MALA GOSPA – ROĐENJE BL. DJ. MARIJE
SOLIN 1976. – 8. RUJNA – 2011. – PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE
Slavimo na svetom našem tlu – na Gospinu Otoku u Solinu – rođenje Djevice Maeije – a spominejom se i našeg narodnog i vjerničkog rođenja nu toj kolijevci Hrvatskog naroda. Stariji naraštaj rado se sijeća tog velebnog slavlja iz godine 1976. – kada se na svijet rodi na ovom našem svetom tlu Solina i Gospe od Otoka to rođendansko slavlje
TRINAESTOG ROĐENDANA KRŠĆANSTVA U HRVATA.
Bilo je jedistveno, svečano, uz delegata sv. Oca Pape Pavla VI. – kard. Franje Šepera – uz tisuće i tisuće hodočasnika sa svih krajeva Hrvatske nam domovine. U molitvi, u pjesmi, u zahvalnosti i raodsti, uz odnavljanje našoih krsnih obećanja. Divno je bilo to obnavljanje krsnih obećanja po ustima kard. Franje Kuharića, uz prisustsvo nabih nadbiskupa i biskup,a svećenika, redovnika i redovnica, mnoštvo hrvatskih muževa i žena, mladića i djecojaka, djece i bolesnika. Nebo se otvorilo nad Gospinim otokoma, milost se slijevala na naš Jadro, naš krštenički Jordan. I čula se Riječ Očeva: Ovo je Sin moj ljubljeni. Ovo je Narod moj ljubljeni ! Obnovimo te časove. Obnovimo taj krsni zavjet i savez! Pouzdajmo se u Gospodina!
Ovdje odnosimo dva jubilejska slavlja koja su se dogodila u sklopu višegodišnje jubilarne proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, kako se na taj važni događaj Hrvatskog naroda osvrće pokret BIOS (Župa sv. Ivana Evanđelista, Mostar). Proslava se temeljila na svom duhovnom i domoljubnom programu uglavnom bazira na zavjetnim obećanjima i odlukama koje je Crkva u Hrvata donijela na dva važna događaja jubilarnih slavlja Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata:
I. Solin, 12. rujna 1976.
Tada smo kao Crkva u Hrvata slavili dvostruki Jubilej: Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i Tisućoljetnicu prvog hrvatskog poznatog Gospina svetišta kraljice Jelene u Solinu (976). Oba su jubileja povezana zajedno u zajedničku svetkovinu, u Godinu velikoga zavjeta, Hrvatsku marijansku godinu, koja se provodila pod motom: „Blažena ti što povjerova” (Lk 1,45). U njoj smo od 8. rujna 1975. do 12. rujna 1976. doživjeli radost i zajedništvo svoje vjere i svoje povijesti.
Ovako je otvorena Hrvatska marijanska godina: „U ime svih hrvatskih biskupa otvaram Hrvatsku marijansku godinu, godinu u kojoj ćemo pod geslom ‘Blažena ti što povjerova’ (Lk 1,45) obnoviti svoju vjeru i doživjeti jubilarnu radost svojega kršćanstva” (Nadbiskup Frane Franić, Monografija, Godina velikoga zavjeta, str. 30). Tako je započela Godina velikoga zavjeta u kojoj su se u Solinu okupljala biskupijska hodočašća iz svih biskupija Crkve u Hrvata s ciljem obnove cjelokupnog kršćanskog života Hrvata, da se ojača vjernost Crkvi i Apostolskoj Stolici, utvrdi pradjedovska vjera i obnavi katolički život, kako bi izmolili plodnu budućnost Crkvi u Hrvata i cijelom hrvatskom narodu.
Kroz cijelu Godinu velikoga zavjeta „sva naša domovina odzvanjala je hodočasničkom pjesmom, blagoslovom iz Jelenina svetišta, toplinom velikoga zavjeta, koji se tako svečano samo jednom u tisuću godina slavi”. (Monografija, Godina velikoga zavjeta, str. 10).
„Došli smo na svoje izvore (Solin). Ovdje su naše kršćanske uspomene i svjedočanstva naše povijesti. Vjera nas ovdje izravno obvezuje, da u kršćanskoj ljubavi i zajedništvu ostvarujemo svoj poziv i stvaramo bolju budućnost. Ali naša vjera ne smije biti samo običaj, ona mora biti naš svagdanji život. Ne smijemo se samo pozivati na vjeru, po vjeri treba živjeti. Vjera nas obvezuje” (biskup Pavao Žanić, Homilija na hodočašću u Solinu, gdje je bio sa svojim vjernicima iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjske biskupije u Godini velikoga zavjeta, 25. srpnja 1976.).
Naš jubilejski simbol je Krstionica kneza Višeslava, simbol naše vjere, kršćanstva i kulture. Hrvati se prvi puta susreću sa Svetom Stolicom 641. preko opata Martina koji je došao u Dalmaciju i Istru da otkupi zarobljenike i u Rim donese moći solinskih i istarskih mučenika. Ta se godina uzima kao polazna godina pokrštenja Hrvata koje je trajalo sve do konca 8. i početka 9. stoljeća. To je doba u kojemu je nastala i Višeslavova krstionica, oko 800. godine).
Zavjetni simbol i jubilarni spomen Godine velikoga zavjeta je Pralik Gospe velikoga zavjeta – najstariji poznati Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti iz crkve kralja Zvonimira u Biskupiji kod Knina iz XI. stoljeća – izliven u zlatu i srebru prinosom svih Hrvata katolika iz cijeloga svijeta, kao zavjetni dar svega naroda i svih naših vjernika. Tako smo u ovom jubilarnom slavlju sastavili najstarije Gospino svetište i najstariji sačuvani Gospin lik u našoj hrvatskoj umjetnosti. Pred tim smo likom Gospe i krstionicom kneza Višeslava, obnovili svoj pradjedovski zavjet vjernosti Bogu u zajedništvu Crkve.
Ovaj zlatno-srebreni Gospin lik blagoslovio je papa Ivan Pavao II. na svehrvatskom jubilarnom hodočašću u Rimu, 30. travnja 1979. U Rimu je tada kardinal Kuharić rekao u bazilici sv. Petra pred papom Ivanom Pavlom II.: „Dolazimo k Vama s prokušanom vjernošću Crkve u Hrvata koja živi već 13 stoljeća…Održali smo vjernost svetom Petru i njegovim nasljednicima… Potvrđujemo pradjedovski i svoj zavjet vjernosti, u sadašnjosti i za budućnost.” A u svojoj propovijedi Ivan Pavao II. je rekao Hrvatima: „Budite vjerni, budite postojani, budite ponosni na svoje kršćansko ime… Molim vas: budite vjerni Bogu i sv. Petru.”
Osim Višeslavove krstionice i Marijina lika iz XI. st., ovo jubilejsko slavlje obilježio je glasoviti natpis sa sarkofaga kraljice Jelene (kojega je 1898. pronašao don Frane Bulić u predvorju zavjetne crkve Sv. Marije, Gospe od Otoka): „U ovom grobu počiva slavna Jelena. Ona je bila žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana, i vladala je kraljevstvom. Ovdje je bila sahranjena 976. godine od utjelovljenja Gospodnjega (…) Za života majka kraljevstva postade i majkom sirota i zaštitnicom udovica…”
Na jubilejskom slavlju 12. 9. 1976. ujedno smo obilježili i dvije značajne obljetnice iz naše nacionalne povijesti: 1000 godina od preminuća kraljice Jelene te 900 godina od krunidbe hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira na solinskom polju u bazilici sv. Petra, 8. listopada 1076., (na dan Jelenine smrti, samo 100 godina kasnije), krunom koju mu je papa dodijelio po svome delegatu.
Završna jubilarna slavlja Godine velikoga zavjeta bila su od 8. do 12. rujna 1976. Na završnoj misi u Solinu bilo je oko 800 svećenika, 30 biskupa i oko 100.000 vjernika. To je postao naš povijesni znak. U svom pozdravnom govoru na glavnoj svečanosti, 12. rujna nadbiskup Franić je rekao: Ovu koncelebriranu misu namijenit ćemo za obnovu vjere u hrvatskom narodu, posebno za dobar kršćanski odgoj naše djece i naših mladih, za naše obitelji…” Neka se „milosni događaj Godine VELIKOGA ZAVJETA produži u našoj Crkvi i u našem narodu. Poruka nije dorečena. Sadržaji nisu iscrpljeni. Mladima treba svom smionošću navijestiti da je Isus Put, Istina i Život… Ne postavlja li nas veliki Jubilej našeg krštenja ponovno pred veliku odluku za novi početak života? Živimo u vremenu kada se nevjera nudi kao jedina istina, i to je mnoge dovelo u sumnju. Odgovor Petrov neka bude i naš odgovor: ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga’!” (Iv 6,8).
„Blažena djevica Marija neka bude trajna zaštitnica našeg Velikog zavjeta” (F. Kuharić).
„U dušu našega svijeta duboko se utisnula ova zavjetna godina. Hodočasnici i svi Hrvati katolici, dok su živi, nikada je neće zaboraviti. Nosit će je u najsvetijim svojim uspomenama, kazivati o njoj novim naraštajima” (Monografija, str. 165).
„Nikada se nismo tako u povijesti osjećali kao cjelina, kao zajednica i kao Crkva” (Monografija, str. 182).
„Zavjetni odljev najstarijeg Bogorodičina lika u hrvatskoj umjetnosti, Pralik Gospe velikoga zavjeta, u kojemu je simbolizirana sva naša zavjetna godina, postao je i ostaje novom svetinjom, u kojoj je sjedinjena sva naša prošlost i kao takav već danas obilazi naše gradove i župe, uprisutnjuje i oživotvoruje povijesne jubileje” (Monografija, str. 165-166.).
· II. Nin, 2. rujna 1979.
Tada smo, u sklopu višegodišnjeg jubileja Trinaest stoljeća kršćanstva u hrvata, slavila 1100. obljetnica neprekinute vjernosti hrvatskog naroda Petrovoj Stolici.
„Nin nije završetak, već poticaj i početak ispovijesti, življenja i svjedočenja vjere da budemo i odsad što dosad smo bili: Hrvati-katolici, vjerni Bogu i Katoličkoj Crkvi” (iz Pozdravnog govora nadbiskupa Marijana Oblaka).
Jedna od molitve vjernika na euharistijskom slavlju u Ninu bila je: „Daj da u srcima naših mladih – živi zavjet starih Hrvata”.
„Uvjereni smo da će Hrvati vjernici ubrati sebi najbolje plodove iz ove predivne baštine svoje prošlosti” (Iz pisma pape Ivana Pavla II. kardinalu Franji Šeperu kojim ga imenuje svojim legatom na jubilarnoj proslavi u Ninu).
„Proglašujemo svečano da će program našeg pastorala biti: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu. Program ovog jubileja je to. To je uvjet života. To je povratak Bogu u naše obitelji. To je lijek za mnoge rane koje smrtonosno guše naše moralno biće. To je povratak na životne izvore i rast iz živih korijena… Odlučujemo da ćemo svake večeri, po mogućnosti u isti sat, u devet sati navečer, izmoliti kratku ispovijest vjere da se duhovno svi Hrvati katolici povežu, gdje god oni bili, u zajedništvu vjere, nade i ljubavi!… u taj sat zazivat će svi hrvatski biskupi i svećenici Božji blagoslov i zaštitu Božju po zagovoru Bl. Djevice Marije na svakog pojedinca, na svaku obitelj i na cijeli hrvatski narod” (Zaključna riječ nadbiskupa Kuharića u Ninu).
„Dragi moji Hrvati, uspomena na slavlja ‘Branimirove godine’ neka vam budu poticaj na vjernost Isusu Kristu, Gospi i Crkvi. Sjećajući se prošlosti budite zauzeti graditelji vedre kršćanske budućnosti kako pojedinac, tako obitelji i sav Božji narod. S apostolskim blagoslovom” (Ivan Pavao II., Vatikanski Grad, 12. studenoga 1980).
(Odlomak izabrao Ivo Škarić)
