VJERODOSTOJNOST MEĐUGORJA
Izlaganje Saveria Gaete: IZAZOVI MEĐUGORJA (Festival mladih – 3. kolovoza 2011.)
Jednog je dana jedna starica mom stricu, župniku u Napulju, postavila neobično pitanje: «Oprostite, jesu li Gospa od Pompeja i Gospa od Montevergine sestre?». Iskoristit ću ovu simpatičnu i spontanu rečenicu da započnem svoje izlaganje, usredotočeno na vjerodostojnost događaja u Međugorju jednim sažetim promišljanjem.
Govoreći o Gospi iz Međugorja, a osobito promišljajući o istinitosti ovih već tridesetogodišnjih ukazanja, nemam ni najmanju namjeru baviti se jednom od tih izmišljenih „sestara”. Moj je jedini motiv taj što sam, proučavajući i produbljujući spoznaje o onome što se dogodilo na području Hercegovine i posjećujući ova mjesta i protagoniste ovih događanja, stekao uvjerenje da ima znatno više razloga za nego protiv.
U stvari, smatram da je ona koja se pod imenom Kraljice Mira od 1981. ukazuje šestoro vidjelaca zaista jedinstvena, istinska Gospa koja svakodnevno silazi na Zemlju da nas podsjeti na bit kršćanske vjere i da nas pozove na konačno obraćenje srca.
Od toliko mnogo ljudi koji su saznali za taj događaj, nitko ne može ostati ravnodušan. Međutim, vrlo su često ti stavovi potpuno suprotni. Za onoga koji vjeruje radi se o jednom od najupečtljivijih događaja nakon uskrsnuća Isusa Krista, dok skeptici taj događaj smatraju jednom od najvećih prijevara u ljudskoj povijesti.
Čak je i za nas, koji vjerujemo u ta svjedočanstva, potrebno temeljito istraživanje tog pitanja i propitivanje o razumnosti te priče koju je od 24./25. lipnja 1981. započelo pričati šest vrlo mladih momaka i djevojaka u dobi od 10 do 16 godina, i koji je i dalje bez oklijevanja nastavljaju pričati.
Krenimo od vjerodostojnosti poruka
Da bi se mogla procijeniti njihova vjerodostojnost, jedan je od temeljnih čimbenika uporište poruka u Svetom Pismu i učiteljstvu Katoličke crkve. Nakon utvrđivanja kanonskih tekstova Novog zavjeta, dokument Dei Verbum II. Vatikanskog sabora zapravo je upozorio da «ne treba očekivati novu javnu objavu prije slavnog očitovanja Gospodina našega Isusa Krista». Dakle, bilo kakva poruka koja dolazi s Neba ne smije proturječiti biblijskoj Objavi, niti može donijeti nove istine.
Teme poruka nesumnjivo stavljaju u prvi plan određene istaknute ključne riječi, ako uzmemo u obzir učestalost kojom ih Kraljica Mira predlaže. Proveo sam detaljnu analizu, vodeći računa o glavnim istoznačnicama, i na prvom je mjestu te idealne klasifikacije tema molitve, koja se u svojim inačicama «molitva», «molite», «moliti» i ostalim izvedenicama i oblicima tog glagola sveukupno javlja 752 puta. Slijedi tema življenja, koja se spominje i kao riječ «život» (344). Treća je tema ljubljenja, i u obliku glagola i u obliku imenice «ljubav» (282 puta). Četvrta je riječ mir (248 puta).
Sveukupno gledajući samo se trideset i pet riječi ponavlja više od desetak puta. Kao što je napisao monsinjor René Laurentin, «događaji koji su uslijedili činili su upravo to – objašnjavali su, razrađivali, interiorizirali te ključne riječi. To je pedagogija, a pedagogija zahtijeva vrijeme, ponavljanje i objašnjavanje. Poruke iz Međugorja su kritizirane da se ponavljaju. Ali svaka je pedagogija ponavljanje. Jednako kao i beznačajne riječi koje jedna mama upućuje svom djetetu u prvim godinama njegova života i koje u njemu oblikuju čovjeka. Od zadataka jedne majke onaj iskonski, temeljni i nezamjenjiv je zadatak da ponavlja, da u svakodnevicu ukorijeni ono što je najbitnije za života čovjeka ».
Trajanje ukazanja također je snažan pokazatelj istinitosti. Ljudski govoreći, kada se ne bi radilo o nadnaravnom izvorištu, nitko ne bi mogao izdržati svakodnevni pritisak poput onog koji u ovih trideset godina osjećaju vidioci. Kako je prostodušno kazao Jakov, «ako sada pogledamo unatrag i vratimo se u vrijeme prvih ukazanja, kada je još bio komunizam, možemo reći da smo svašta prošli. Vodili su nas u psihijatrijske bolnice, proveli su nad nama najrazličitija ispitivanja, no morali su priznati da smo normalna djeca. Mnogo puta su na nas vršili pritisak da kažemo da nismo vidjeli Gospu. No, ja u svom srcu nisam mogao reći da je nisam vidio».
Proučimo sada Gospina proročanstva
Nerijetko su Marijina ukazanja poprimala proročanske tonove koji su, iako naizgled vezani za kobne događaje, zapravo imali za cilj usmjeriti čovjekovo srce prema obraćenju Bogu uz istodobno jačanje vjere u vječni život.
Međugorje je nedvojbeno jedno od najsimboličnijih ukazanja u tom smislu. Ovdje se fizički osjeća koliko je Gospa stalno blizu svojim vjernicima i kako na sve načine nastoji upozoriti čovječanstvo na opasnosti na koje može naići te se zalaže raditi za mir i dobro. Primjerice 30. listopada 1981., dok se zaoštravala situacija u Poljskoj, Kraljica Mira je predskazala: «Tamo će ubrzo izbiti veliki sukobi, ali na kraju će pravednici pobijediti ». Tako je i bilo: 13. prosinca general Wojciech Jaruzelski proglasio je izvanredno stanje, no zatim je uslijedilo razdoblje postepenih ustupaka dok naposljetku 1990.g. vođa opozicije Lech Walesa nije postao predsjednik Republike Poljske.
U ljeto 1991. Gospa je vrlo jasno rekla koliko je suradnja među ljudima neophodna da bi joj se omogućilo dovršiti Njezine planove. Ta poruka koju je dala tog 25. kolovoza, tek tjedan dana nakon pokušaja državnog udara u Moskvi, između 18. i 21. kolovoza, bila je snažna: «Pozivam vas na odricanje za devet dana, tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko tajni koje sam započela u Fatimi».
Njeno spominjanje Fatime, uz izravno povezivanje s prevratom u Rusiji, postalo je shvatljivo potkraj te iste godine kada se Sovjetski Savez raspao bez očekivanog prolijevanja krvi. A Blažena Djevica je dala svoju objavu na datume kada su, sasvim slučajno, za to odgovorni komunisti okončali svoj režim: 8. prosinca, na blagdan Bezgrješnog začeća, potpisan je sporazum kojim se objavio kraj Sovjetkog saveza; 25. prosinca, na sam Božić, predsjednik Mihail Gorbačov dao je ostavku i sovjetska je zastava spuštena s Kremlja.
Najočitija podudarnost ipak se dogodila 26. lipnja 1991. kada se prvi puta začula grmljavina topova u sukobima u bivšoj Jugoslaviji, točno deset godina nakon 26. lipnja 1981. kada se vidjelici Mariji ukazala Gospa u suzama koja je molila za mir i pomirenje s Bogom i među ljudima.
Osim vremenske podudarnosti koja je već sama po sebi zapanjujuća, dovoljno je samo zbrojiti učestalost javljanja riječi «mir» u Gospinim porukama pa da primijetimo koliko je ona svjesna sudbine svijeta. U svojim tjednim porukama Gospa je sveukupno 14 puta izgovorila riječ mir (u prosjeku jednom u deset poruka). U mjesečnim se porukama riječ mir ponavlja 240 puta u 27 godina (u prosjeku otprilike 10 na godinu). Međutim, u samo dvanaest mjeseci neposredno pred početak rata, odnosno od srpnja 1990. do lipnja 1991. ta se riječ ponovila čak 26 puta: radi se o apsolutno zapanjujućoj statističkoj učestalosti.
Kraljica Mira javlja se čak i početkom trećeg milenija. U izvanrednoj poruci vidjelici Mariji 1. siječnja 2001. Gospa je rekla: «Pozivam vas na molitvu, osobito sada kada je Sotona pušten s lanca». Te nekoliko dana nakon toga u službenoj poruci župi 25. siječnja istaknula je: «Tko moli, ne boji se budućnosti, a tko posti, ne boji se zla». 11. rujna 2001. nakon terorističkog napada na Blizance u New Yorku, Gospine su riječi dobile novo značenje i na neki način razbile iluziju da će prijelaz tisućljeća sa sobom automatski donijeti mir i blagostanje.
Stoga vodimo računa o znanstvenim istraživanjima
Svakodnevnost i redovitost ukazanja u Međugorju omogućila je znanstvenicima provođenje niza provjera putem brojnih detaljnih ispitivanja pomoću najmodernijih uređaja u više navrata.
1984. dogodilo se prvo pravo priznavanje od strane odgovarajuće formiranog i organiziranog tima na inicijativu liječnika Henrija Joyeuxa, profesora sa Sveučilišta Montpellier u Francuskoj. Po završetku tog ispitivanja sastavljeno je značajno izvješće:
«Fenomen ukazanja u Međugorju znanstveno je neobjašnjiv. Kliničko promatranje vidioca dozvoljava nam potvrditi, kao što su to učinile i naše kolege iz Jugoslavije prije nas, da su ti mladi ljudi normalni, zdravi fizički i psihički. Klinička i paraklinička ispitivanja dozvoljavaju nam da znanstveno ustvrdimo da ne postoji nikakva patološka promjena parametara koji su objektivno ispitani:
– ne radi se o epilepsiji, stanju sna ili spavanja
– ne radi se o halucinaciji u patološkom smislu riječi
– ne radi se o histeriji, neurozi ili patološkoj ekstazi
– ne radi se o katalepsiji».
1985.g. neki liječnici iz Lombardije i Piemontea, a osobito liječnici Luigi Frigerio i Giacomo Mattalia, proveli su nekoliko ispitivanja na vidiocima te napravili procjenu temeljem slušnog i očnog testa dok je ukazanje bilo u tijeku.
8. listopada 1985. u pokrajini Milano održavao se međunarodni znanstveni kongres na kojem su detaljno predstavljeni rezultati istraživanja koje je vodio dr. Frigerio. Po završetku rasprave, u cilju utvrđivanja radi li se o normalnosti ili patologiji kada se radi o djeci iz Međugorja, prisutnim je stručnjacima postavljeno pitanje jesu li uočili negativne ili kontradiktorne indicije. Na njihovoe odgovore nije bilo nikakvog prigovora.
14. siječnja 1986. teološko-znanstvena komisija, sastavljena od sedamnaest znanstvenika, liječnika, psihijatara i teologa iz Italije i Francuske, ponovo se okupila i sastavila sažetak koji je u ponašanju vidioca isključio prijevaru i patološku halucinaciju, ali nisu uspjeli dati čisto ljudsko tumačenje tih pojava, a niti su te pojave mimo naravnog reda, tj. pod đavoljim utjecajem, već sasvim suprotno, utvrdila se podudarnost između tih pojava i onih koje se obično opisuju u mističnoj teologiji.
1997. međugorski župnik Ivan Landeka naručio je neovisno psiho-fiziološko istraživanje kojim je koordinirao prof. Andreas Resch u suradnji s liječnicima Marcom Margnellijem i Giorgiom Gagliardijem, zajedno s još dvanaestak liječnika i psihologa. Istraživanje je bilo provedeno u četiri faze, između travnja i prosinca 1998., i obuhvatilo je svih šestero vidioca. Radilo se o vrlo raznovrsnom i složenom ispitivanju čiji su rezultati sažeti i vrlo jasni: «Pretpostavka svjesne obmane i prijevare nema psiho i neurofiziološko uporište ».
Najnovije znanstveno ispitivanje proveo je 25. lipnja 2005. francuski neurolog Philippe Loron. Istraživači su ponovo isključili bilo kakvu patologiju ili bolest, uključujući epilepsiju i druge živčane poremećaje.
I na kraju razmotrimo stav Crkve
Neovisno o bilo kakvom mišljenju, ono što je bitno u svezi ukazanja svakako je mišljenje crkvenih vlasti. Stoga je neophodno pojasniti da je do danas čvrsta točka ostala takozvana „Zadarska Izjava” koju je usvojila Biskupska konferencija tadašnje Jugoslavije 10. travnja 1991. Tekst se koristi klasičnim opreznim izrazom non consta de supernaturalitate, koji je uobičajen kada se nešto ne može prihvatiti, ali ni odbaciti: «Na temelju dosadašnjih istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama». Izjava zapravo istodobno priznaje da tu pojavu nije čak ni moguće negirati.
Međutim, među uglednim članovima episkopata, kako na lokalnoj razini, tako i u inozemstvu, javila su se čak vrlo oprečna mišljenja. Dok su se mostarski dijecezanski biskupi Pavao Žanić i Ratko Perić opetovano izjašnjavali protiv, svoju su naklonost iskazali predsjednik jugoslavenske biskupske Komisije za nauk vjere Frane Franić i zagrebački kardinal Franjo Kuharić.
S moje strane, nakon temeljitog proučavanja kojeg sam ja proveo na izvornim tekstovima o počecima ukazanja, pojavio se na talijanskom naslov Posljednje proročanstvo, Istinita priča o Međugorju. Smatram da odgovorno mogu ustvrditi da su mnogi prigovori koje su kritičari uputili dobili svoj odgovor koji ih je razjasnio u toj knjizi.
Međunarodna komisija, koju je u ožujku 2010. osnovao papa Benedikt XVI., u sastavu od šesnaest međunarodnih stručnjaka pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija, ima zadatak dati kompetentno mišljenje Kongregaciji za nauk vjere upotpunjeno novim podacima. U međuvremenu, može se smatrati da će Katolička crkva zadržati promatračko stajalište i pozorno pratiti događaje ne sprječavajući pastoralnu skrb koja se odvija u Međugorju i u brojnim skupinama koje se pozivaju na duhovnost Kraljice Mira.
Zaključak
Sada kada je to mnoštvo komadića oblikovalo mozaik i ponudilo razumljivu sliku, stigao je trenutak za jedan sažetak. Od kada je, prije skoro dvije tisuće godina, Isusovo uskrsnuće ljudima pružilo sigurnost da je njihova sudbina život poslije smrti, nikada se nije čuo tako žuran poziv, tako uvjerljivi apel za obraćenje. I ta ista Gospa, kroz svoje tisuće ukazanja osobama razne dobi i društvenih kategorija, u ovih posljednjih dvadeset stoljeća nikada nije tako dugo stajala uz bok svojih ljubljenih i nastavila svaki mjesec nuditi javnu poruku čiji su tonovi nerijetko bili proročanski, a ponekad i apokaliptični.
Vrijeme je za odabir jedne od dvije radikalne alternative: vjerovati i zbog toga djelovati ili ostati ravnodušan i praviti se da se ništa ne događa, prihvatiti đavolje poticaje za nehajnim uživanjem u životu, za privilegiranjem materijalnih dobara, a zanemarivati Nebeske stvari. Neka se ta suprotnost ne čini pretjeranom: upravo je sama Kraljica Mira istaknula sljedeće: «Sotona vas želi udaljiti od Boga preko svakodnevnih stvari i zauzeti prvo mjesto u vašem životu», i istovremeno objavila da se đavolji plan sastoji u «uništenju ne samo vašeg ljudskog života, već i prirode i planete na kojoj živite».
Naposljetku, upravo tu leži veliki izazov – odlučiti se za dobro ili za zlo – i upravo je takav izazov prije tristo i pedeset godina predložio francuski filozof Blaise Pascàl: «Ali treba se kladiti: Ne radi se o stvari koja ovisi o vašoj dobroj volji, i ionako ste već u tome». I ulog je isti: postojanje Boga i obećanje vječnog života.
Kao što je bez puno okolišanja izjavila vidjelica Mirjana: «Rekla sam vam sve ono što Bog preko Gospe želi od nas, i na međugorska ukazanja možete reći „ja vjerujem” ili „ne vjerujem”. Ali kada dođeš pred Gospodina, nećeš moći reći „nisam znao” jer znaš sve. Sada ovisi o tvojoj volji jer imaš slobodu izbora. Ili prihvati i čini ono što Gospodin želi od tebe ili se zatvoriti i odbiti to učiniti».
Dakle, izbor koji moramo napraviti je – još jednom, upravo od ovog trenutka: odlučiti se između oslanjanja na bijedu naše ljudske naravi ili, iako napornije, ali s radošću, koračati prema vječnosti. Sretna vam pustolovina!
(Prevela Marija Dugandžić; za Portal odabrao fra Josip Marcelić)
