NIKOLA MILANOVIĆ: Adolescent pred izazovom skupine vršnjaka
Razgovarajući s roditeljima naših srednjoškolaca mnogo puta smo mogli čuti da su „sve do jučer“ bili dobra i poslušna djeca, a onda kao da su odjednom poludjeli potpuno promijenivši svoje ponašanje. Ništa ih ne zanima, nikoga ne slušaju stalno prkose… čini se da zbunjene roditelje najviše zabrinjava s kim se njihova djeca druže. Briga im je posve opravdana, jer o skupini mladih s kojom se pojedini adolescent druži možda ovisi čitava njegova budućnost.
Navijačke skupine
Ivan je loš učenik. Njegova nezainteresiranost za školu rezultira slabim ocjenama i stalnim prepirkama s roditeljima. Nije glup i definitivno razumije roditelje, a jasno mu je i da mora završiti školu. Međutim, jednostavno nema snage napraviti pozitivan iskorak u tom smjeru. Već je izgubio jednu godinu, a ako se to opet dogodi, vjerojatno nitko neće biti previše iznenađen. Čak ni roditelji. Ne, ne radi se o manjku inteligencije. Na nedavnom testu pokazao je najbolji rezultat otkad se u školi povremeno vrše testiranja. Ali, koga briga za to? Ima i važnijih stvari u životu od nekakvog testa inteligencije. Tako je, primjerice, u srijedu bio poseban dan. Trebao je biti na nastavi, a on je bio u Rijeci. Tamo je bila sva ekipa. Prava ludnica: život za klub, druženje, pjesma i navijanje, bakljada, tučnjave i adrenalin… nije se usudio dalje nabrajati.
Kad su prije nekoliko godina u Glasgowu trojica huligana napala trudnu Poljakinju i njezina supruga, u pomoć im je priskočio Arthur Boruc, Poljak i bivši vratar škotskog Celtica. S lakoćom se obračunao s trojicom huligana, a na novinarski upit je li ga bilo strah, samo se nasmijao dobacivši: „Je li me bilo strah? Pa ja sam odrastao s navijačima Legije“. Danas poljski navijači spadaju među najopasnije i najorganiziranije u Europi. Na kakvom su glasu možda ponajbolje oslikava poruka koju je za vrijeme Eura 2012. u Poljskoj i Ukrajini, engleski reprezentativac Sol Campbell uputio svojim navijačima. Pozvao ih je da ne idu u te zemlje jer bi se mogli vratiti u lijesu. Da ne bude zabune, tada u Ukrajini još nije bilo rata.
A započelo je, kako i priliči, u kolijevci nogometa – Engleskoj. Već su mnogo puta opjevani i u knjigama opisani sukobi pojedinih engleskih navijačkih skupina (pogotovo oni između navijača Millwalla i West Ham Uniteda). Snimljeni su i filmovi koji zorno prikazuju život i interese engleske navijačke subkulture. Bill Bagnall, jedan od sudionika tih zbivanja iz 70-tih godina prošlog stoljeća, opisuje događaje iz prve ruke.
Rodio se 1953. godine u Londonu. Kao dijete nazočio je jednoj utakmici West Ham Uniteda i ubrzo se zaljubio u taj klub. Kasnije je postao njegov fanatičan navijač. 1969. godine postao je član londonske skinhead scene. Sve bande iz istočnog Londona subotom bi se sastajale na West Hamovim tribinama. Kaže da je uvijek bio korak ispred policije pa nikad nije bio uhićen, iako je dosta puta prespavao u stanici. No, uvijek bi ga već sljedećeg jutra puštali van.
Za njega su to bila nezaboravna vremena. Posvuda su harale bande skinheadsa tukući se na svakom koraku. Vrijeme je općenito bilo depresivno i s jako malo nade za mlade, a odjeća i glazba odlično su odražavale i uklapale se u cjelokupnu atmosferu. „Kad bih još jednom živio, želio bih da to opet budu sedamdesete“, zaključuje on. Bill je očito ostao mentalni zarobljenik svoga turbulentnog mladenaštva.
Postupna izgradnja identiteta
Pokušajmo u svjetlu ovih nekoliko primjera interakcije adolescenta s navijačkim skupinama analizirati dinamiku suočavanja sa svime što mu donosi suživot sa skupinom vršnjaka.
Adolescent postupno izgrađuje identitet. Šireći prostor osobne slobode ulazi u sukobe s okolinom, prije svega s roditeljima i drugim autoritetima. Sve veći utjecaj na njega ima skupina mladih s kojom se druži i kojoj pripada. Da bi potvrdio svoju pripadnost skupini mora se dokazivati, a to može biti jako opasno. Skupine vršnjaka posebno su važne u ranom periodu adolescencije. One propisuju način odijevanja i ponašanja, glazbu koja se sluša te provođenje slobodnog vremena. Zahvaljujući skupini adolescent ima osjećaj da ne mora sve odluke donositi sam, što mu prilično olakšava život. Skupina je važna jer predstavlja svijet nad kojim odrasli nemaju utjecaja, a kroz angažman u njoj iskazuje svoju odraslost, hrabrost i neovisnost.
Skupina ima svoja nepisana pravila i diktira određene norme ponašanja. Upravo to stvara jak pritisak na pojedinca. On osjeća da će, ako se ne pokorova pravilima i normama koje vladaju u skupini, biti izoliran ili izopćen. Stoga se u njoj, kao posljedica stvarnog ili zamišljenog pritiska, javlja konformizam, koji dovodi do promjene osobnih uvjerenja i ponašanja u korist skupine. Konformizam nije nužno negativan. Da bi bilo kakva zajednica mogla funkcionirati neophodna je određena doza konformizma, no, čovjek uvijek mora ostati svoj i ne podrediti svoja uvjerenja i ponašanje u potpunosti nekome drugome. Pretjerani konformizam se javlja kod pojedinaca s nižim samopouzdanjem, a često i zbog želje adolescenta da se svidi vršnjacima. Ta želja, nažalost, ponekad postaje jača od zdravorazumske prosudbe.
Kako izbjeći negativan utjecaj skupine?
Skupina na mladog čovjeka može utjecati pozitivno što se prije svega očituje u olakšavanju napetosti i komunikacije, prikrivanju nesigurnosti te razvoju socijalnosti. U skupini se može učiti toleranciji, mogu se lakše i bolje spoznati svoje mogućnosti i granice, može se naučiti doživljavati i podnositi uspjehe i poraze. Skupina pojedinca može poticati i na mnoge zdrave aktivnosti poput sportskih, kulturnih, ekoloških, humanitarnih i sl.
Nažalost, mogući su i brojni negativni utjecaji skupine. Tako se mladi često znaju nekritički poistovjetiti s različitim sumnjivim uzorima. Pod utjecajem skupine znaju odbaciti do jučer neupitne vrijednosti, a potom riskirati eksperimentirajući s novim ponudama. Ponekad ih skupina navodi na neprimjerene i štetne oblike ponašanja poput zanemarivanja obveza ili konzumacije sredstava koja stvaraju ovisnost…
Da bi mladi čovjek mogao izbjeći negativan utjecaj skupine mora se kod njega razvijati sposobnost razumijevanja pritisaka kojima je izložen. To će ojačati njegovu osobnost i učiniti ga otpornijim na negativan pritisak vršnjaka. U tom smislu kod mlade osobe treba prije svega razvijati samopouzdanje i samopoštovanje te samokritičnost i samokontrolu. Presudan utjecaj na razvoj samokontrole, odnosno mehanizama koji će adolescenta spriječiti da ne prijeđe dogovorene granice ponašanja, događa se u vremenu prije adolecencije, kad je utjecaj roditelja još uvijek jak.
U tom vremenu mora s djecom biti ostvarena kvalitetna komunikacija pa se spomenuti mehanizmi razvijaju i prije nego je nastupilo turbulentno adolescentno razdoblje. Samokontrolom se razvijaju samopouzdanje, samokritičnost i samopoštovanje, a oni su temelj za uspješno svladavanje drugih socijalnih vještina poput komunikacije, tolerancije i asertivnosti.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
