ANTIHRVATSKI PARAZITI: Za uštedu tri milijarde kuna ne treba ići daleko
Za uštedjeti 3 milijarde kuna ne treba ići daleko. Samo treba prenamijeniti kune iz džepova tisuća protuhrvatskih parazitskih tzv. civilnih udruga u državni proračun. Iz istih onih tzv. civilnih udruga koje ovih dana lobiraju za neke svoje kandidate za ministarska mjesta, a neprimjereno napadaju časne ljude koji im se ne klanjaju.
Formiranje nove vlade približava se kraju. Iako još nije u potpunosti izvjesno da će 22. siječnja biti to i potvrđeno u Saboru, za nadati se da ćemo napokon prestati biti žrtve medijskoga terora crvene klike Zorana Milanovića. Bez obzira što mnogi ne će biti najzadovoljniji njezinim sastavom i načinom njezina kreiranja, svi zajedno moramo ipak biti sretni što je došlo do neminovne promjene vlasti. Sada treba krenuti na posao. Promijeniti ono što je loše učinjeno, od povratka „Ministarstva zdravstva“ do „Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa“, te uznastojati na promjeni imena sabora u „Hrvatski Državni Sabor“. Otpustiti desetine tisuća protuzakonito uhljebljenih članova SDP-a u državne institucije diljem Hrvatske i na njihova mjesta postaviti domoljube. Osim forme najviše treba učiniti na promjeni sadržaja u radu buduće Hrvatske vlade. Budući smo u teškoj dužničkoj i svakoj drugoj krizi, i nije tako loše što smo na čelu Vlade dobili osobu kakva je Tihomir Orešković. On mi izgleda poput stečajnoga upravitelja sa širokim ovlastima da nas što prije izvuče iz krize. Stoga njegovo ekspertno poznavanje financija može nam samo donijeti dobro.
• U tijeku je i intenzivno dogovaranje oko formiranja ministarstava. Mnogi će biti razočarani izborom, ali je činjenica kako nikada svi nisu niti mogu biti zadovoljni. Oni koji budu izabrani na čelna mjesta ministarstava trebaju to cijeniti. Smanjivanje plaća dužnosnika lijepo zvuči u javnosti, ali nije dobro. Kvalitetne stručnjake treba i platiti. Štednja mora biti na drugim mjestima i na drugim ljudima. Tu ima puno prostora. Za uštedjeti 3 milijarde kuna ne treba ići daleko. Samo treba prenamijeniti kune iz džepova tisuća protuhrvatskih parazitskih tzv. civilnih udruga u državni proračun. Iz istih onih tzv. civilnih udruga koje ovih dana lobiraju za neke svoje kandidate za ministarska mjesta, a neprimjereno napadaju časne ljude koji im se ne klanjaju.
• Napad lijevih medija na čelnike Mosta ima i drugu stranu. Onu svjetonazorsku. Novinar HRT-a jedan prilog u nedjelju završio je riječima kako Božo Petrov i Nikola Grmoja nisu željeli pred kamere jer “ipak je nedjelja dan Gospodnji”. I onda ne treba čuditi što sirovi Stipe Gabrić Jambo dobiva punu minutažu na HRT-u u degutantnim napadima na svoje sugrađane. Time je HRT dodatno srozan.
• Božo Petrov dao je intervju Jutarnjem listu. Ono o čemu je govorio već je uglavnom poznato. Iako ga je novinar pokušao navući na tanak led i opravdati ponašanje Zorana Milanovića čelnik Mosta se nije dao. Ako me već nije iznenadilo ono što je odgovarao Petrov, ipak sam zapamtio dva detalja iz razgovora, a to su dva lukava pitanja novinarke Ivanke Tome. Jedno se odnosilo na papu Franju u kojega se kunu naši bezbožnici, a drugo pokazuje svu Ivankinu žal što je Most prekinuo s Milanovićem. Toma je Petrovu postavila ovakvo, meni jako zanimljivo pitanje: »Da niste prekinuli pregovore s koalicijom Hrvatska raste, Most bi, kako sada izgleda, imao daleko više utjecaja u novoj Vladi nego što će imati u koaliciji s HDZ-om. Vi biste bili premijer, a Most bi dobio sedam ministarstava. Jeste li se već vidjeli kao premijer?« i na kraju ga “pojačala” s papom Franjo: »Iz ovog što govorite lako bi se moglo zaključiti da ste skloniji papi Franji, nego našim biskupima«. Jadno od Ivanke!
• Najnovija prepirka između Beograda i Zagreba oko (ne)naoružanja njemačkim pancirkama ili ruskim raketama ide dotle da se, u pokušaju mjerenja nemjerljivoga u Srbiji pokušava uvjeriti javnost kako se ne treba bojati „ratoborne“ Hrvatske, jer je Srbija puno veća. Takvu laž prihvatili su i naši medijski krojači neojugoslavenske provenijencije. Činjenica je da je Hrvatska veća od Srbije, točnije uže Srbije bez Kosova i Vojvodine. Hrvatska je veća od Srbija, i to kopnena Hrvatska. Površina Srbije bez Kosova u ovom trenutku iznosi oko 56.000 km2. Kako je Kosovo država, Srbija (uža Srbija) + Vojvodina ima oko 77.000 km2 površine. I od takve Srbije, uvećane za Vojvodinu, u kojoj se nalazi i hrvatski istočni Srijem, Hrvatska je veća, i to Hrvatska kopnena i morska. Hrvatska (kopnena i morska) ima 89.794 km2; kopno 56.594 km2 + hrvatske teritorijalne vode , točnije 33.200 km2. Prema nekim izračunima Hrvatska kopnena i morska ima i preko 90.000 km2.
• Nakon što smo „izmerili“ ostatak Srbije uzduž i poprijeko, idemo na autoceste. I tu su Srbijanci u defenzivi. I tako „velika“ Srbija ima čak dvostruko manje autocesta: odnos je 650 prema 1300 kilometara u korist Hrvatske. Ne može se Srbija uspoređivati s Hrvatskom i po prosječnoj plaći, koja u Srbiji iznosi tek 361 eura. Srbija ima najmanju prosječnu plaću u Mesićevu „regionu“. Za usporedbu, na kraju 2015. prosječna plaća u Sloveniji oznosila je preko 1000 eura, u Hrvatskoj oko 750, u Crnoj Gori iznad 480, u BiH preko 420, a u Makedoniji 365 eura. I po uvjetima poslovanja Srbija zaostaje. Na listi ametričkoga magazin Forbes kod uvjeta poslovanja, Slovenija je na 20. mjestu, Makedonija na 39., dok je Srbija na 89. mjestu, Srbija je slabije plasirana i od Hrvatske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, pa čak i od Crne Gore, Albanije i BiH. No, to ne smeta Aleksandru Vučiću da se ne hvali, pa tako najavljuje da će uskoro Srbija imati luku na Jadranu. Stari srbijanski san. Radi se o pokušaju kupnje crnogorske luke Bar. Kako to misli uspjeti, budući Srbija ima najniži rast BDP-a, najmanje plaće i najlošije uvjete poslovanja u regiji, samo Vučić zna.
• Poljsko-njemački sukob se nastavlja. Ovoga puta zbog toga što lijevi njemački mediji i političari najglasniji su osuđivači poljske novije politike glede slobode medija. Stoga je njemački veleposlanik u Varšavi, Rolf Nikel, dobio “pristojan poziv” za sastanak s poljskim šefom diplomacije Witoldom Waszczykowskim. I to ne bilo kada, nego u ponedjeljak – točno u podne! Kao u onom kultnom kaubojskom filmu. SPD-ovac Martin Schulz, predsjednik Europskoga parlamenta, u izjavi za njemačke novine Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung usporedio je akcije poljske vlade s onima ruskog predsjendika Vladimira Putina. Šef zastupničkog kluba CDU/CSU u Bundestagu Voker Kauder je rekao da EU treba uvesti Poljskoj sankcije jer ona, po njegovom mišljenju, gazi osnovne europske vrijednosti. Ako dijalog s Varšavom ne bude dao rezultate, EU bi trebao uvesti gospodarske sankcije, smatra Kauder. Povjerenik Europske komisije Günther Oettinger spomenuo je mogućnost aktiviranja članka 7 Ugovora o EU-u, koji predviđa suspenziju prava glasa državi članici koja ne poštuje temeljna načela i vrijednosti EU-a, a što dosad nikad nije korišteno.
• Ryszard Terlecki, predsjednik kluba zastupnika vladajuće stranke Pravo i pravda u poljskom Sejmu poručio je ratobornoj Europskoj uniji kako “nitko iz Europe, a posebno ne iz Njemačke, nema pravo držati nam lekcije o demokraciji. Nitko u Europi ne može sporiti rezultat demokratskih izbora u Poljskoj. Poljska demokracija ne treba strani nadzor niti branitelje izvana“. Sama procedura, koja je pokrenuta prema Poljskoj, uvedena je u EU-u 2014. isto kao pokušaj pacificiranja Mađarske.
• Nijemcima i svima onima koji napadaju Poljsku iz Unije, poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro u otvorenom pismu napisao je: „Vi tražite da Poljska bude pod supervizijom. Takve izjave, izgovorene od jednog njemačkog političara, imaju najgoru moguću konotaciju za Poljake“. Još je dodao kako je on „unuk poljskog časnika koji se tijekom Drugog svjetskog rata borio protiv njemačke supervizije“.
• Iako podaleko, tamo daleko „preko velike bare“, i Amerikanci dobro analiziraju muslimansku migrantsku najezdu na Stari kontinent. Ross Douthat iz The New York Timesa govori o strahu od „Eurabije“, masovne islamizacije zapadnoga svijeta. To potvđuje kako problem nije samo u tome da imigranti dolaze u stotinama umjesto u desetcima tisuća. Problem je u tome da golem dio njih čine muškarci u tinejdžerskoj dobi i nešto stariji od dvadeset godina. U Švedskoj, na primjer, koja je otvorila vrata kao i Njemačka, 71 posto tražitelja azila 2015. bili su muškarci. U kategoriji „maloljetnika bez pratnje“, uglavnom u kasnoj tinejdžerskoj dobi, ističe Valeire Hudson, američka profesorica političkih znanosti na teksaškom Sveučilištu, u važnom eseju u Politicou, odnosi su još više asimetrični: „11,3 dječaka na jednu djevojčicu.“ Kako kaže Hudson, takvi trendovi imaju neposredan utjecaj na građanski poredak – mladi muškarci su, hm, mladi muškarci; društva s asimetričnim brojem muškaraca i žena sklona su nestabilnosti, a mnogi ti muškarci o ulozi žene misle dijametralno suprotno vrijednostima suvremene Europe. Ali postoji i dugoročan problem, osim potrebe da se pridošlice uvjeri – da citiramo iz norveškog programa za migrante – da u Europi „nije dozvoljeno prisiliti nekoga na seks.“
• »Ministarstvo zdravlja« ne će više spašavati bolesne ljude helikopterima HV-a, ali će zato spašavati otočane novo Ministarstvo zdravstva.
• Neizručenje Vinka Sindičića iz Španjolske Hrvatskoj potvrda je tko vlada u Madridu. Oni kakvi su i u Beogradu vladali do 1991. godine. Najobičniji diktatori. Zato nas ne treba čuditi višedesetljetno bahato odbijanje centralističkoga Madrida Kataloncima i Baskima prirodno pravo na odcjepljenje i samostalnost.
• Kameleon Drago Pilsel o kardinalu Alojziju Stepincu izrekao je puno žuči i laži. Uz to, ponovio je laži i o stradanjima „Židova i Srba“ tijekom Drugoga svjetskog rata, te govorio o „jezivoj smrti desetina tisuća ljudi u Jadovnu, a potom mnogo više u Jasenovcu i širom NDH“, za koje bi ipak netko morao priupitati ga za dokaze i nakon toga polagano – tužiti.
• Masimo Moreno Savić je sin oca Srbina Sergija Savića i majke Talijanke Jolande Elde. Živio je u ulici Petra Drapšina u Raši. Bio je delikvent. Krao je. Drogirao se. Kako je živio bez oca to i nije bilo neko čudo. Gostujući na Srpskom radiju prije šest godina je izjavio: „Mislim da ste u prednosti zbog broja stanovništva, što je vrlo važno, ali prije svega jer imate svoje rudnike i velike tvornice koje nešto proizvode. Hrvatska ništa ne proizvodi, uvozi hranu, a turizam, brodogradnja i par tvornica nije dovoljno da narod dobro živi.“ Otac Sergije mu je oslijepio kada ga je bio na Visu, gdje je također bio stacioniran Titin štab. Tada ga je geler pogodio u glavu. „Bio je odlikovani partizanski kurir“, ponosno Masimo govori za beogradski Blic. Poznat je po izjavi da su „hrvatskom glazbenom scenom od 1990. do 1995. vladali neki važni ljudi koji su bili u stanju stati na branik domovine, ali ne i na branik umjetnosti. Ja sam se morao pritajiti i čekati trenutak kada će opet estetika biti važna“. Kao sin Srbina i Talijanke najpoznatiji je po tomu da nije htio otpjevati ni nekoliko riječi kultne pjesme MOJA DOMOVINA. Zašto ovaj uvod? Iz više razloga. Najjači razlog je što smo izbomdardirani Masimom Savićem, isto kao i Parnim valjkom i sličnim jugo produktima. Prepuni su ih radijski i televizijski programi. Prepuni su ih mediji. Nije tu bitno što ja ne volim slušati Masima ili Parni valjak, bitno je što su oni protežirani do ludila. I ne samo kod nas u Hrvatskoj. Hrvat Branimir Miroslav Cakić iz Novoga Sada piše kako ne prođe nijedna emisija Dnevnika na hrvatskom jeziku na Televiziji Novi Sad a da nema pjesme Masima Savića. Pa ako već mi u Hrvatskoj moramo slušati Masima i slične umjetne zvjezdice, bilo bi lijepo da Hrvate u Srbiji poštede ove neprimjerene jugo-torture.
• David Cameron traži da migranti prve četiri godine ne dobivaju socijalnu pomoć. S druge strane podržava koncept slobodnog kretanja ljudi, „da građani EU-a mogu živjeti i raditi u drugim članicama Unije ili, kao što rade neki moji sugrađani, da kada odu u mirovinu odu živjeti u nekoj drugoj zemlji“, kaže i dodaje: „Mislim da je razuman zahtjev da moraš negdje živjeti i raditi četiri godine prije nego što dobiješ pristup beneficijama. Rekao sam europskim kolegama da taj prijedlog ostaje na stolu, ali da ćemo rado saslušati alternative. Sastanak u Bruxellesu uoči Božića je bio vrlo dobar, konstatirano je da treba naći rešenja – ne kompromise, nego rešenja – na sva četiri područja. Nadam se da će tako i biti.“ Na eurobirokratima u Bruxellesu je da poslušaju britanskoga premijera.
• Mnogi pokušavaju lagati istinu o migrantima, a istina je da oni najčešće daju lažne podatke, drugačije u svakoj zemlji u kojoj su registrirani, često se koristeći i lažnim dokumentima. Stoga Hrvatska ima pravo vratiti ili ne primiti iz Njemačke, Austrije ili Slovenije, i to one migrante koje nije primila. A tih je najviše.
• Poznato je sa Amerikanci pomažu onima od kojih očekuju korist. Tako pomažu nama i našim istočnim susjedima. Vlada SAD-a najviše projekata planira u Hrvatskoj, njih osam, u Srbiji šest, Makedoniji tri, dok u Kosovu, Albaniji i Crnoj Gori po jedan. Vlada SAD-a u BiH planira četiri projekta, širenje međunarodnih zračnih luka u Sarajevu i Banjoj Luci, gradnju prekograničnog prijelaza BiH i Hrvatske na potezu Odžak – Svilaj, koji će biti dio autoceste na koridoru 5C. A tu je i planirani projekt istraživanja i eksploatacije nafte na području Federacije BiH u dinarskom kršu.
• U Njemačkoj su na mukama jer imaju takve zakone da po zakonu ne mogu otjerati migrante koji čine teška kaznena djela. Stoga moraju pod hitno donijeti odredbe o izgonu. Svatko tko pravi nered u nekoj njemačkoj gostionici dobije zabranu ulaska. Tko na stadionu zapali bengalku, ne može više ući na stadion. A migranti i tražitelji azila moraju počiniti ubojstvo da bi mogli biti protjerani. Takve zakonske odredbe će nakon događaja u Kölnu razumjeti sve manje Nijemaca.
• »Nisam znao da su Merkelici psi odvratni, da se boji pasa«, izjavio je kasnije ruski car Vladímir Vladimírovič Putin. Jednom je, naime, pustio svoga labradora – mirni, blagi psi – da pronjuška Angelu Merkel. Kaže da se poslije ispričao. Na slici se vidi kako se Angela smrzla, jer doista se boji pasa, jedan ju je za vožnje biciklom po nekom selu i ugrizao.
• U Philadelphiji je maskirani napadač 13 metaka ispalio na policajca koji je sjedio za upravljačem službenog vozila. Radi se o Edwardu Archeru, koji je pucao na Jesseja Hartnetta. Nakon uhićenja Archer je izjavio istražiteljima da se zakleo na vjernost tzv. Islamskoj državi i da smatra kako policija brani zakone koji su u suprotnosti s islamom. Dokle je to ludilo već otišlo.
Marijan Majstorović – hrvatski-fokus.hr
