“Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi te trebali poznavati? Kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.
(Konfucije)”

Homeopatija (grč. όμοιος, hómoios (isti) + πάθος, páthos (bol) metoda je alternativne medicine kojoj je pravilo “Slično se liječi sličnim” (lat. Similia similibus curentur), a temelj joj je postavio njemački doktor Samuel Christian Friedrich Hahnemann u 18. Stoljeću.

Homeopati smatraju da homeopatski pripravak (remedija) djeluje kao impuls koji stimulira samoiscjeljujuće snage organizma, potiče imunološki sustav i djeluje na mentalnim, emocionalnim i fizičkim razinama osobe. Zbog toga se često dešava da istu bolest različito liječe ovisno o karakteru pacijenta.

Budući da se koristi principom sličnosti pri izboru lijeka, ponekad se pri liječenju simptomi prvo pogoršavaju, da bi tek nakon toga nastupilo poboljšanje. Homeopatski pripravci se češće koriste za liječenje kroničnih nego akutnih bolesti.
Oblici u kojima se homeopatski pripravci pojavljuju su tablete, masti, kapi, a najčešće gran.
Najčešće kritike se upućuju homeopatiji da je pseudoznanost potakla od vitalizma i da nalikuje alkemiji, a da pacijenti potpadaju pod placebo efekt.ule. (izvor-Wikipedija)

Je li homeopatija u suprotnosti s katoličkom vjerom, odnosno smiju li prema crkvenom nauku katolici koristiti homeopatske preparate? Svećenik Josip Blažević, koji djeluje u svetištu Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, tvrdi kako pravi vjernici ne bi smjeli koristiti homeopatiju u svom liječenju, jer je to nespojivo s katolicizmom. O tome je i pisao u Veritasu – Glasniku sv. Antuna Padovanskog (broj 6 – lipanj 1999.), a i kasnije isticao u svojim predavanjima vjernicima. Navodi koji se spominju u tekstu i objašnjenja na predavanjima toliko su isprazna da uopće nema potrebe polemizirati o tome.

Iako sam se do tada dugi niz godina bavio homeopatijom i mislio da dosta znam o homeopatiji, ipak me sve potaknulo na istraživanje o službenom odnosu Crkve prema homeopatiji, jer svećenik javno smije iznositi samo stavove Crkve, a ne svoja osobna mišljenja. Kao praktičnom vjerniku, katoliku, nikada do tada nisam razmišljao o tome da bi homeopatija imala bilo kakve veze s religijom. Odgovore sam potražio u Vatikanu, kod Kongregacije za nauk vjere.

Službeni odgovor nisam mogao dobiti zato što postoji procedura, tj. upit o tome može poslati samo nadbiskupija, a ne i običan vjernik, ali ljubaznošću službenika dobio sam neslužbeni odgovor da homeopatija nema nikakve veze s vjerom, da gotovo polovica populacije (prema statistikama) u Italiji, a najvjerojatnije i u samom Vatikanu, koristi homeopatske preparate, koji su, na kraju krajeva, u slobodnoj prodaji i u vatikanskoj ljekarni.

Da je homeopatija u suprotnosti s vjerom, bi li sve to bilo tako? Slična se situacija pojavila i u Slovačkoj, pa je isto pitanje postavio i mons. František Rabek, pomoćni biskup dijeceze Nitra, te dobio odgovor: …Drugi vatikanski koncil (Gaudium et spes, 36) govori: „Budući da sve stvari, jer bijahu stvorene, imaju svoju postojanost, istinitost i božanstvenost, svoj vlastiti zakon i red; stoga moraju biti poštivane od ljudi na takav način da prepoznaju određene metode pojedinih znanosti i tehničke osobitosti. Iz tog razloga, metodička istraživanja u svim disciplinama, ukoliko su iznesena uistinu na znanstven način i u skladu s moralnim načelima, nikada neće doći u stvarnu kontradikciju s vjerom, jer postojeća realnost i značajke vjere imaju svoje izvorište u istome Bogu”.

To me u potpunosti uvjerilo da katolički nauk nema nikakve veze s homeopatijom kao znanstvenom metodom liječenja ljudi. Nažalost svećenici koji zabranjuju vjernicima da u liječenju svojih zdravstvenih problema koriste homeopatiju, na svoja leđa stavljaju teško breme odgovornosti za svoje neznanje i patnju vjernika. Istražujući dalje, došao sam do predivnih primjera kako su s druge strane mnogi svećenici i časne sestre, primjenjujući homeopatiju, mnogim ljudima olakšali njihove tjelesne i psihičke patnje uzrokovane bolešću.

Jedan od njih je Stjepan Kukolja (rođen 1907. u Poljanici) svećenik koji je teologiju promovirao u Zagrebu. Godinu dana studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Tijekom Drugog svjetskog rata, njegov nadbiskup Alojzije Stepinac poslao ga je u Njemačku s dopuštenjem za studij medicine, što je u Münchenu i diplomirao. Nakon toga je specijalizirao psihoterapiju. Reskriptom Sv. Stolice, kongregacije za svećenike, od 7. ožujka 1970., bilo mu je dopušteno, uz svećeničku službu, djelovati i kao liječnik. Time je u slučaju dr. Kukolje po prvi put nakon 400 godina bio prekršen crkveni propis po kojem katolički svećenik nije smio biti aktivan liječnik. On je u svom radu, između ostalog, koristio i preporučivao homeopatiju i homeopatske lijekove (više o tome možete pročitati u njegovoj knjizi „Moja iskustva s prirodnim liječenjem i psihoterapijom”).

Drugi je primjer sestra Elvira, voditeljica komuna za odvikavanje od droge, Cenacolo, koja u svom radu, osim molitve, još jedino primjenjuje homeopatske lijekove.
I za kraj bih još naveo primjer buduće svetice Majke Terezije. Vjerujem da je svima mnogo toga o radu Majke Terezije poznato. Njezin više od pola stoljeća s ljubavlju i intenzivno ulagani trud i briga za najsiromašnije od siromašnih, kao i njezine mnogobrojne dobrotvorne misije putem kojih je medicinska briga i njega pružena milijunima ljudi, danas zaista nije više nikakva novost.

No, ne znam jeste li upoznati s činjenicom da je u okviru svog dobrotvornog misionarskog rada Majka Terezija još 1950. godine otvorila svoj prvi dobrotvorni homeopatski dispanzer u Calcutti. O tome u svojim bilješkama govori i sestra Dr. M. Gomes koja je za Misiju Majke Terezije u Calcutti radila još od 1945. do 1995. godine. Pod vodstvom Dobrotvorne Misije Majke Terezije, rade 4 (četiri) dobrotvorna homeopatska dispanzera. Jedan od njih prvenstveno je namijenjen za homeopatsko liječenje bolesne i siromašne djece u Calcutti, dok su preostala tri namijenjena za homeopatsko liječenje svim ostalima, potrebitima.

Isto tako, a u nastojanju da kroz svoj rad koji pružaju, prošire mogućnosti za što bolju brigu i njegu siromašnih, nekoliko sestara Majke Terezije upućeno je na studij homeopatije na Homeopatski medicinski koledž. Majka Terezija i sama je koristila homeopatske preparate, a i preporučivala ih drugima. Želio bih naglasiti važnost čitanja životopisa svetaca, koje često čitamo kao životne uzore.
Nakon svega ovog, zaključak ću prepustiti vama, dragi čitatelji. Vjerujem da ćete sami znati ispravno prosuditi o homeopatiji i katoličkoj vjeri.

Ivan Šimetin, diplomirani homeopat, predsjednik Hrvatske udruge homeopata
članak objavljen u homeopatskom časopisu Yttrium, u srpnju 2003. .
Slijedi članak objavljen u okružnici Zajednice Krvi Kristove – Živi kalež, iz listopada 2009., br. 8 (134)
Prije nekoliko sam godina na propovijedi u Međugorju čula sljedeće riječi: često osobe zarobljene demonima traže pomoć kod psihijatara; oni im, pak, ne orijentirajući se najbolje u takvim slučajevima, propisuju neučinkovite lijekove, među njima i homeopatske. U svom profesionalnom farmaceutskom radu, prošla sam sve etape: od znanstvenih istraživanja kod pronalaženja novih lijekova, preko rada u nekoliko ljekarni, pa sve do institucije koja je vršila kontrolu kod procesa proizvodnje te vele i maloprodaje lijekova.

Razumljivo je, dakle, da me ova izjava morala uznemiriti. Nakon mise pričekala sam svećenika i neposredno ga pitala, što je imao na misli kada je govorio o opasnosti homeopatskih lijekova. Onaj svećenik nije mi znao dati jednoznačan odgovor, objašnjavajući mi kako je negdje čuo da se neke farmaceutske tvrtke u procesu proizvodnje služe magijom.

U Svetom pismu čitamo: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8, 31-32). Mislim da je Marija vidjela moju želju da upoznam istinu te me u kratkom vremenskom roku pozvala na zatvorene duhovne vježbe, gdje smo tijekom nekoliko dana razmatrali prvu zapovijed Dekaloga: „Nemoj imati drugih bogova uz mene!” Kao najbolja majka, na prekrasan me način kroz sve te dane vodila do spoznaje istine koju sam toliko uporno tražila.

Primijetila sam da je Marija okupila ljude s različitim problemima. Ipak, najveće je uzbuđenje među sudionicima duhovnih vježbi probudila tema o zdravlju. Pitanja koja su postavljali drugi, poticala su me na traženje odgovora koji je, oslanjajući se na znanje koje sam imala, postupno postajao sve očigledniji. Zahvalna Bogu za svjetlo koje sam dobila u tom pogledu, željela sam svoje spoznaje podijeliti s najbližim osobama, ali sam se najčešće susretala s odbacivanjem.

Izgubila sam najbolju prijateljicu, ali sam umjesto nje stekla mnogo veće prijateljstvo. Naravno da sam svjesna koliko je za svakog čovjeka zdravlje važno. Dovoljno je poslušati želje koje si upućujemo u raznim prigodama; za većinu ljudi to je najviša vrijednost. Zato također mnogo pobožnih katolika, koje đavao više ne može prevariti putem običnih grijeha, pada u misteriozno postavljenu zamku baš na ovome području.

Što je, dakle, homeopatija?

Gotovo se u svim šarenim časopisima u posljednje vrijeme pojavljuju članci koji reklamiraju prirodne metode liječenja. Autori ovih tekstova predstavljaju homeopatiju kao metodu potpuno sigurnu, koja se sastoji u primjenjivanju minimalnih količina sredstava, koja u većim dozama izazivaju simptome slične dotičnoj bolesti – sukladno pravilu similia similibus (curantur) – slično (liječi se) sličnim. Pri tome, što se tiče djelotvornosti homeopatskih preparata, uspoređuju ih s cjepivima. Razlog tome je taj da što više ljudi uvjere u tobožnju čudotvornu učinkovitost ovih preparata.

Dok sam studirala farmaciju, homeopatija nam je samo usput spomenuta, jer ondašnji farmacijski zakon u Poljskoj nije dopuštao da se homeopatski preparati puštaju u uporabu. Nekoliko godina unatrag, uvedeni su obavezni homeopatski tečajevi u postdiplomske obrazovne programe za specijalizante s područja apotekarske farmacije. Trenutno farmaceutske tvrtke organiziraju za liječnike izvanredne i jako skupe tečajeve s područja homeopatije, koju propagiraju kao suvremeni način liječenja, a koju nam je ostavio njemački liječnik Samuel Hahnemann (1753. – 1843). Bio je to čovjek koji je ismijavao kršćanstvo i samog Spasitelja.

Bio je član slobodnozidarske sekte koju je Crkva osudila kao oruđe i sjedište đavla. Godine 1777., Hahnemann je primljen u masonsku ložu u Transilvaniji. Uz to se bavio spiritizmom; sam je izjavio kako je homeopatija nastala zahvaljujući informacijama koje je dobivao za vrijeme spiritističkih seansi. Nedvojbeno je da je ovo temeljna pretpostavka za odbacivanje ovog načina liječenja. Ta specifičnost Hahnemannove „medicine” je u određenoj vrsti spiritualizacija čovjekova organizma i bolesti koje ga napadaju. Iz najvažnijeg Hahnemannova djela „Organon der Heilkunst” saznajemo da su bolesti „čisto duhovno, dinamičko rastrojavanje života”! Prema tome i lijekovi trebaju djelovati na području duha, a to vodi Hahnemanna do teorije o „produhovljenju materije”.

Citiram navod oca Aleksandra Posackog: „Postoje grupe u kojima se traženje odgovarajućeg homeopatskog lijeka događa za vrijeme spiritističkih seansi uz posredništvo medija koji od duhova traže informacije”. Gledajući činjenični napredak farmaceutskih znanosti, homeopatija se javlja kao povratak magijskim praksama, samo lijepo odjevena u znanstveno ruho. Proizvodnja homeopatskih preparata počinje od pripreme otopine – čisti koncentrat – koja se razrjeđuje prema određenom ritualu koji, pak, odlučuje o snazi njegova djelovanja.

Primjerice: kako bi se došlo do otopine s desetinskom razrijeđenošću D-6, ne može se pomiješati jednu kapljicu čistog koncentrata s 999 999 kapljica tekućine koja služi kao razrjeđivač, nego treba postupno jedan dio koncentrata pomiješati s 9 dijelova razrjeđivača kako bi se postigla odgovarajuća moć, nakon čega se iz tako dobivenog preparata uzima jedan dio te ga se razrjeđuje u 9 dijelova čiste tekućine koja služi kao razrjeđivač. Čitavu se operaciju, uz strogo pridržavanje režima, miješanja i „mućkanja”, ponavlja šest puta. Omjer čistog koncentrata u preparatu snage D-10 je 1:10 000 000 000, dakle, ako to želimo slikovito predstaviti: jedna je žličica koncentrata razrijeđena u rezervoaru visine 100 metara.

U praksi se primjenjuju još veća razrjeđivanja nakon kojih se u preparatu ne nalazi ni jedna kapljica koncentrata. Kao što se vidi iz navedenog, ne zna se što ovdje može djelovati. Kakav lijek, ako ne magija? Ništa čudno da ovi preparati prije puštanja u uporabu ne prolaze testiranja koja se zahtijevaju kod drugih farmaceutskih proizvoda. Zakon koji je već dvije godine na snazi u Poljskoj, Prawo farmaceutzcyne, promijenio je definiciju uvodeći termin „ljekoviti proizvodi” umjesto prijašnjeg „lijek”. Ova prividno banalna izmjena dopustila je proširivanje zakona i na one preparate koji do tada nisu mogli biti tretirani kao lijekovi.

Pa čak i ovako formuliran zakon ne dopušta puštanje u promet psihotropa, lijekova u ampulicama, jakih lijekova, homeopatskih preparata najveće snage u ljekarnama koje vode farmaceuti tehničari. Iz ovoga se može zaključiti da zakonodavac smatra kako oni zahtijevaju poseban nadzor s obzirom na stupanj rizičnosti za život i zdravlje. Trenutno primjećujemo invaziju farmaceutskih tvrtki na poljsko tržište, a u vezi s time ulažu se ogromne količine novca u promoviranje ovih homeopatskih tobože-lijekova. Premda se prodaju u ljekarnama, ne nalaze se na Listi lijekova puštenih u promet na području Republike Poljske.

Kriza u našoj službi zdravlja stvara idealne uvjete za propagiranje mode na homeopatiju. Posebno zato što su bez recepta dostupni ne samo preparati protiv gripe ili za mršavljenje, nego i proizvodi za sve moguće smetnje koje po svojoj naravi zahtijevaju specijalistički pregled. I ovdje, kao i u slučaju liječenja energijama nepoznatog porijekla, odstranjeni bivaju samo vanjski simptomi bolesti ili ona biva prenesena na drugi organ. Pacijent kod kojega su nestali simptomi jedne bolesti, rado poseže za sljedećim preparatom ne primjećujući kako postupno postaje ovisan o njima. Promatrajući osobe ovisne o homeopatiji, imam dojam da bolesti u njihovim obiteljima nikada ne prestaju.

Jedan od stupova reklame homeopatije je isticanje nedostatka nuspojava homeopatskih preparata. Ipak nije to prava istina – oni se pojavljuju samo što su drugačije naravi. Kod osoba koje su duže vrijeme uzimale homeopatske preparate, pojavljuju se poteškoće u duhovnoj sferi. Posljednja istraživanja koja je proveo vlč. prof. Nowoselski pokazuju da osobe koje su uzimale homeopatske preparate pokazuju nepouzdanje u Boga Oca.

Egzorcisti također potvrđuju da su se u svojoj praksi susreli sa zarobljenostima čiji korijeni sežu u homeopatiju. Čini se to nevjerodostojno, ali ne događa li se tu isto što i u slučaju alkoholizma, koji počinje od jednog piva ili narkomanije koja često počinje od prigodnog jointa? Na temelju promatranja može se sa svom sigurnošću tvrditi da homeopatija, bila ona učinkovita ili neučinkovita, uvijek sa nosi sobom probleme kao što su: duhovna mlakost, nedostatak radosti i mira, psihički poremećaji, depresije, nedostatak smisla života, neopravdani nemir, bezvoljnost, otpor pred molitvom.

Više puta ulazila sam u diskusije s praktičnim vjernicima koji nipošto nisu htjeli ostaviti svoje ampulice s homeopatskim zrncima, kao da im o njima ovisi život. Ako pak znamo da nam ti lijekovi štete, to je dovoljan razlog da ih se odbaci. Uvjerena sam da će nam Bog, ako ih radi Njega izbacimo iz svojih kućnih ljekarni, tu odluku obilno nagraditi.

Osim toga, Katekizam Katoličke Crkve podsjeća vjernike: „Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjima – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja (tj. teški je grijeh)” (2117). Homeopatija je jednostavno opasna. Ona želi liječiti pomoću dinamiziranih supstancija – to znači opterećenih okultnim nabojem. Sveto pismo nikada ne govori o energiji, nego jasno govori o snazi.

Ova snaga najpotpunije se objavljuje u Euharistiji.

Ondje se nalazi izvor s kojega trebamo crpsti duhovnu i tjelesnu snagu. I ne zaboravimo na sakrament bolesničkog pomazanja, koji je Krist ustanovio da po služenju Crkve bolesnici snagom Duha Svetoga zadobiju zdravlje, a patnici okrepu.

Maria Suszczynska (prijevod: p. Ilija Grgić, CPPS)
Pripremio; Ivan Remeta

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save