29. rujna – Blagdan arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela

Četvrtak, 29 rujan 2011 6:09
Written by: admin
Leave a reply

Anđeli su , po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja «uvijek gledaju lice Oca nebeskoga» (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju Njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje.

Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna su im značenja, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena:

Mihael “tko je kao Bog?” Mihael je doveo dobre anđele do pobjede u bitci protiv Lucifera i zlih anđela. Mi-ha-el znači Tko je kao Bog?

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju,
Čuvaj mene noću danju.

Osobito pak me brani
Da mi dušu grijeh ne rani.

A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem,
Da se tamo s tobom mogu,
Vjekom klanjat Dragom Bogu.

Gabrijel “Božji čovjek” Gabrijel ima službu naviještanja ljudima. Ga-bri-el – Bog je jak.
Rafael “Pomoć Božja” Milosrdni iscjelitelj poslan da tješi bolesne i žalosne. Ra-fa-el – Bog iscjeljuje, liječi.

Osmi su kor, arkanđeli i upravo među njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael.

Najstarije je štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno već u 4. stoljću. Mihael je, po Bibliji na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj duša u raj. Općenito Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svog patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari, umirući.
Tri arkanđela Mihael, Gabrijel i Rafael imaju u kalendaru zajednički blagdan: 29. rujna, imendan svih koji nose njegova imena.

Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda.

U prvom redu su:
Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu.

Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje.

Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje.

U drugom redu su:

Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku.

Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci,

Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu.

U trećem redu su:

Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan.

Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju.

Mihael, “Tko je kao Bog”, nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše.
Gabrijel, “Božji glasnik”, uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici.
Rafael, “Bog liječi”, pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku.
Urijel, “Svijetlo Božje”, ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja.
Barahijel, “Božji blagoslov”, on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže.
Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič.
Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu.

Na kraju hijerarhije stoje “obični” anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji.

Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavnili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), te anđeli, a rjeđe serafini i kerubini. Kada bi samo pokušali nabrojiti koliko se puta javljaju u Novom Zavjetu, došli bismo do vrlo velikog broja anđeoskih intervencija. Gabrijelovo navještenje Bogorodici, ili silna anđeoska vojska koja se pojavila na nebu u božićnoj noći.

Upravo najmasovnije scene anđela, uz posljednji sud, su kod Kristova rođenja, bilo da dvore malog Isusa, ili mu pjevaju, sviraju, ili nose svitkove sa tekstom Gloria in excelsis Deo – et in terra pax hominibus. Početno su se anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća “dobili” krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, te označavaju njihov boravak na nebu i u sferi savršenstva Božje blizine. O njihovom služenju Kristu govori Evanđelje nakon kušnje u pustinji: “Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili” (Mt 4, 11). Anđeli uvijek označavaju mistiku, i utjehu. Tako na primjer kod Kristove tjeskobe na Maslinskoj gori: “I ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri” (Lk 22, 43). Taj prizor se često prikazuje kako anđeo donosi Isusu kalež, ili mu briše znoj s čela.

U Evanđelju se ponajbliže opisuje anđeo kod Isusovog uskrsnuća: “I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg” (Mt 28, 2-3). No, u umjetnosti i zapada i istoka, “proslava anđeoskog služenja” je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje” (Mt 25, 31). Anđeli u Posljednjem sudu glavni su akteri – oni izvršavaju Kristovu presudu. Sviraju u trublje, vode pravednike u raj, osuđene izručuju paklu. Pripravljaju prijestolje (hetoimasia), nose znakove Kristove muke…

ANĐELI – U židovsko – kršćanskom vjerovanju bestjelesna, duhovna bića glasnici i posrednici između Boga i ljudi. Imaju dvije prvotne zadaće: da štuju Boga te potpomažu i hrabre ljudska bića. U ISLAMU arkanđeo GABRIEL dovodi se u vezu s predavanjem KURANA.
“Religije svijeta” KS,GZH 1987