neimenovani izvor iz Vlade ističe da je razgovor Bidena i Milanovića protekao ne samo u svojevrsnoj kritici i prodici koju je Biden održao Milanoviću, nego i u dosta konfuznom ozračju s obzirom da je hrvatska ministrica vanjskih poslova po svaku cijenu nastojala voditi glavnu riječ u tom razmjerno kratkom susretu.
Način na koji hrvatska Vlada respektira sve ove relacije je iznimno važan jer hrvatska predsjednica sa svojim ovlastima ne može baš ništa napraviti u kontekstu ovih planova ako nema jasnu potporu Vlade. Tako da će i svi zaključci ovog samita koji se tiču Hrvatske biti mrtvo slovo na papiru ako ga bude ignorirala hrvatska Vlada, kao što, primjerice, ignorira uspravnicu “Jadran-Baltik-Crno more”.
Podrška ‘uspravnici’
Dobro informirani krugovi ističu da su američkim diplomatskim krugovima ove relacije posve jasne i da je zbog toga Biden tako “oštro i ukorio Milanovića” zbog toga što se projekt LNG terminala na Krku nije pomaknuo s mrtve točke. Unatoč svim obećanjima, uporno se izbjegava krenuti s projektom LNG terminala na Krku premda su nam čak i stavljena na raspolaganje početna novčana sredstava.
Osim toga, dobro obaviješteni krugovi ističu da Americi nije promaknulo da je u isto vrijeme Milanovićeva Vlada u energetskoj politici povukla snažne poteze u smjeru povezivanja s ruskim energetskim čimbenicima i u poslovima vezanim uz plin i u relacijama vezanim uz luku Ploče.
Glede uspravnice “Jadran-Baltik-Crno more”, koja je bila zasebna tema bilateralnog susreta hrvatske predsjednice i američkog potpredsjednika, treba istaknuti da je Hrvatska dobila nedvosmislenu i jasnu podršku Washingtona za taj projekt, i to ne samo iz sigurnosnih razloga, kako se obično u medijima tvrdi. Amerika, naime, razumije da taj projekt donosi snažan gospodarski iskorak i da skriva veliki energetski potencijal.
TIHOMIR DUJMOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
Milanovićeve kineske pogreške
Vanjskopolitički promatrači ističu da je u Kini s pomiješanim osjećajima primljena činjenica da je hrvatski premijer, koji je prigodom zadnjeg posjeta hrvatskog izaslanstva (koje je tada vodila hrvatska predsjednica), kada je on opet izostao, naglašeno obećao da će u idućem posjetu, baš stoga jer su otvorene brojne mogućnosti posve konkretne gospodarske suradnje Kine i Hrvatske, on sigurno doći u Kinu.
Pokazalo se, ističu isti izvori, da Milanović nije otišao u Kinu faktički samo zbog jedne fotografije s američlkim potpredsjednikom Bidenom premda je u Kini na njegov potpis čekalo nekoliko iznimno važnih projekata koji bi već sutra donijeli konkretna kineska ulaganja u zemlju. Naime, predsjednik Sabora Leko može se prošetati po Kineskom zidu i “izraziti zadovoljstvo onim što vidi”, ali on niti ima ovlasti niti se u te relacije razumije, a poslan je u Kinu kao zamjena za premijera Milanovića.
