Mladi u Hrvatskoj ne nasjedaju na ljevičarsku hegemoniju
Nikolina Nakić piše o porastu konzervativnosti kod mladih i pita se hoće li rezultati nedavno objavljenog istraživanja “Religija i ljudska prava” biti povod za “daljnje obrazovne korake”. “Jednom za svagda raskrinkajmo predrasudu da su konzervativci tvrdi i neosjetljivi, a ljevičari otvorena uma i srca. Istina je negdje potpuno drugdje. Upravo ideologija moderne nove ljevice i političke korektnosti dekonstruira civilno društvo.”
Budimo ponosni na mlade – misle svojom glavom i na nasjedaju na ljevičarsku hegemoniju
Autorica: Nikolina Nakić
Objava: 23. prosinac, 2015.
Hrvatsko katoličko sveučilište sprovelo je na uzorku od 1284 učenika hrvatskih srednjih škola istraživanje pod nazivom „Religija i ljudska prava.“ Istraživanje se bavilo istraživanjem odnosa vjerske prakse i društveno političkih stavova, a provedeno je u studenom i prosincu prošle godine u sklopu međunarodne znanstvene konferencije Political Rights and Religion.
Rezultati su bili zaista zanimljivi. Prema njima mladi su u Hrvatskoj duboko religiozna populacija te su među njima u visokom broju prisutni konzervativni stavovi, u određenim segmentima viši nego kod tzv. opće populacije i prema tome nema pokazatelja koji bi detektirali sekularizacijske procese (a koji bi najuočljiviji bili upravo kod mlade populacije koja je svojevrsni lakmus kod takvih procesa).
Brojke su sljedeće: 85 posto izjasnili su se kao katolici, 32 posto redovito ide na svetu misu, 45 posto se redovito moli (oba ta parametra su u porastu), 42 posto zabranilo bi pobačaj. Što se tiče desne ili lijeve političke orijentacije, oni koji ne idu na misu lijevo su orijentirani i više podržavaju građanska i politička prava, dok su oni koji idu redovito na misu skloniji desnoj političkoj opciji i podržavaju socio-ekonomska prava.
Istraživanje je dakle podastrijelo takve precizne podatke. Ono što međutim zabrinjava jest reakcija određenog dijela javnosti na ove rezultate. Kao eklatantan primjer dijela nezadovoljne javnosti može se uzeti stav ravnateljice šibenske gimnazije čiji su učenici sudjelovali u dotičnom istraživanju, a koji je objavljen na jednom šibenskom web portalu. Njene izjave istovremeno su nevjerojatne (posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da ih je izrekla prosvjetna djelatnica kojoj je poziv obrazovanje hrvatske mladosti), ali istovremeno i plastičan primjer kulturno-ideološke hegemonije kojoj je hrvatska javnost izložena na svim poljima, pa tako nažalost vidimo i u školstvu.
„Pitanje je što je to ‘konzervativno’ i u kojim su pitanjima oni konzervativni? Možda nikad nismo došli na razinu razgovora u kojem bismo od njih dobili takvu sliku, ali ne možemo zanemariti činjenicu da su naši učenici napredni i otvoreni, kao i svi drugi njihovi vršnjaci“, izjavila je ravnateljica.
Vidimo da ravnateljica postavlja pitanje što uopće znači pojam „konzervativno“. Kao što je iz drugog dijela njene izjave vidljivo da taj pojam suprotstavlja pojmovima naprednosti i otvorenosti. Da ne živimo dakle u neznanju, definirajmo prvo pojam konzervativizma.
Konzervativizam je stajalište pojedinca i skupina usredotočeno na očuvanje postojećeg političkog, društvenog i gospodarskog poretka. Radi se o povjerenju složenim institucijama civiliziranog društva koje su se razvijale i dokazivale stoljećima. Ishodište mu se ne nalazi u teoriji već u običaju, konvenciji i kontinuitetu. Namjera mu je očuvanje (conserve) najboljih ideja mislioca koji su težili sačuvati ljudsku slobodu i individualnu nezavisnost.
Sad kad smo razjasnili i pojasnili što znači riječ „konzervativno“, pozabavit ćemo se razlozima koje profesorica smatra ključnima za ovakve rezultate i implikacijama koje iz njih proizlaze:
“Puno šibenskih gimnazijalaca pohađa vjeronauk, ali nerijetki među njima odlaze na te satove iz drugih motiva. Općenito, ne bih naše učenike nazvala zatvorenima s obzirom na politička, društvena i kulturna zbivanja, njihove razgovore i stavove o određenim pitanjima.”
Možemo iz ovih riječi zaključiti da je za konzervativizam kriv vjeronauk, na koji se ide iz različitih motiva. Kojih, nije pojašnjeno. Također se nastoje “opravdati ” učenici jer iako su rezultati takvi kakvi jesu, oni nisu onakvi na što nas upućuje istraživanje, dakle uskogrudni, zatvoreni, kruti i neosjetljivi.
Ne treba posebno pojašnjavati da iz ove izjave pršte predrasude, difamacija drugačijeg svjetonazora od onog prevladavajućeg i poželjnog liberalno-ljevičarskog, kao i omalovažavanje populacije – pa i konkretnih učenika – koji misle kako misle.
Jednom za svagda bi trebalo raskrinkati predrasudu da su konzervativci tvrdi i neosjetljivi, a ljevičari otvorena uma i srca u svojoj beskrajnoj brizi za ljude. Istina je negdje potpuno drugdje. Upravo ideologija moderne nove ljevice i političke korektnosti potpuno neprimijećeno i nepriznato dekonstruira civilno društvo (vitalnu karakteristiku zdravog i slobodnog društva). Gotovo svi oblici ljudskog povezivanja stavljaju se tako pod kontrolu države – većina ih postaje beznačajna, njihova anticipacija u društvu zanemarujuća, mnoge crkve i društvene grupe slabe ili nestaju. Takva je ideologija destruktivna prema dobru: uništavaju brak, obitelj, crkve, profesije – sve vrste autonomne dobrovoljne suradnje!
Drugim riječima, ideologija liberalnih ljevičara u svojoj je biti potpuno TOTALITARNA i zaista je paradoksalno da se suprotnu stranu optužuje za uskogrudnost, skučenost i antidemokratičnost… i to u tolikoj mjeri da se konzervativce stalno tjera da se zbog svojih stavova ispričavaju? Kome, pitam vas? Kakva je to demokracija koja eliminira i isključuje tradiciju i bogatstvo baštine ljudi? Ako to sve u ime nekakvog „naprednjačkog“ progresivizma otpisujemo kao zastarjelo, to je u biti čisti totalitarizam. TO je ideologija, dok je konzervativizam u svojim osnovnim postavkama negacija ideologije.
Naravno, ako se naprednjacima ne sviđaju takvi različiti stavovi, kreće tzv. preodgoj. Pa tako i naša ravnateljica ističe:
„Rezultati ankete ipak se ne mogu zanemariti, a nakon što stručni tim komentira rezultate, kaže ravnateljica, procijenit će je li potrebno poduzimati daljnje obrazovne korake među šibenskim gimnazijalcima.“
Možemo se samo zapitati što to ustvari znači i kakvi bi to daljnji „obrazovni“ koraci bili? Jedno je sigurno – takvo rezoniranje i postupanje i te kako podsjeća na neka vremena za koja smo mislili da su daleko iza nas, a očito ipak nisu.
Za sam kraj istaknut ću svoj ponos hrvatskom mladošću, koja unatoč pravoj kulturnoj i medijskoj ljevičarskoj hegemoniji ipak uspijeva misliti svojom glavom, čestitati im na njihovim stavovima i poručiti im neka i dalje ustraju u obrani svojih vrijednosti.
Nastojat će ih, sigurno je, uvjeriti da su ta i takva uvjerenja relikt prošlosti i nespojiva s modernom demokracijom. Neka ih u tome razuvjeri jedna misao mudrog Chestertona koji je rekao da su tradicija i demokracija neodvojive:
„Tradicija je demokracija koja traje u vremenu i vjeruje u konsenzus glasova i iskustva običnih ljudi.“
Tako jednostavno, a tako istinito.
Izvor: Bitno.net/zdravstveniodgoj.com
