PREDSJEDNIK HRVATSKE UDRUGE BENEDIKT VIDE POPOVIĆ: Što nam donosi promjena na Pantovčaku i u Banskim dvorima?
O novome odnosu snaga na političkoj sceni
Nakon pravoga političkog trilera kojemu smo svojedočili posljednjih tjedana Hrvatska je konačno dobila novoga mandatara, Tihomira Oreškovića, koji će prema svemu sudeći biti novi hrvatski predsjednik Vlade. Nakon izbora Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu države, do promjene je došlo i u Banskim dvorima. Otvaraju li se u novoj konstelaciji odnosa Hrvatskoj bolja perspektiva? Što nove okolnosti omogućuju Hrvatskoj? Ova pitanja za Portal HKV-a komentiraju: dr. sc. Miroslav Međimorec, prof. dr. Stipe Kutleša, dr. Vide Vide Popović, Josip Jović, Mile Prpa i Damir Borovčak.
Dr. sc. Miroslav Međimorec: Nova politička snaga rođena iz sporazuma i saveza Mosta i Domoljubne koalicije ispunja me optimizmom
Hvala Bogu, nisu se ostvarile strepnje o lošem ishodu prošlih izbora, o iznevjerivanju nade koju sam- ne samo ja – polagao u pobjedu Domoljubne koalicije. Svaki drugi ishod vodio bi potpunom rastakanju i slomu ideala koji su nas kroz nedavnu tešku prošlost vodili prema slobodnoj i uspješnoj Hrvatskoj. Nova politička snaga rođena iz sporazuma i saveza Mosta i Domoljubne koalicije ispunja me optimizmom. Vjerujem da će se stubokom promijeniti odnosi na hrvatskoj političkoj sceni, oni su se već i promijenili. Naposljetku možemo postati slobodno i istinsko demokratsko društvo. Iskustvo i prihvaćanje potrebnih promjena, mudrost i spremnost na izazove i snažne zaokrete pokrenut će hrvatsko društvo zgrčeno i smućeno nedopustivim ideološkim pritiskom bivše vladajuće Kukuriku koalicije koja još uvijek nije izašla iz okvira rigidne lijeve misli i prakse. Hrvatskoj valja postati istinska demokracija i društvo u kojem vlada pravo i pravednost, razumijevanje, socijalna osjetljivost i solidarnost, ali i izvrsnost, nadmetanje i uspješnost. Pred nama su otvorene mnoge mogućnosti. Valja biti razuman i ostvariti ih.
Ohrabruju izjave čelnika HDZ-a i Mosta o poštenom i nesebičnom radu na boljitku Hrvatske, o sposobnom mandataru i članovima njegove vlade koji će se birati po sposobnostima, a ne po stranačkom ključu. Ohrabruje i pružanje ruke političkim protivnicima, pozivi na zajednički rad na mijenjanju hrvatskog društva. Te naznake i obećanja upućuju na zaokret i mogući početak stvaranja duha optimizma i povjerenja u zajedničku snagu i stvaranje bolje i uspješnije države.
Kao i kolega Hrvoje Hitrec ponovno bih upozorio na značaj obrazovanja i kulture, naglašavanjem važnosti gospodarstva i novca one su potisnute u pozadinu. Podcrtavam važnost duhovne obnove, povratku hrvatskoj kulturoj tradiciji, našoj bogatoj kulturnoj prošlosti, poštivanju hrvatskog jezika – donošenje zakona o jeziku je jako važno! – uklanjanju sektaških, ideoloških mjerila u književnosti, kazalištu, filmu… Prošla vlast najviše je „kontaminirala“ hrvatsku kulturu i umjetnost i tim pitanjima se odmah trebati ozbiljno pozabaviti.
Božićna pobjeda demokratskog saveza stranaka vratila je Hrvatsku Hrvatskoj. Politički savez koji će nas sljedeće četiri godine zastupati, Hrvatsku mijenjati i razvijati, braniti u mogućim budućim teškoćama, otvara nam velike mogućnosti. Neka nam dragi Bog ponovno pomagne da ih ne proigramo.
Stipe Kutleša: Nove su okolnosti prilika za bolju hrvatsku budućnost
Nakon četiri godine mrcvarenja i programiranog uništavanja „slučajne države“ Hrvatska je ipak preživjela. Istina osiromašena, raseljena, demoralizirana i sl., ukratko u dubokoj svakovrsnoj krizi. Izbori za predsjednika države prije godinu dana, a i ovi parlamentarni izbori, pobudili su opravdanu i svima potrebnu nadu da će se stanje promijeniti. Razdoblje parlamentarnih izbora i postizborne agonije pokazalo je mnoštvo stvari koje u Hrvatskoj ne „štimaju“. Namjerno programirana i inscenirana podjela nacije na svakoj razini pokazala je da nije nimalo slučajna često ponavljana izjava „mi ili oni“. Očigledno je da je taj dio programa podjela i uništavanja Hrvatske, barem za sada, propao. Nadamo se i zauvijek.
Konstituiranjem Hrvatskog sabora, a prije toga imenovanjem novoga nestranačkog mandatara nastupilo je novo razdoblje na hrvatskoj političkoj sceni. Vlast su preuzeli oni koji hrvatski narod i državu, barem ne mrze. Koliko će htjeti i moći učiniti sve da ona postane normalna demokratska i prosperitetna država svih svojih građana ostaje za vidjeti. Velika novost je upravo u tome što je tzv. hrvatska dijaspora po prvi puta dobila na važnosti. Do sada je bilo gotovo nezamislivo da netko iz dijaspore zauzme bilo koju važniju državnu funkciju, a kamoli da postane mandatar, a vjerojatno i premijer. A hrvatska dijaspora to zaslužuje i uvijek je zasluživala. Ne treba ni spominjati njezinu višedesetljetnu ulogu u promicanju hrvatskih interesa u svijetu kada je to bilo opasno i gotovo bezizgledno kao i njezin doprinos stvaranju neovisne hrvatske države u domovinskom ratu. I upravo je zbog toga hrvatsko iseljeništvo bilo marginalizirano i praktično obespravljeno, dijaspora se smatrala neprijateljskom.
Bojim se da je mnogi i danas smatraju nepoželjnom. Da je to bio dio političkog programa najbolje svjedoče najsvježiji napadi na „ustaše“ i“proustaške“ elemente od strane tehničkog premijera. A u tome on nije usamljen. Ali su „proustaški“ i svi oni birači unutar Hrvatske koji su dali glas onima koji su dobili relativnu većinu. Ti isti birači bi se morali jasno i nedvosmisleno odrediti prema tim klevetama.
Tri stupa vlasti: predsjednica države, premijer i predsjednik Sabora sada mogu funkcionirati kako se očekuje u demokratskim i kulturnim državama. U protekloj godini mogli smo se osvjedočiti kako je premijer omalovažavao i prezirao ne samo osobu predsjednice nego i instituciju predsjednika države. Do koje bi mjere to eskaliralo kroz sljedeće četiri godine? Ne može funkcionirati država, kao ni obitelj, gdje svatko vuče na svoju stranu, gdje postoji oni koji provode i šire laži, klevete, netrpeljivost i mržnju prema neistomišljenicima, koji žive u prošlosti AVNOJ-a i sl., a takvi su oni koji su upravo otišli. Ne treba posebno isticati da takvi predstavljaju sramotu za sve pa i za poštene ljude iz hrvatske ljevice.
Prezirom prema vlastitom narodu ne može se graditi ništa drugo osim privatnih karijera i to na kratki rok. Hrvatskoj trebaju moderni i neopterećeni političari koji Hrvatsku vole, koji znaju i hoće raditi za nju, a ne ideologijom zatucani političari, pogotovo ne oni „šumarske“ provenijencije. Hrvatska politička scena zaslužuje pravu hrvatsku ljevicu, a ne protuhrvatsku.
Kakva je perspektiva Hrvatske u novim okolnostima? Mnogo toga ovisi o izboru nove vlade i spremnosti na već dogovorene reforme. Nisam uvjeren da postoji spremnost na radikalne promjene. Tražene reforme su svakako nužne, ali ima još puno stvari koje treba mijenjati, a u dogovorima nisu ni spomenute. Još uvijek nije zahvaćena cjelina. Bilo bi dobro kada bi u vladu ušli najmoralniji i vrlo kvalitetni stručnjaci iz domovine i iseljeništva. Jedino u jedinstvu i sinergiji iseljene i domovinske Hrvatske moguće je stvoriti zemlju visokog standarda i prosperiteta u svakom pogledu.
Nove okolnosti su samo dobra i poželjna pretpostavka i ne jamče niti već same po sebi znače rješenje problema. Oni koji su preuzeli, i koji će tek preuzeti, odgovornost za vođenje države i društva moraju znati iskoristiti tu novu situaciju. Tek sada predstoji težak i odgovoran posao nužnih reformi. Nove su okolnosti prilika za bolju hrvatsku budućnost. Hoće li se ta okolnost iskoristiti na najbolji način nitko ne zna.
No ono što je već sada znano i gotovo sigurno jest to da će oporba biti destruktivna. Ili barem jedan njezin dio. Uloga oporbe i jest da kritizira, ne prihvaća loša rješenja, da korigira vladajuću strukturu, ali jednako tako da se usuglašava oko dobrih rješenja i prihvaća ih. Ukratko treba biti dobronamjerna i konstruktivna, domoljubna i demokratska, moderna i otvorena. Da to nije slučaj pokazuje, između ostalog, i nejednoglasno izglasavanje predsjednika Sabora. To se doduše ne protivi demokratskim uzusima, ali se protivi dobrim običajima. Barem za one tko do njih drži. Čini se da će, nažalost, i sljedeće razdoblje biti borba za „crvenu“ protu-Hrvatsku i „ne-crvenu“ Hrvatsku.
Dr. Vide Popović: Za vjerovati je kako ćemo krenuti jednim boljim putem koji će rezultirati poboljšanjem životnih uvjeta naših građana
Rezultati izbora za Hrvatski Sabor koji su održani 8. studenog 2015. godine pokazali su tri stvari. Prvo, vladajuća koalicija na čelu sa SDP-om, na temelju rada i rezultata četverogodišnjeg mandata, nije zaslužila i nije dobila povjerenje građana za ostanak na vlasti.
Drugo, najveća oporbena stranka HDZ, koja je na čelu Domoljubne koalicije, kroz posljednje četiri godine nije dovoljno učinila na profilaciji novih kvalitetnih, odgovornih i sposobnih kadrova te kroz predizbornu kampanju i ranije nije dovoljno dobro prezentirala svoj program koji namjerava provoditi ako osvoji vlast odnosno nije ljudima prezentirala temeljne odrednice svog programa koje će dovesti do pomaka života hrvatskih građana na bolje. Poradi svega navedenog građani nisu u dovoljnoj mjeri dali podršku Domoljubnoj koaliciji da preuzme vlast u našoj domovini u naredne četiri godine.
Treće, kao i na nekoliko posljednih političkih izbora u našoj državi jedan dio građana, koji je nezadovoljan velikim strankama i njihovim načinom vladanja i rezultatima vlasti kroz posljednjih 25 godina hrvatske države ili pak ne podržava nijednu od tih političkih opcija, odlučio je kod ovih izbora dati svoj glas trećoj opciji, a to je u ovom slučaju bio MOST. Nakon izbora sve tri političke opcije našle su se u situaciji koju nisu očekivale. Rezultati izbora očito su najviše iznenadili MOST koji je osvojio 19 mandata te su predstavnici MOST-a u više navrata pokazali kako se teško nose sa zadaćom i odgovornošću koja se stavlja pred njih. Ta politička opcija, koja je prezentirana kao nešto novo u političkom djelovanju u Hrvatskoj, politički program bazirala je na provođenju reformi po dolasku na vlast iako ni u predizborno vrijeme ni nakon izbora nisu konkretnije objasnili za kakve se reforme zalažu i što će točno učiniti.
Rezultati izbora očito su bili jako neugodno iznenađenje dvjema koalicijama pogotovo jer su postale svijesne da bez MOST-a neće moći formirati parlamentarnu većinu te su se pomalo našle u podređenom položaju što je novo na našoj političkoj sceni i sigurno da je to nešto što je dobro budući smo svjedočili mnogim lošim stvarima koje su se događale kao posljedica neupitne većine u Hrvatskom Saboru i kada vladajuća opcija nije imala nikakvu opoziciju unutar vlastitih redova.
Sve ono što se događalo na našoj političkoj sceni do izbora gospodina Tihomira Oreškovića za mandatara ostavlja jako loš dojam o politici i političarima te je u svim tim događanjima bilo mnogo postupaka sa svih strana koji ruše ugled politike te stvaraju još veću odbojnost među građanima prema politici i političarima. Nadam se da je to i takvo razdoblje u političkom životu Hrvatske s izborom gospodina Oreškovića za mandatara završilo te da će naša domovina sada krenuti jednim politički ispravnijim putem.
Nakon izbora gospođe Grabar Kitarović za predsjednicu Republike, koja ima veliko iskustvo u diplomaciji i međunarodnim odnosima, te kada se za predsjednika Vlade izabere gospodina Oreškovića, čovjeka s ogromnim iskustvom u međunarodnom gospodarstvu i farmaceutskoj industriji, za vjerovati je kako će se naša država izdignuti iznad dnevno političkih stranačkih sukoba i kako ćemo krenuti jednim boljim putem koji će rezultirati poboljšanjem životnih uvjeta naših građana. Nadam se kako će gospodin Orešković potvrditi sve ulazne reference koje ima za obnašanje dužnosti predsjednika Vlade te kako će uz podršku i angažman svih drugih članica i članova hrvatske Vlade pokrenuti gospodarstvo i osigurati bolji život i perspektive svim građanima naše domovine.
Josip Jović: Vraća li se to rijeka u svoje prirodno korito
Promjena cjelokupne vladajuće garniture morala bi značiti i radikalnu promjenu političkih prilika, odnosa i vrijednosti. Nakon petnaestogodišnjih poplava rijeka se, izgleda, vraća u svoje prirodno korito, ostavljajući iza sebe tone mulja i prljavštine. Već je najavljen glavni pravac: monetarna i fiskalna reforma u funkciji razvoja, racionalnije trošenje budžetskih sredstava u funkciji smanjenja dugova, efikasnije upravljanje javnim poduzećima i djelatnostima, bolja organizacija državne uprave i lokalne samouprave, proglašenje gospodarskog pojasa, formiranje poljoprivredne banke, itd, itd. Privatizacija preostale državne imovine ne bi smjela zahvatiti tzv. strateške djelatnosti koje su važne za život svakog pojedinca i društva u cjelini.
Ali, to nije sve. Jednako je važno i ono o čemu se malo ili nimalo nije govorilo u vrijeme dogovaranja nove vladajuće koalicije. Radi opće društvene klime i higijene, radi konačnog raskida s jugo- komunističkim naslijeđem jednako je važno reformirati diplomaciju opterećenu kadrovima starog sustava, provesti odgovarajuće promjene u kulturi i medijima, naročito na HTV-u, prestati financirati neprijateljsko djelovanje određenih nevladinih udruga i glasila, ukinuti ured bivšega predsjednika, obnoviti saborsko pokroviteljstvo nad komemoracijom za žrtve Bleiburga, preimenovati Hrvatski sabor onako kako je predložio Željko Reiner, vratiti jedan, stari datum državnosti, donijeti novi izborni zakon kojim će iseljeništvo dobiti primjerenije mjesto u parlamentu, a manjinsko zastupanje zamijeniti odgovarajućim parlamentarnim odborom, poništiti zakon kojim je neutralizirana ustavna definicija braka, aktivnije, otvorenije i jasnije nastupiti u rješavanja pitanja položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, konačno prestati voditi politiku „regiona“, spram branitelja se odnositi s dužnim poštivanjem.
Za neke će promjene biti potrebno mijenjati zakone, a za neke i Ustav. Ako ne može putem potrebne saborske većine može putem referenduma, kojega bi također trebalo iznova definirati. Usudi li se vlast krenuti ovim putem, morat će računati na žestoke prosvjede i pokrete fašistoidnih „antifašista“, koji su već krenuli u akciju na čelu s bivšim premijerom, ali i na pritiske Europske unije kakve već duže vrijeme doživljava mađarski predsjednik, kao i odnedavno nova poljska vlast. Ali isplati se izdržati. Zato valjda i imamo državu. Razočarenja, dakako, nisu isključena. Toliko puta smo stavljali ruku u vatru i bivali opečeni. Toliko puta smo se znali sjetiti onih stihova: Hoće li sloboda umjeti da pjeva…
Mile Prpa: Hrvatska scena – borba za političko sidrište
Razdjelnica, a u posljednjih nekoliko godina, gotovo pravi sukob na ideološkoj razini, podsjeća me na malu morsku uvalu u koju uplovljavaju veliki brodovi da se usidre, a za sve nema mjesta. Hrvatska politička scena je borba za sidrište.
Nacionalna domoljubna, zapravo demokršćanska koalicija, prije godinu dana uspjela se usidriti na Pantovčaku izborom predsjednice KGK. Danas 28. prosinca, kako stvari stoje izborom gospodina Reinera za predsjednika Hrvatskog državnog sabora, usidrila se, i to vrlo čvrsto u Saboru. Predstoji uskoro usidrenje i u Banskim dvorima. I što je još od svega najvažnije izborom mandatara pružila čvrsto dugu ruku preko bare i povezala se s hrvatskim iseljeništvom.
Kako to protumačiti? Samo kao konačni poraz ponajprije politike političkog harlekina Zorana Milanovića i njegovoga nakaradnog svjetonazora. Njegova propast je potpuna.
SDP, zbog blagovremenog nepoduzimanja mjera da se ta sramota ukloni s političke javne scene, ovaj put zajedno tone sa svojim Zokijem. Možda se SDP nekako i održi kompaktan na uzburkanoj morskoj površini, ali njegov Zoki još dodatno tone i kao fizička osoba, kao pojedinac, kao odgovoran za mnogo toga…! Ne bih u to ulazio, ali bojim se da se upravo zbog toga Zoki i najviše uplašio pa daje nebulozne izjave, koje graniče s paranojom i nemaju nikakovo uporište u stvarnosti. On je u politiku zalutao, poput divljeg kera na tržnicu i samo reži i laje na sve oko sebe. On je povijesna sramota politike kao društvene kategorije uopće. On je za dugo godina u Hrvatskoj uništio socijaldemokraciju, koja će se teško više ikada oporaviti. Tome su jednako krivi njegovi suradnici koji se zbog svojih sinekura tome nisu suprotstavili i podržavaju ga do zadnjeg trena njegove sulude vlasti. Sa svojim Zokijem svi odlaze na političko smetlište. Da su u SDP-eu svijećom tražili goru osobu od Zokija za premijera ne bi je našli.
Što se tiče mandatora, gospodina Tihomira Oreškovića, možda za nečije uši nema dobrog tona, ali sam uvjeren da ima u glavi dobru sliku budućnosti Hrvatske. Ne zaboravimo, mi smo brojčano mali narod, relativno i mala država s velikim potencijalima i za izvući Hrvatsku ne treba mnogo. Treba najprije domoljublja, mudrosti i poslovnosti. Uvjeren sam da naš Tihomir ili Tim Orešković to ima.
Mislim da mu neće biti ni najmanji problem dovući nekoliko velikih investitora u Hrvatsku da pokrene hrvatski gospodarski zahrđali stroj. On je po svom dosadašnjem postupanju pragmatičan, kod njega neće trebati mnogo dogovora, već će tražiti samo akcije. Čovjek koji ima kulturu nastupa i govora, koji ima osjećaj pristojnosti, pa i one političke. On je zapravo pravi antipodij zločestom Zokiju.
Dobro se pripremite za suradnju s tim čovjekom, ako se ne pripremite brzo ćete odletjeti. Kao prvo, iz njega zrači poštenje, što znači da se o njega nitko neće moći očešati, niti ga moći ucjenjivati.
Pozivam se opet na onu biblijsku: Jače je krdo tovara ako ih vodi lav, nego krdo lavova ako ih vodi. Vjerujem da će to biti jedan od političara u kojeg se ne ćemo razočarati, a o političarkama nisam ništa rekao. Na hrvatskom političkom obzorju, konačno se pojavljuju ljudi koji bi nam mogli donijetu novu hrvatsku zoru. “Zora puca, bit će dana! Okreni se k zlatnom vedru, slavna zemljo Dalmatinska. (Hrvatska) Evo Zore u tvòm njedru, da odkrije zakopana, tvoja blaga – evo dana!” (PP)
Damir Borovčak: Provjetriti ‘tito-partija’ zadah u Hrvatskoj
Što nove političke okolnosti poslije izbora omogućuju Hrvatskoj? Mnogi analitičari, pa i HKV-ovi, kao da nisu imali dovoljno strpljenja. Gubili su živce prerano, obrušavajući se na svaki politički geg. Predvidio sam poslije objave rezultata izbora da Most može dobro s dobrim povezati. Ako su rezultati izbora bili triler, igrokaz sa svijećama ispred Mosta bio je horor, a uklanjanje zoki-družbe s vlasti svakako je ‘happy end’.
Neki ‘stručnjaci’ kao da otkrivaju toplu vodu kad ukazuju kako “Hrvatska 20 godina troši više nego što zarađuje.” Jesu li u pravu kad tvrde da će “barem toliko vremena trebati da se stvari dovedu u red”? Osobno sam optimist, može ići i puno brže, ako se ostvari osnovni uvjet svih reformi, a to je lustracija ‘tito-partija’ sustava. Može i zaobilazno, pomoću Most reformi, stručne a ne političke vlade. Poslije toga stvari mogu krenuti ubrzo na bolje. Lustracija je neophodna prvenstveno u medijima, poglavito na nacionalnom HRT-u, potrebno je zamijeniti mnoge kojima je ‘region’ bio vrhunski domet, a ‘tito-partija’ sinovi heroji domoljublja. Milanovićeva provala bijesa kako “nikad nismo bili na nižoj točki”, nije zato što je po tom bezočniku “Most izabrao kriminalnu, špijunsku i proustašku koaliciju”, već zato što je politički huligan ipak stjeran u svlačionicu.
Promjene poput one što je novi Predsjednik sabora akademik Željko Reiner najavio – Hrvatski državni sabor u kojem “zastupnici trebaju biti duboko svjesni svoje odgovornosti prema građanima koji su ih izabrali i trajno se zalagati za njihov bolji život”, ključ su budućnosti. Uz jedan posve drugi način sastavljanja Vlade, što je Most politički uspio nametnuti, stvari mogu krenuti ubrzo na bolje. Nisu u pravu oni koji smatraju da se država ne može voditi kao tvrtka, dapače upravo predsjednik vlade treba biti učinkoviti upravitelj i odgovoran strateg. Pošten, strog, pravedan i odgovoran sam prema sebi, a potom prema suradnicima, narodu i Bogu, treba vući prema zacrtanom cilju općeg dobra. Neki će stalno pokušavati to ometati, ali on mora ustrajati i izdržati. Uz timski dogovor i rad, predsjednik Vlade, predsjednik Hrvatskog državnog sabora i Predsjednica Republike Hrvatske, uspjeti će izvući Hrvatsku iz krize.
Odmah treba početi politički graditi pravedniju i bolju budućnost. Nužno je potrebna savjesna i pravedna reforma izbornog zakona. Ne zaboraviti da je veliki dio hrvatskog naroda i u posljednje vrijeme raseljen po svijetu, treba omogućiti slobodno, nesputano (pismeno) pravo glasa te razmjerno broju raseljenih državljana osigurati odgovarajući broj zastupnika u Hrvatskom državnom saboru. Potrebno je provjetriti ‘tito-partija’ zadah u Hrvatskoj i ostvariti političku volju onih koji vole Hrvatsku, a morali su je napustiti zbog onih čiji su ciljevi i dometi bili partijska uhljebljenja i bludne sinekure. U prvi plan moraju izbiti pošteni i uspješni. S dobrim vodstvom i upravljanjem, ostalo će učiniti hrvatski čovjek, svojom inventivnošću, marom, zalaganjem te svojim umom i radom ostvariti potreban gospodarski napredak za sveukupni boljitak.
Davor Dijanović/hkv.hr
