Strategija nove veleizdaje
Strategija veleizdaje Hrvatske od strane „3.januarske diktature“ je bez sumnje na djelu i danas.
To je logičan slijed događaje od 25.lipnja 1991. god. kad je Partija, SKH-SDP pod vodstvom Ivice Račana napustila Sabor ne želeći glasovati za „deklaraciju o neovisnosti“ ukoliko se u nju ne ugradi članak o mogućnosti stvaranja neke „treće Jugoslavije.“ Ta strategija „regiona“, koja je najsnažnija baš danas, naslanja se na povijesne dokumente, od „Načertanija“ Ilije Garašanina pa sve do „Memoranduma 2 SANU“, a iza svega se zapravo krije plan stvaranja „velike Srbije“.
Hrvatska u Jugoslaviji uistinu nikada nije ni egzistirala kao federalna jedinica , jer Jugoslavija i Hrvatska unutar nje, uvijek je bila pod dominantnim utjecajem velikosrpske politike! Kolikogod neki jugonostalgičari, taj jugoslavenski okvir prezentiraju kao nešta što je bilo dobro, zapravo, znajući ili ne, podupiru stvaranje „velike Srbije“ pod egidom „regiona“ ili neke treće Jugoslavije.
Strategija stvaranja „velike Srbije“ je bjelodana, ona je javna stvar, ona je čak i legitimna s političkog stajališta, jer svatko u demokraciji ima pravo sanjati o svom idealnom političkom okviru pod uvjetom da se do tih političkih ciljeva dolazi bez nasilja i rata.
Ono što nije legitimno, ono što je protivno hrvatskim nacionalnim interesima jest istina, da nazovi hrvatski političari i njihove politike podupiru ideju „regiona“, „treće Jugoslavije“ ili „srboslavije“. To se zove nacionalna veleizdaja, jer svi takvi anacionalni potezi u izravnoj su suprotnosti sa Ustavom RH, a apolegeti takvih planova jednostavno su veleizdajnici. Veleizdajnicima je svejedno u kakvoj Hrvatskoj su na vlasti, svejedno im je dali je ta Hrvatska stvarno Hrvatska, „velika Srbija“ ili „treća Jugoslavija“! Bitno je samo jedno! Vlast, a na vlasti će ih držati STRATEZI stvaranja „velike Srbije“ od koje nikada nisu odustali!
Ova nenarodna Vlada na odlasku bezbroj puta je drsko demonstrirala baš tu „makijavelističku“ metodu ne biranja sredstava za dugoročno ostajanje na vlasti i doslovno su provodili taktike koje proizlaze iz „STRATEGIJE“ kao općeg plana slabljenja hrvatske države. Dolaskom na vlast „3.Januara“ 2011. godine, nakon moralnog posrtaja Sanadera i HDZ-a, u trenutku kad su demokršćani stjerani u mišju rupu, mislili su kako je pred njima lak zadatak, svoju „STRATEGIJU“ rashrvaćivanja provesti u djelo. „Plan 21“ brzo su bacili u koš i ostao je samo jedan jedini taktički plan. „Onesposobiti ideološke protivnike u svim centrima gdje demokršćani imaju utjecaj.“ Ovo neodoljivo podsjeća na Bleiburg, a Manolić je javno rekao da je Bleiburg bio nužda kako bi se komunisti riješili potencijalnih ideoloških protivnika Jugoslavije i Tita. „Ista meta, isto odstojanje“, baš to počelo se događati već 2011. god. kad SKH-SDP dolazi na vlast, naravno bez oružja i krvi, ali drastičnim diktatorko-goebelsovskim metodama i svim dostupnim alatima.
Sudac Meron, oslobađajućom presudom „generalima“ poremetio je komunistički plan potpunog razbijanja HDZ-a i uklanjanja te stranke s povijesne scene sa svim demokršćanskim vrijednostima i nasljeđem predsjednika Tuđmana. I umjesto da ta oslobađajuća presuda koja je oslobodila Hrvatsku teške stigme, bude, od svih politika u Hrvatskoj dočekana sa oduševljenjem, veleizdajnici su pojačali intenzitet svih odnarođenih taktika s ciljem ispunjavanja „STRATEGIJE“ veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa. Da su generali bili osuđeni za „udruženi zločinački poduhvat na čelu sa Tuđmanom“, zadatak ostvarivanja „STRATEGIJE“ bio bi im kudikamo lakši, jer HDZ danas vjerojatno ne bi postojao kao stranka!
Krenuli su na Crkvu,“ustaške zmije u njedrima“, na brak, obitelj, pismo, jezik, na branitelje, Domovinski rat, nogomet i rukomet, Tuđmana, povijest, visoko školstvo, na HAZU, pravosuđe i sve institucije koje nose hrvatsku državnost. Krenuli su i na EU „lex Perkovićem“, krenuli su i na NATO približavanjem Rusiji. I svatko je u toj „STRATEGIJI“, općeg plana iz kojega proizlaze političke taktike imao svoju ulogu, od Mesića do Željka Jovanovića-Kundaka i Predraga Matića. I slijepci su to sve vidjeli svojim očima, i gluhi su čuli izjave, a hrvatski narod od tih zaluđenih ideoloških ratova punih mržnje pao je na prosjački štap.
Posljednji udari „3. januarske diktature“ su pred nama. Komunisti imaju još tri prilike: spriječiti konstituiranje Sabora, spriječiti imenovanje Vlade s gospodinom Oreškovićem kao budućim premijerom i spriječiti izglasavanje proračuna. Ukoliko im uspije i jedan od ta tri taktička cilja u sklopu spomenute „STRATEGIJE“ Hrvatska će doći u svojevrsnu političku i ustavno-pravnu krizu kojom će upravljati „stihija“ na rubu građanskog rata. Veleizdajnici i vjerni sluge „STRATEGIJE“ ne će prezati ni od čega, jer ovo je za njih povijesno biti ili ne biti.
Izabrani zastupnici MOSTA i DOMOLJUBNE KOALICIJE, zastupnici Milana Bandića, HDSSB-a i svi dobronamjerni zastupnici izabrani u novi saziv Sabora, moraju biti svjesni svoje odgovornosti za budućnost Hrvatske, moraju biti svjesni da su možda prvi put, a možda i zadnji put izabrani na ove časne pozicije. Moraju biti svjesni da imaju legitimitet mijenjati paradigmu političke misli u Hrvatskoj, moraju preuzeti odgovornost za našu zajedničku DOMOVINU i moraju uvjerljivom većinom konstituirati Sabor kao temelj za sve druge političke poteze koji idu prema formiranju nove Vlade RH. Ne smije se dozvoliti ruglo kakvo je od Sabora napravljeno prilikom prvog pokušaja konstituiranja. Obesčastiti Sabor RH i Ustavni sud RH, zadnji je čin „STRATEGIJE“ VELEIZDAJE HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA!
Vrijeme je da se „STRATEGIJA“ bezakonja zaustavi već na prvom Milanovićevom pokušaju urušavanja demokracije!
Jer, “Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospodine, tko će ostati?“ (Psalam 103:13;130:3, 4).
Vrijeme je molitve za Domovinu!
Kazimir Mikašek-Kazo/hrsvijet.net
