TIHOMIR DUJMOVIĆ: Petrov bez anđela
Nakon što su HNS, laburisti i Hreljini umirovljenici odbili veliku koaliciju trasirajući tako stav glavnog odbora SDP-a u subotu, otvorila se mogućnost za zadnju šansu Boži Petrovu za časni i elegantni uzmak iz lude priče o tripartitnoj Vladi, ali i šansa Karamarku da HDZ dovede na vlast.
Stoga je zadnja formula Mosta glasila: “Ako samo jedna opcija prihvati ponudu o nestranačkom premijeru, Most će krenuti u formiranje Vlade sa strankom koja je bila “za” tu opciju”. To je dakle HDZ i sada je jedino potrebno ili da se Karamarko uzvisi i ne inzistira na mjestu premijera ili da Božo Petrov shvati da, s obzirom na to da treće opcije više nema, da je pravedno da relativni izborni pobjednik ponudi premijera.
Pritisak malih stranaka
Realno je očekivati da Karamarko pokaže koncilijantnost iako je jedan dio njegove stranke protiv toga, i stalno mu pjevaju šlager o relativnom pobjedniku. No, ta je pjesma sišla s top lista i kad bi bio osobito mudar, Karamarko bi tražio samo poziciju u sigurnosnom sustavu koji je faktički demoliran, uzmemo li u obzir da iz tog sustava kako vidimo, informacije cure na sve strane. Da ne govorim o tome da naše sigurnosne službe nisu bile kadra saznati da nam prijeti stampedo od pola milijuna izbjeglica.
Usput govoreći, upućeni krugovi ističu da je lex Rašković izgledao ovako: Šime Lučin je kao ministar unutarnjih poslova u Račanovo doba potpisao braniteljski status Raškoviću, a Karamarko je samo de facto prihvatio prijedlog, sugestiju i potpis ministra policije Lučina.
Činjenica pak da su HNS (i to je Vrdoljak priopćio javnosti, a ne Vesna Pusić što je znakovito s obzirom na važnost odluke) laburisti i Hrelja jedva 24 sata nakon kave u “Esplanadi” odbili Petrova, sugerira da Milanović zapravo ne drži sve konce u rukama.
Tim su odbijanjem prije zasjedanja SDP-ova glavnog odbora te tri stranke, odbivši koaliciju, izrecitirale buduće odluke glavnog SDP-ova stranačkog tijela. No, može ih se razumjeti, mali se boje da u novoj velikoj koaliciji za njih neće ostati ni mrvice sa stola.
Božo Petrov dosta brzo uči i očito počinje shvaćati da je bio okružen političkim piranama, da u toj borbi nema puno šansi da preživi i vjerojatno smo zato i došli do mantre da će u Banske dvore Petrov ići s onima “tko prihvati ponudu o nestranačkom premijeru”.
Božo, križ na leđa!
Petrov je praktički u “Esplanadi” napravio politički salto mortale. Refren o čestitom, nevinom, upravo djevičanskom zajedništvu gdje samo politički barbari razmišljaju o funkcijama, zamijenio je pomalo infantilnom, ali računovodstveno neobično preciznom podjelom funkcija, pokazujući da sjajno razumije što je fotelja, što je sinekura, a što je krvava kupelj izvršne vlasti.
Naime, kad bi Petrov imao petlje prihvatiti odgovornost za državu s istom energijom s kojom fantazira o tripartitnoj vlasti, on bi se ponudio kao premijer! On bi ponio križ na svojim leđima!
No Petrov počinje shvaćati kako izgleda visoka politika. Od slavne postizborne noći, izgubio je Prgometa i dvije zastupnice, izgubio je Petrinu koji bi najradije glasao za SKH, da to postoji, a vidio je i čuo da dobar dio njegove preostale družine u Mostu nisu anđeli niti ljudi bez prošlosti.
Tako su on i cijela javnost doznali da je njegova desna ruka, Robert Podolnjak do sada promijenio 4-5 različitih političkih grupacija, kao i to da je prije 20-ak godina Podolnjak promijenio čak i prezime. Ono na što obični smrtnici imaju puno pravo, ne vrijedi za obnašatelja javne vlasti, a kako pozicija šefa parlamenta spada u red pet najvažnijih mjesta u državi, nacija ima pravo znati sve o punom identitetu šefa svog parlamenta.
Nakon tih informacija o navodno samozatajnom Podolnjaku, mi smo na “Otvorenom” čuli da je gospodin Martinović, još jedna desna ruka Petrova, bivši sudac vojnog suda bivše JNA. Tu tvrdnju iz sms-komentara u “Otvorenom” Martinović nije demantirao, tek je dodao da je dragovoljac Domovinskog rata.
Moralni relativizam
Kako god, Božo Petrov kako vidimo nije okružen anđelima i za očekivati je da je puno naučio u ovih mjesec dana. Nakon spomenutog osipanja i moralnog relativizma koji je uzeo maha u kadrovskoj slici Mosta, čini se da je Božo Petrov počeo koračati s dvije noge po zemlji.
Naime, i njemu je postalo jasno da na novim izborima Most više ne bi istrčao u starom sastavu, a osim toga, tko zna što bi još otkrila rendgen analiza hrvatskih medija o Mostovim kadrovima, pa smo tako izgleda došli do toga da se Petrov ipak odlučio za koaliciju s HDZ-om.
Sada je, dakle, Tomislav Karamarko na servisu i ima novu set meč-loptu.
TIHOMIR DUJMOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
