Možda Orešković nakon ovakvog dočeka još i digne ruke od svega i prije nego zagrne rukave
Od desetorice političara i analitičara u jednom televizijskom prilogu o novom mandataru za sastav Vlade, čak osmorica imala su negativan ili rezerviran stav. Takvi su valjda brižljivo izabrani.
Budućeg premijera još nitko nije ni upoznao, a već se našao pod teškim teretom sumnji, prigovora i zamjerki koje pršte s ekrana i naslovnica. Možda čovjek nakon ovakvog dočeka još i digne ruke od svega i prije nego zagrne rukave.
Mane ili prednosti
Uvriježilo se u ovom kratkom vremenu, kao po nekom dogovoru, već nekoliko standardnih primjedbi iliti mantri. Kaže se kako je on stručnjak bez političkog legitimiteta, predstavnik krupnog kapitala, voditelj korporacije, što je, kao, nešto posve različito od vođenja države, bogataš sa silnim milijunima na računu, i još k svemu tome kanadsko-hrvatski poduzetnik, koji dakle dolazi iz dijaspore pa ne zna ni domaći jezik. Beogradski su mediji već otkrili kako mu je djed bio ustaša, a tim putem će svakako krenuti i domaći medijski pregaoci.
To što bi Tihomira Oreškovića trebalo u očima javnosti diskreditirati, objektivno gledano, u stvari su njegove velike prednosti.
Netočno je kako on nema politički legitimitet, jer mu ga daju izabrani zastupnici Hrvatskog sabora. Premijer je političar po definiciji i po funkciji, a stručnost je nešto što bi se moralo podrazumijevati. Ako su nam potrebna ulaganja, kud ćeš boljeg izbora od predstavnika kapitala i nekoga tko ima poduzetničkog iskustva.
Svoje bogatstvo kandidat za premijera nije nikome oteo već stekao svojim radom i sposobnostima, a ne političkim privilegijama i premijerska mu fotelja nije potrebna za osobno, nezakonito bogaćenje. Kao jedan od potencijalnih izvora rasta i razvojnih impulsa prečesto se u nas, ne bez razloga i temelja, spominjalo iseljeništvo. Pa evo i s toga stanovišta imamo pogodnu osobu koja otuda dolazi. I to ne samo nominalno. Cijela Oreškovićeva obitelj bila je aktivni dio hrvatske kolonije u Kanadi, posebice u vrijeme Domovinskog rata.
Tanki živci
Stanovita neraspoloženja plod su loših navika. Navikli smo na premijere (Račan, Sanader, Milanović…) iz našeg svjetonazorskog kruga, koji o elementarnim ekonomskim pitanjima, koja bi morala biti primarna funkcija Vlade, pojma nisu imali i koji su se više bavili ideologijama, borbama protiv fašizma i tuđmanizma, seksualnim odgojem nacije, tumačenjem povijesti i sličnim temama.
Također smo naučili da premijer bude neka „jaka ličnost“ koja vlada strankom, Vladom i Saborom, kojoj smo skloni čak oprostiti guranje šake u zajedničku vreću punu novaca. Između vođenja korporacije i države nema bitne razlike. Mi smo pak na čelu države imali ljude koji nisu vodili ni kućanstvo ili barem malo poljoprivredno gazdinstvo.
Neraspoloženje je plod još nečega, plod nezadovoljstva raspletom političke drame, ili naprosto lošeg vina i tankih živaca.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
