Bankari uz pomoć medija obmanjuju hrvatsku javnost
Nema šanse da vam banka isplati kredit u eurima ili švicarcima. Dobivate kune po tečaju ispod tržišnog, a onda možete od iste ili druge banke kupiti devize po tečaju iznad tržišnog. Svi ti što zagovaraju ukidanje valutne klauzule izbjegavaju reći da misle i na štednju! – tako plaši štediše Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke. Prilično neodgovorna tvrdnja, koja izravno potiče paniku štediša, i može pokrenuti opasni “bank run”! Ako se jedan bankar tako ponaša, zašto mi ostali moramo paziti da svojim izjavama ne izazovemo pohod štediša na banke?
Luković računa na ljudsku zaboravnost. Zar nisu štediše Ljubljanske banke imali potraživanja u devizama, iz vremena kada nije postojala devizna klauzula za kredite građanstvu. Nema te štednje koju banke ne će prihvatiti, postojala devizna klauzula ili ne. Čak i za vrijeme komunizma, ljudi su držali u državnim bankama svoju deviznu ušteđevinu, koja je cijeloj državi olakšavala devizno poslovanje. Dakle, na djelu je obično pokeraško blefiranje kreditnih „ajkula“. U Hrvatskoj imamo more predsjednika uprava, direktora i menadžera, koji su u stanju prodati naciju i nacionalne interese za probitak poduzeća u kojemu rade. Dok nas Stipe Mesić i Ivo Josipović zaokupljaju partizanskim glupostima, a nove samozvane nacionalne vođe razbijaju zdravu alternativu, život nam kroje Franjo Luković i Božo Prka. Dogodio se i taj civilizacijski obrat: podzemlje je poštenije od struktura – nema šanse da vam kamatar preuzme nekretninu i onda još sjedne na vašu plaću. Kamatar je danas osamljeni predstavnik jednoga jeftinijeg društva. On sam je guverner, banka, javni bilježnik, šalterski službenik, odvjetnik i ovršitelj! Možda ste čuli da je neki kamatar nekom svom klijentu naplatio solemnizaciju pozajmice? Ili jednostrano digao kamatnu stopu? Danas su banke posve suvišne. Račune možete platiti (jeftinije) u poštanskim poslovnicama.
Guverneru Rohatinskom i cestu spuštaju ako mu treba
Banke nam ovih dana nude obične lihvarske mjehure pod balon kredite. Za dužnike s deviznom klauzulom u švicarskim francima, tečajna ustava postavljena je na visinu od 5,8 kuna. Prelijevanje nije kunska kumulacija, nego novi mjehur švicarskog franka, s kamatom koja se krije pod nogometni termin “naknada za vođenje balona”. Pitamo se jesu li nam ministri, guverner HNB-a i bankari zaista nešto ponudili, ili su ovakvim prijedlogom zapravo ispraznili svoje mjehure? Vele da su osjetili veliko olakšanje. Kako kvalificirati takve ljude? Ima tu još lihvarskih bisera. Ako tečaj švicarca padne ispod 5,8 kuna, rate i glavnica obračunavat će se po 5,8 kuna! Mišljenja sam da je ta monstruozna ideja pala na pamet Željku Rohatinskom, dok je pumpao slivnu vodu ispred svoje vile na zagrebačkom Gornjem Bukovcu. Začepljeni odvodi znaju donijeti silne životne i zdravstvene probleme. Voda brzo dođe a sporo otječe. Srećom je grad pozitivno reagirao i za potrebe slavnog guvernera spustio cestu. Da, da, tako se to radi. Ako vam ne funkcionira šaht, spustite cestu! Željko Rohatinski shvatio je životnu lekciju i nastavio pumpati švicarski franak, iznad njegove vrijednosti na svjetskom tržištu. Ideja fiksiranja ceste-tečaja na nižoj razini nametnula se sama od sebe.
Skoro svatko od nas gledao je neki američki film u kojemu bankarska „ajkula“ preuzima založnu nekretninu, a sirota obitelj odlazi u drugi grad i započinje novi život. Zašto u filmovima bankare poput Bože Prke i Franje Lukovića glume specijalisti za uloge negativaca? Dodajte tome daleko dramatičniju situaciju u Hrvatskoj – kod nas vam banka sjeda na sve što posjedujete, pa i na plaću. Najčešće je riječ o dužničkom ropstvu za cijeli život. Cijeli taj kreditni sustav s deviznim klauzulama i promjenjivom kamatom je protuustavan i protuzakonit, diverzija na civilizaciju i njezine vrijednosti, a održava se kroz korupciju i uz pomoć izravnih namjesnika, na najvišoj razini. Kod nas banke izbjegavaju izravno preuzimanje založne nekretnine, jer bi u tome slučaju svome klijentu morale vratiti razliku nakon prodaje iste. Zamislite situaciju da možete otkazati ugovor i da banci vratite sve što ste dobili, a ona vama sve što ste do tog trenutka otplatili. Glede toga kod nas ulazimo u totalni mrak odvjetnika i njihovih agencije za ovrhu, koje vam na ime troškova naplate trostruku vrijednost duga.
Lihvarski krediti
Rezerviranost “naših” poslovnih banaka glede novih gospodarstvenih projekata, Luković pravda činjenicom da je država apsorbirala ogromne količine bankovnog novca. Porezni obveznici u Hrvatskoj pitaju se zašto su poslovne banke kreditirale državu sa skupim kreditima? Jesu li “naše” banke spašavale državu ili je država spasila strane poslovne banke? Ovdje odgovorno tvrdim da hrvatski građani imaju dobre poslovne projekte i da ih ne mogu pokrenuti zbog skupog novca “naših” poslovnih banaka. Nitko ne može pokrenuti konkurentnu proizvodnju natovaren lihvarskim kreditima. Luković jednom svojom izjavom posredno tvrdi da su krediti građanstvu isplaćivani u valuti devizne klauzule! Nema šanse da vam banka isplati kredit u eurima ili švicarcima. Dobivate kune po tečaju ispod tržišnog, a onda možete od iste ili druge banke kupiti devize po tečaju iznad tržišnog. Kada to bankama paše, brzo vas podsjete da je kuna zakonsko sredstvo plaćanja. Čemu onda devizna klauzula, pogotovo što je kuni sidrište euro – mi smo praktično u eurozoni! Luković tvrdi da HNB ne tolerira elektroničke transakcije bez stvarnog pokrića u valuti devizne klauzule, ali zašto vjerovati HNB-u? Ako banke isplaćuju kune, čemu pokriće u valuti? Sve se bilance friziraju, a mudra prekontiranja mnoge spašavaju od poreznih obveza. Stoga je važno ignorirati prikazanu dobit i sjesti izravno na prihode iz tečajnih razlika – treba ih drastično oporezivati!
Novinarsko podilaženje Lukoviću i Prki
Ne znam jeste li primijetili da sve priloge Jutarnjeg lista na temu kredita piše Branka Stipić? Inače objektivna Stipićka dovedena je u nezgodnu situaciju da iznosi stav krupnog kapitala. U novijim tekstovima te pametne žene, iste one poslovne banke koje u Hrvatskoj bilježe ogromnu dobit, postale su “jadne banke”, koje imaju plasmane u lošim kreditima. Možda ste sami primijetili da Božo Prka i Franjo Luković jedva sastavljaju kraj sa krajem? Prekopavaju li kante za smeće? Krivo to interpretirate, jer je to zapravo situacija iz filma „Bilo jednom u Americi“, kada glavni negativac prepoznaje sebe kao najveće smeće i sam uskače u kamion “Čistoće”. Mene je zapravo prestrašio trenutak kada je Franjo Luković na početku krize prodao svoje dionice, baš kada su dostigle najvišu vrijednost. Omaklo mu se? Lik je inteligentniji od Sharon Stone?
Mislite da je imao povjerljive informacije, koje je zloporabio za osobni probitak? Sram vas bilo! Predlažem otvaranje posebnog računa za pomoć poslovnim bankama. “Udvaranje biračima glavni je razlog zašto se spašavanje dužnika baš sada forsira” – naglasila je Branka Stipić. Koje spašavanje dužnika? Vlada i HNB spašavaju banke! Zbog njenog pada koncentracije, oglasio se njen radni kolega Viktor Vresnik: “Tvrditi kako je sve to tek lukava predizborna demagogija bilo bi licemjerje”. U Jutarnjem od prošle subote, Vresnik je objavio zanimljiv tekst o Švicarskoj, a danas se pojavio njegov intervju s Franjom Lukovićem, u prisutnosti Partije, odnosno Mladena Pleše. Možda je krajnje vrijeme da Jutarnji intervjuira dužnike poslovnih banaka? Ako je u Švicarskoj Lenjin pripremio Oktobarsku revoluciju, možda kod nas švicarac pokrene sličan zaokret na bolje!
Tvrtko Dolić
