Biskup Mrzljak u hrvatskoj misiji u Mariboru – misa za poginule 1945.
Maribor, (IKA) – Hrvatsku katoličku misiju bl. Alojzija Stepinca u Mariboru u nedjelju 21. listopada pohodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je tom prigodom predvodio misu u crkvi Sv. Alojzija Gonzage. U koncelebraciji su bili izaslanik nadbiskupa Marjana Turnšeka generalni vikar i kancelar Mariborske nadbiskupije kanonik Janez Lesnika, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Anđelko Košćak te domaćin, voditelj misije Marko Zadravec, a pjevanje je predvodio zbor varaždinske katedrale Chorus liturgicus pod ravnanjem mo. Višeslava Jaklina. Tom je prigodom biskup blagoslovio zastavu HKM Maribor s likom bl. Alojzija Stepinca.
Nakon mise svi okupljeni uputili su se na novo mariborsko groblje Dobrava, u blizini Tezanskoga Gozda gdje je u Memorijalnom centru održana zajednička molitva te su upaljene svijeće u znak spomena za sve nevine žrtve totalitarnih režima. U molitvi je sudjelovalo dvjestotinjak ljudi, među kojima su, uz ostale, bili i hodočasnici s dva autobusa s područja Varaždina i Zagreba te autobus Hrvata koji žive u Sloveniji. Na svečanosti su sudjelovali i predstavnici drugih vjerskih zajednica.
U nagovoru biskup Mrzljak rekao je kako se uoči Svih svetih i Dušnoga dana pohađaju mjesta gdje počivaju zemni ostaci naših pokojnika te se moli na uređenom grobnom humku ili grobnici s imenom i prezimenom pokojnika. No, danas smo okupljeni na mjestu gdje počivaju zemni ostaci mnogih pokojnika. Neću spominjati nikakve brojke jer da je i samo jedna osoba, dostojna je našega sjećanja i naše molitve. Rado bismo čuli imena onih čiji zemni ostaci ovdje počivaju. Znamo da je to nemoguće, ali vjerujemo da su njihova imena zapisana u knjizi života. Mi svoje pokojne obično upisujemo u Matičnu knjigu umrlih, upisujemo datum i mjesto smrti, također i uzrok smrti i vjerskoga službenika koji je vodio molitvu na oproštaju.
Dragi naši pokojnici, koji ste ovdje stradali negdje u proljeće i ljeto 1945. godine, o vama nemamo te podatke. Ne znamo datum vaše smrti, ne znamo koliko ste imali godina. Znamo po iskopanim kostima i nekim predmetima da su neki od vas bili vojnici, neki su bili djeca, među vama bilo je žena, pronađeno je mnoštvo civilnih predmeta: križeva koje ste nosili oko vrata, krunica koje ste tih dana žarko molili, vjenčanih prstena kojim ste označili bračnu vjernost i jedinstvo, a mnogi od vas bili su nasilno rastavljeni i odvođeni u nepoznato. Mogli bismo za neke od vas upisati i uzrok smrti, jer su vam na lubanji rupe od metaka ili ste možda u nekoj “hudoj jami” umrli strašnom smrću od gušenja i gladi. Tko je odgovoran za vaše stradanje, vašu smrt?! To je pitanje na koje već dugo i uzalud čekamo javni odgovor. Čini se da za taj strašan zločin nitko nije odgovoran. Odmah nakon zločina neki su se time hvalili, o tome pisali knjige, ali u posljednje vrijeme od kada su vaše kosti progovorile i još uvijek govore pamćenje ih više ne služi. Neki i dan danas opravdavaju te zločine i ne žele ih priznati. Žele ih prešutjeti i zato vaše grobove nazivamo “prešućena grobišta” ili slovenski “prikrita grobišća”. Ima ih puno po Sloveniji i Hrvatskoj, a mi se sada nalazimo možda na najvećem u Teznom pokraj Maribora.
Ovdje su mnogi zauvijek ostali vraćajući se iz Bleiburga prema hrvatskoj granici, prema Maclju kraj Krapine gdje su opet mnogi završili svoje zemaljsko putovanje. Oni koji su proživjeli taj, kako ga nazivamo, Križni put nisu se jedno vrijeme usudili ni pisnuti o strašnim zločinima. Mi koji smo tada bili djeca ili smo se tek rodili desetljećima nismo ništa znali o vama. Znali smo samo da nam nema oca ili majke, brata ili sestre ili nekoga od rodbine jer kako su nam neki govorili: “oni su u ratu nestali”. Mjesta na kojima ste pokopani bila su strogo čuvana tajna. Ako bi se netko i usudio o tome nešto govoriti i on bi brzo “nestao”. Ta komunistička “sloboda” dugo i predugo je trajala, a u nekim svojim dijelovima i članovima do dana današnjega. O tome ni „istraživačko novinarstvo” ne voli ili možda po nečijem nalogu ne smije istraživati. Osim časnih iznimaka, to je i danas poput vaših grobova “prikrivena tema”. No, mi smo danas ovdje jer vas nismo zaboravili i jer želimo za vas moliti, istaknuo je biskup Mrzljak.
Istaknuo je i da su grobišta sve manje prikrivena zahvaljujući naporima mnogih hrabrih i časnih ljudi koji usprkos mnogim preprekama istražuju i obilježavaju mjesta gdje počivaju zemni ostaci. “To je časna zadaća civiliziranoga i poštenoga društva koje mi želimo graditi i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a zajedno danas-sutra u Europi, koja nam svojim deklaracijama o osudi totalitarnih sustava pokazuje put napretka jednoga humanoga društva. To želimo i na tu nakanu se danas molimo”, rekao je biskup Mrzljak u nagovoru na groblju Dobrava.
rv/benedikt
