SLOBODNA DALMACIJA: Rusija potpaljuje Srbiju protiv Hrvatske
Ima li razloga za novi rat između Srbije i Hrvatske? Ako se na stol stave javnosti poznati argumenti jasno je da nema niti jednog pitanja koje se ne bi moglo kao i zadnjih dvadesetak godina – riješiti diplomacijom.
Tako ni razloga za naoružavanje, zveckanje oružjem i sve učestaliju ratnu retoriku između Beograda i Zagreba zapravo nema. Svi aktualni sporovi su smiješni da bi izazvali novi rat, dvadesetak godina poslije.
Drugo je pitanje mogu li Hrvatska i Srbija pokrenuti ratne operacije za tuđi račun, u ime, recimo, dva suprotstavljena bloka koja već ratuju, ali ne izravno nego preko posrednika? NATO protiv Rusije na Balkanu? To uopće nije isključeno, naprotiv, i jedna i druga strana sve više daju naznake o prenošenju rata s Bliskog istoka na Balkan, a o tome nešto govori i povijest euroazijskih sukoba.
Kerryjeva crvena linija
Sjetimo se, na primjer, nedavne izjave američkog državnog tajnika Johna Kerryja o potrebi povlačenja crvene linije upravo na Balkanu iz koje se dalo iščitati štošta, iako glavni Obamin pregovarač tada ništa nije specificirao.
Ili prognoze potpredsjednika Joe Bidena o mogućim problemima u Makedoniji, Kosovu, Sandžaku, Bosni i Hercegovini. Dok je u Zagrebu bio gostom Kolinde Grabar- Kitarović, Biden nije u tom kontekstu spomenuo Hrvatsku, ali jest skoro cijeli Balkan po liniji mogućeg rata između islama i pravoslavlja. Rat u mekom trbuhu Hrvatske na 100 kilometara od Zagreba?
Moskva s druge strane ne propušta na stalnoj vezi držati Beograd i Banju Luku. Iako je Srbija s obzirom na okolnosti odmakla u pregovorima s EU-om, vojne veze s Rusijom i dalje su vrlo jake.
Nakon što je Crna Gora, nekadašnje drugo oko u glavi krnje Jugoslavije, dobila poziv da se priključi NATO savezu, Rusi su, čini se, spremni poduzeti sve što mogu na očuvanju svoje tradicionalne sfere utjecaja. Premijer Aleksandar Vučić je između čekića i nakovnja, a svaki njegov potez usmjeren prema Bruxellesu ili NATO-u ruski financirani portali na ćirilici dočekuju na nož. Najveći uteg za premijera Srbije je neriješeno pitanje Kosova, tempirane bombe koja bi (uz rusku pomoć) Srbiju mogla zapaliti.
Ruska diplomacija i mediji pričama o stvaranju Velike Albanije u organizaciji Amerikanaca i NATO-a pokušavaju homogenizirati Srbe po liniji pravoslavlja. Jer protiv koga bi bila usmjerena Velika Albanija s dijelom Makedonije i Kosova, nego protiv Srbije koja bi eto izgubila svoje povijesne teritorije?
Poruka Srbiji iz Moskve
Poruka Rusije Srbiji glasi: Zbog svojih slabosti nismo vas mogli zaštititi od NATO bombardiranja 1999. godine i odvajanja Kosova, ali Rusija više nije slaba i sad to možemo.
Utjecaj Rusije najači je u Republici Srpskoj, gdje je najviše ruskog kapitala, uz bliske političke veze. Milorad Dodik ne propušta reći da je jedino jaka Rusija garancija preživljavanja Srba u BiH. Pritom politiku Bakira Izetbegovića smatra vazalskom neoosmanskom, pa bi prema tome vrlo lako moglo doći do sukoba unutar BiH, pod pokroviteljstvom Rusije s jedne strane i Turske s druge strane. Ne treba zaboraviti da su Rusija i Turska već gotovo i zaratile nakon obaranja bombardera Su 24 na granici Turske i Sirije.
Hrvatska je, po svemu sudeći, uvučena u priču o mogućem sukobu sa Srbijom u režiji ruske diplomacije. Početak napuhavanja priče o agresivnoj politici Hrvatske je vojna parada u Zagrebu u ljeto prošle godine koja je u Beogradu protumačena kao prijetnja miru.
Nastavak je vijest o mogućoj nabavi raketnog sustava, između ostalog i s raketama dometa 300 kilometara. Beograd je reagirao kao da Hrvatska u najmanju ruku dolazi u posjed raketa s nuklearnim bojevim glavama, a ne uobičajenog konvencionalnog oružja kakvo imaju brojne svjetske armije. Sa šestarom u ruci zaključili su da Hrvati tim raketama mogu dobaciti, do recimo, Niša i time ozbiljno ugroziti sigurnost Srbije.
Hladnoratovski odnosi
Aleksandar Vučić je zatim bio u Moskvi, gdje mu je obećano al pari oružje, a prije koji dan u Beogradu se pojavio ruski vicepremijer Dmitrij Rogozin noseći na dar maketu protuzračnog sustava S 300 namijenjenog obaranju zrakoplova i raketa.
Jasno je da je Srbija previše umočena u europske i NATO integracije da bi im Rusija zbog Hrvatske isporučila strateško oružje, poput S 300. Riječ je o manifestaciji hladnoratovske diplomacije u možda najvećoj krizi odnosa velikih svjetskih sila, a jedino što Rusija može ponuditi Srbiji jest oružje protiv izmišljene prijetnje iz Hrvatske.
Đukanović ima sigurnu podršku
Milo Đukanović pristao je na glasovanje o povjerenju njegovoj vladi. Sjednica parlamenta u Podgorici zakazana je za 25. siječnja, a Đukanoviću će trebati 41 glas da potvrdi povjerenje parlamenta.
Prema procjenama, dugogodišnji lider Crne Gore zasad sigurno može računati na 39 glasova, a prema crnogorskim medijima čeka se još odluka četiriju zastupnika stranke Pozitivna Crna Gora.Na prvi pogled čini se da je Đukanović popustio pred zahtjevima prosrpskih i anti NATO prosvjednika iz Demokratskog fronta koji već mjesecima prosvjeduju tražeći upravo glasovanje o povjerenju Vladi i raspisivanje novih izbora, no znalci političkih prilika vjeruju da će vlada kojoj je na čelu ponovno dobiti povjerenje.
Milo Đukanović, na vlasti u Crnoj Gori u ulozi predsjednika ili premijera već skoro dvadeset i pet godina, najvećim uspjehom ističe nedavnu pozivnicu NATO saveza za pristupanje članstvu zapadnog vojnog saveza.
Opterećuju ga sumnje na korupciju i osobno bogaćenje. Veliko je pitanje što će se dogoditi ako izgubi vlast. Neki čak kalkuliraju da Đukanovića, ako izgubi vlast, čeka sudbina Ive Sanadera.
AUTOR: ANTUN MASLE/Slobodna Dalmacija
