IVICA ŠOLA: Le Pen nije ekstremistica
Nakon radikalnog islama u Europi, eto nam nove babaroge koja se zove ekstremna desnica, utjelovljena u gospođi Le Pen. No program njezine stranke ni po čemu se bitnom ne razlikuje od onog koji utjelovljuju Hollande ili Sarkozy, a ima dva pilastra: statalizam i laicizam, dvije okosnice republikanske Francuske oduvijek.
U programu njezine Nacionalne fronte tako piše: “Nastajanje francuske nacije kroz stoljeća je obilježeno odlučujućom ulogom države, i to jake države koja je znala ujediniti naciju… zagušiti lokalizme i tribalizme, upravljati našim teritorijem te progresivno ponuditi svima odgoj, pomoć, sigurnost i kvalitetne javne servise.” Princip jake države na nacionalističkoj matrici nije nikakva specifičnost “ekstremne” Marine Le Pen, ona se tu u bitnome ne razlikuje od svojih “umjerenih” političkih suparnika.
Jednako je i s principom laicizma, u kojem središnju ulogu ima odgojno-obrazovni sustav, školstvo, koji ona naziva religioznim nazivom, “svetištem, organskim servisom Republike”, kojim caruje princip neutralnosti, napose religijske.
“Ekstremna” Nacionalna fronta samo nastavlja, zajedno s ostalima, “umjerenima”, tragom jakobinske tradicije koja slijedi programatski Dantonov poklič: “Djeca pripadaju državi prije nego svojim roditeljima!”
Tako je, u jakobinskom naletu, počela povijest građanskog odgoja u školama. Već 1882. godine ministar Ferry uvodi građanski odgoj, da bi 1905. zakonom zabranili religijske simbole na javnim mjestima, izuzev groblja i muzeja.
O tome napisah: “Građanski odgoj u svom nastanku ima totalitarne nakane jer država treba supstituirati obitelj, sukladno Dantonovom programatskom uskliku. Takva laička država nije neutralna, ona se postavlja kao izvor morala, što je, opet, totalitarna značajka. Jedan od otaca francuskog sekularizma, Ferdinand Buisson, ‘građanski odgoj’ i taj sustav vrijednosti slikovito je opisao: ‘To je kršćanstvo bez dogmi, bez čuda i popova.’ Drugim riječima, to je zamjenska religija.”
Marine Le Pen tu nije nipošto “ekstremna” jer je i s predsjednikom Hollandeom nastavljena ta laicistička tradicija u kojoj je “laički moral” oduvijek lijek “fundamentalističkom moralu” na religijskoj matrici, pri čemu će država, kako govoraše ministar Peillon, “učiti djecu razlikovanju dobra i zla” (!?) i zaštiti od bilo čijeg upliva, pa i od vlastitih roditelja, što u konačnici znači dokidanje pluralizma moralnih vizija i navada.
Ako je Marine Le Pen izabrana kao lijek rastućem islamskom ekstremizmu, ili kao reakcija na nj, ona ga može samo razjariti, a ne eliminirati. Ne zato što bi u bitnome (statalizam i laicizam) bila drukčija od Sarkozyja ili Hollandea, već zato što je dio francuske tradicije koja u ime neutralnosti ignorira religijski faktor u društvu gurajući ga u privatnost, na periferije, pa im se isti faktor na javnoj pozornici pojavi u obliku čovjeka bombe. Ti bombaši su prošli isti taj republikanski odgojno-obrazovni sustav, a ekstremizam uglavnom nisu primili u obitelji, već “na ulici”.
U cijeloj raspravi o problemu integracija u Francuskoj sve do zadnjih terorističkih čina religiozni faktor bio je ignoriran, iako je religija ključan faktor integracije. No francuski model laiciteta odbijao je religiju kao važan socijalni faktor, gurao je u privatnost i mračne rubove.
U takvoj paradigmi nacionalno jedinstvo se ustrojava isključivo zajedničkom voljom afirmiranja konstitutivnih francuskih vrijednosti. Takav model integracije i laiciteta s principom “nautralnosti” koja isključuje bilo koju religiju iz javnosti doživio je poraz. Mi nismo sekularno, već postsekularno društvo.
Problem religijskog u našim društvima, gdje je Francuska ekstremni primjer, ne može se riješiti tako da ga se isključi, da se pravimo da ne postoji. Pred nacionalnim parlamentima i tribunalima u EU-u bujaju pitanja i rasprave vezane uz suživot različitih religija u društvima koja se smatraju sekulariziranima.
Samo slijepac danas ne vidi da je religija ključan faktor integracije kod mnogih useljenika. Zato ne možemo više slobodu religije shvaćati kao slobodu od religije. To ne znači da se trebamo odreći laiciteta, već da moramo preispitati princip neutralnosti koji u religijama ne vidi tijela suradnje, kao dio građanskog društva u rješavanju bitnih pitanja, od solidarnosti do uzajamnog poštovanja i suradnje.
Europa, pa ni Francuska, nije samo internet, tržište i ljudska prava, pa da se treba vrtjeti samo oko tih pitanja. A što je s pitanjem zvanim Bog? Zašto ga guramo pod tepih, baš u kontekstu integracija i mira? Bog, na žalost ili na sreću, kako se kome sviđa, nije mrtav. Kako reče Makarios III., “čak ni svećenici, teolozi, biskupi i kardinali nisu uspjeli iskorijeniti religiju iz srca ljudi”.
U tom smislu, Marine Le Pen nije nikakva ekstremistica, tek obična plavuša. A takvih plavuša u problemu integracija, među EU političarima i političarkama, “umjerenim” i “ekstremnim”, ima podosta.
Neka Bog blagoslovi Francusku!
IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA
