Hrvatska u čvrstom zagrljaju Titovih nosača štafeta
Jedna od najvećih udbaških podvala ona je u kojoj se izjednačuju HDZ i SDP. Nakon te perfidne sintagme odmah slijede sterotipi kako nas je HDZ opljačkao i kako je on zapravo glavni krivac. U prilog tome ide i činjenca da je od 25 godina hrvatske neovisnosti SDP vladao samo 8 godina, pa je srazmjerno tome i HDZ-ova odgovornost veća.
Činjenice su međutim potpuno drukčije. Točno je da su različite HDZ-ove vlade 17 godina vodile hrvatsku državu, ali vlast nije samo Vlada. Vlada je izvršno i operativno tijelo koje ima najveću odgovornost za vođenje države, ali prava vlast raspoređena je u institucijama koje su tijekom gotovo pola stoljeća Titove partijske diktatute temeljito pročišćene. Bio je to radikani „marš kroz institucije“, kroz koje je Titova zločinačka klika doslovce s pištoljima i bombama za pojasom i na stolu preuzela fakultete, obrazovne i znanstvene ustavove, medije i sudstvo. Uništeni su svi tragove građanskog društva te uspostavljena partijska država i partijski sudovi. Sve navedene poluge vlasti Komunistička partija čvrsto je cementirala u narednim desetljećima svoje vladavine.
Uspostavom samostalne hrvatske države te su se poluge moći samo pregrupirale, prema potrebi zaodjenule u demokratsko ruho i u novim okolnostima dodatno utvrdile svoj položaj. U takvim okolnostima u Hrvatskoj se dogodio presedan nezabilježen u demokratskom svijetu. Državno odvjetništvo uz logistiku pozicioniranih partijskih struktura pokrenulo je sudski postupak koji je trebao de facto dovesti do ukidanja parlamentarne demokracije i to tako da osudi i uništi najjaču stranku u državi, pod čijim je vodstvom uspostavljena samostalna hrvatska država. Bio je to epilog i kulminacija čitavoga niza selektivnih sudskih postupaka, kojima se nastojalo eliminirati glavne političke suparnike. U tome su ih svesrdno opsluživali mediji, koji su pokretali hajke, ocrnjivali pojedince i cijele strukture, a sve kako bi u javnosti pripremili teren za sudski postupak koji bi trebao biti samo formalnost, jer već čitava javnost „zna“ tko je kriv i tko treba odgovarati za sve nedaće. Ne samo da su režimski mediji sudjelovali u tom scenariju linča, nego su i, suprotno zakonu, imali uvid u sadržaj i tijek sudskog postupka. Događalo se i to da mediji znali i objavljivali tko je optužen, a da je optuženiku tek naknadno stizala optužnica.
Jedan od najeksponiranijih slučajeva medijskoga reketa u novije vrijeme je slučaj u koji je umočen web portal Index, koji se uoči, a još više nakon parlamentarnih izbora potpuno stavio u službu Partije i njezina pokušaja da se, unatoč izbornom porazu, zadrži na vlasti. Mete pritom nisu bile samo „tradicionalni“ politički protivnici, nego i disidenti Partije.
Jedan od donedavno čelnih ljudi i ministar u Kukuriku vladi Slavko Linić, ostao je zaprepašten nakon što je ovih dana portal Indeks objavio njegove fotografije u društvu prijatelja i donedavnih suradnika u Kukuriku vladi. „To je sve djelo tajnih službi i policije, koji zloupotrebljavaju Index i objavljuju svoja praćenja i špijunske afere“, istaknuo je Linić u izjavi za HRT, te pojasnio pozadinu i „motive“ navedenog portala i njegova vlasnika Matije Babića: „Nemojte se ni čuditi, vlasnik portala je taj koji je pokrao državni proračun za 6 milijuna kuna… Sam Babić je priznao djelo krađe državnog proračuna, ali to je Hrvatska, ukradete 6 milijuna kuna i idete na dobrotvorni rad.“
Ovo što se dogodilo Slavku Liniću, međutim, prava je „kamilica“ prema intrigama u koje je Indeks vukao uglednog splitskog kirurga dr. Hrvoja Tomasovića. U TV emisiji Bujica dr. Tomasović ispripovijedio je horor kakvog nema ni u holivudskim filmovima strave. Prema navodima spliskog kirurga, pristupila mu je osoba koja se predstavila kao novinar Indexa, te mu zaprijetila da će objaviti montiranu inkriminirajuću FB prijepisku. Sadržaj i ton prijetnje teško je pronaći i u najcrnjim scenarijima mafijaških ucjena: “smrade ustaški, začepit ćeš ta svoja smrdljiva usta, imaš rok do petka da platiš 20 tisuća eura.“ Nakon prvotne nevjerice dr. Tomasović cijeli je slučaj prijavio policiji. S pravom se bojimo da će taj slučaj završiti kao i „slučaj svastika“. Međutim nada umire zadnja, pa se i dr. Hrvoje Tomasović nada „ da Index nije država. Da u ovoj državi postoji Vlada, sud, kakva je to država gdje Index nekog osudi bez ijednog jedinog dokaza.“
Za državnu sigurnost, međutim, puno je opasniji slučaj Ante Kotomanovića i njegov tajnoviti let u Mali Lošinj. Javnost nagađa da je riječ o pokušaju prodaje strateških objekata Rusima. Ovaj slučaj zasigurno nije promaknuo ni NATO saveznicima, kao što ni Joeu Bidenu, potpredsjedniku Sjedinjenih Američkih Država nije promaknulo Milanovićevo opstruiranje izgradnje LNG terminala na Krku, iznimno važnog ne samo za Hrvatsku energetsku sigurnost i stabilnost, nego i čitave srednje Europe. Navedeni sučajevi samo su noviji u nizu medijske represije i prešućivanja, kojima se Milanović zadnjim snagama pokušava održati na vlasti.
Čini se da Milanović sve više postaje svjestan da su mu dani u Banskim dvorima odbrojani. Vidjelo se to posebice na dan konzultacija u Uredu Predsjednice. Poput pijanog Rasputina uletio je u Ured, pri čemu je, činilo se, malo nedostajalo da i fizički nasrne na Predsjednicu. Očito su mu živci popustili, jer sve njegove spletke ne bi li srušio Most putem svojih „diverzanata“ Prgometa i Petrine očigledno nisu uspjele. Umjesto parlamentarne većine, pri čemu je pojedinim zastupnicima obećavao kule u zraku – Milanović je dosegnuo svoj limit na 66 potpisa zastupnika. Pitanje je međutim: ima li ih i toliko? Znakovito je da Predsjednici nije pokazao popis zastupnika koji ga podupiru.
Poput bombe odjeknulo je i pismo Bože Petrova upućeno zastupnicima Mosta, a koje je na svojemu FB profilu prenio Josip Katalinić jedan od zastupnika Mosta. U tom pismu Božo Petrov ozbiljno optužuje Zorana Milanovića: „Iako je Drago Prgomet sam kriv što je odabrao put kojim je krenuo odmah nakon izbora, političku krivnju za taj pokušaj razbijanja MOST-a jednako mora snositi i Zoran Milanović. Svašta se u medijima moglo pročitati u tom trenutku, čak i napadi na MOST zbog tobože diktatorskog vođenja stranke, ali o Zoranu Milanoviću je možda postojala crtica. Govorimo o tajnom sastanku sadašnjeg premijera s istaknutim članom MOST-a u tom trenutku. Premijera, ne činovnika.“
U pismu Petrov razotkrkiva pozadninu SDP-ovih „igrača“ Mosta te razotkriva zastrašujuću igru u kojoj su sudjelovali neki zastupnici srpske nacionalne manjine: „Mogao bih Stipi Petrini reći da je pred kampanju govorio da su svi isti, u zadnjih 10 dana svim izjavama ide u prilog samo jednoj strani. Mogao bih govoriti o njemu kao čovjeku koji je mene i Ivana Kovačića prije 15 dana uvjeravao da moramo ići sa SDP-om, bez bilo kakvih razgovora s HDZ-om. Mogao bih o njemu reći da je čovjek koji je govorio da mu je riječ sve, a u individualnim razgovorima s novinarima govori jedne stvari, dok nam se u mejlovima i u privatnim razgovorima kune u druge stvari. U trenutku kad ga predsjednica RH upita ima li išta protiv, ne govori ništa, da bi poslije bio general nakon bitke. I nije problem njegov s MOST-om ili sa mnom tih 5 minuta, nego ono što je čuo preko radija na zajedničkoj kavi netom poslije, odstupanja jednog člana manjine od Milorada Pupovca, i kad je u društvu komentirao: “Uh, sad Milanoviću treba 10 MOST-ovaca, neće uspjeti…”
Od svega ovoga Radmanov HRT prenio je samo načelni stav Mosta da se zalaže za reformsku vladu. Toliko o objektivnosti „hrvatskih medija“, koje još uvijek u svojim rukama i dalje čvrsto drže nosači Titovih štafeta!
Mato Kros/hrsvijet.net
