TKO PREDAJE POVIJEST STUDENTIMA U HRVATSKOJ?
Visoko školstvo, nalazi se pod čvrstom kontrolom kadrova, koji su ideološki formirani u bivšem sustavu. Poseban su i vrlo bitan primjer Odsjeci za povijest, na ključnim hrvatskim fakultetima. Cjelokupni taj sustav umnogome favorizira pripadnike neokomunističke elite.
Predavači povijesti na fakultetima u Rijeci i Zagrebu, o kojima će biti riječi ideološki su u čvrstoj vezi su s interesnom neokomunističkom mrežom koja kontrolira Hrvatsku u svim segmentima društva stvarajući osnovu za idoktriniranje hrvatske mladeži i ostatka akademske zajednice, a onda i društva u cjelini, svojm ideologijom, prepunom klerofašizma, ustaša, i NDH. Na primjeru jednog povjesničara starije i jednog srednje generacije, jasno se vidi kako se ideološka matrica postavljena još u Jugoslaviji prenosi sa starijih predavača na mlađe, a nesnošlivost prema državi i Crkvi uopće se ne krije.
Profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci Vjekoslav Perica
Vjekoslav Perica, rođen je 1955. U Splitu, gdje je i diplomirao na pravnom fakultetu 1980.g. Od 1985. do 1990. radio je u Partijskoj komisiji za odnose s vjerskim zajednicama. Od 1988. do 1991. u Slobodnoj Dalmaciji piše kolumnu pod nazivom Religija i politika. Godine 1991., odlazi u Ameriku i pohađa mirovne studije. Godine 2007. u Beogradu objavljuje knjigu „Nacionalizam i Jugoslavenska država“, a zatim također u Beogradu 2009.g. i knjigu “Sveti Petar i Sveti Sava”. Naposljetku knjigu „Nebeska Jugoslavija Interakcije politickih mitologija i pop-kulture“, objavljuje u biblioteci 20. vek u Beogradu 2012.g. Na poziv riječkog sveučilišta 2005. postaje profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta.
U izjavi za Pupovčeve Novosti, 18. ožujka 2013.g.“ Perica kaže: “Za mene je Tuđmanova država bila druga Endehazija“
U knjizi “Nebeska Jugoslavija” pišete da su ustaška NDH i Tuđmanov režim međusobno mnogo sličniji nego što su bili Titov i Castrov model komunizma 1960-ih. Kako kao povjesničar gledate na vladavinu Tuđmanovog HDZ-a?
Za mene je Tuđmanova država bila druga Endehazija. Razlika je bila samo u metodama rada: da su okolnosti bile drugačije, uvjeren sam da bi se Tuđman ponašao poput Pavelića. Zajednička im je bila simbolika, retorika, kompletan diskurs i ikonografija. Uvođenje kune, primjerice, čista je simbolička referenca na NDH, to nijedan pametan političar ne bi učinio. Zašto? Zar jednu veliku manjinu poput srpske treba plašiti podsjećanjem na NDH? U to vrijeme, Tuđmanov savjetnik Slaven Letica imao je ideju da se monetarna jedinica zove jadran, koji bi imao stotinu otoka. Bila je to odlična ideja: Jadran je simbolički i marketinški bio najvažniji resurs i takav je i danas, jedina ekonomska slamka spasa. Postoji i puno druge simbolike. Tuđman je na ridikulozan način govorio i pisao, pogledajte njegovo izmišljanje novih “hrvatskih” riječi – uzmite promjenu cijelog vojnog nazivlja… Državna je zastava u početku trebala biti vrlo slična onoj iz doba NDH, pa je na grb došlo pravo životinjsko carstvo. Tu je i klerikalna dimenzija. Puno je diskurzivnih paralela u prilog mojoj tezi.
Profesor povijesti na odsjeku filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić
Hrvoje Klasić rođen je 1972. u Sisku. Godine 1997. diplomirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na istom fakultetu je magistrirao i doktorirao. Od 1995. zaposlen je kao profesor povijesti na sisačkoj gimnaziji, a od 2003. na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za povijest.
Za H-Alter. 19.02. 2014., Dr.Hrvoje Klasić, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilšita u Zagrebu na pitanje: „Kako je moguće da se po Dalmaciji kliče Anti Paveliću i NDH ako se zna da su ustaše taj dio Hrvatske prepustili Italiji?“, odgovara;
“Bilo bi dobro da Katolička crkva osnuje nekakvo povjerenstvo, jer činjenice i dokumenti govore da je većina katoličkih svećenika aktivno podržavala i sudjelovala u ustaškom pokretu. Neki su i okrvavili i ruke.” Međutim, ne čujemo nikakve poruke isprike i priznanje da su to grijesi iz prošlosti ove institucije. Umjesto toga, imamo, opovrgavanje tih činjenica. Protiv ustaša se nije borilo zbog ideoloških razloga, niti ih se zatvaralo, ubijalo ili proganjalo jer nisu bili komunisti, nego zato jer su bili zločinci, kolaboracionisti Hitlera i Mussolinija i jer su ubili stotine tisuća nevinih ljudi. Što je s brojnim primjerima koji pokazuju aktivno sudjelovanje svećenika u ustaškom pokretu ili njegovo simpatiziranje? Dovoljno je samo prolistati lokalne i nacionalne novine iz vremena NDH u kojima se vidi što je Katolička crkva. Volio da već jedanput netko od tih desnih povjesničara i intelektualaca kaže jasno i glasno, posebice mladima: ustaški režim je bio zločinački toj tvorevini i ustaškom pokretu. Rezultat toga je da imate generaciju ljudi koji su – što kroz školski sustav, što kroz javni prostor, političare, glumce, sportaše – puno više slušali o komunističkim, a puno manje ili gotovo ništa o ustaškim zločinima. Ako izbacujemo Tita zato što je bio diktator, hoćemo li i Dioklecijana? Ili Tuđmana?
Kakva nam je budućnost kada se ovako poučava povijest?
Ovakvim pristupom, na najvišoj akademskoj razini, stvaraju se preduvijeti, da mladi ljudi tijekom fakultetskog obrazovanja steknu posve iskrivljenu sliku o povijesti svoje zemlje, kao i naravi zločinačkog komunističkog režima. Potpuna hegemonija neokomunističkih struktura uspostavljena je u pravosuđu, visokom školstvu, gospodarstvu i medijima, a iz takvih društvenih odnosa nastala je duboka moralna i gospodarska kriza u koju je Hrvatska utonula. Najveću cijenu ovakvog stanja plaćaju upravo njeni građani. Ne samo porezima, kojima se opterećuje njihove prihode, i koji financiraju navedene skupine. Siromaštvo u Hrvatskoj je među najvišima u EU, a korupcija i nepotizam razaraju društvo, pa je Hrvatska postala zemlja duboke socijalne i društvene nepravde.
Željko Sakić/narod.hr
