IVICA ŠOLA: Islamsko potpitanje
Nakon stravičnog masovnog zlostavljanja i silovanja žena na Silvestrovo u srcu Koelna, netko se zapitao: Kako to da njemački muškarci prisutni tamo, osim jednog Hrvata, nisu išli braniti svoje sugrađanke obasute terorom primitivnih mužjaka? U mnoštvu mogućih odgovora, evo jedan: Zato što su u Europi muškarci istrijebljena vrsta, oni ne postoje. Ili, malo točnije, postoje, ali su muškarci postali žene, feminizirani su.
Ovo je mišljenje Èrica Zemmoura koji je prije desetak godina napisao knjigu pod znakovitim naslovom “Prvi spol”, oponirajući time ikoni feminizma, Sartreovoj družici Simoni de Beauvoir. Teza Zemmourove knjige je jednostavna: Žena je prestala biti spol, ona je postala društveni ideal, pa ako muškarac želi uspjeti u našem feminiziranom društvu, on se mora feminizirati.
Društvo bez očeva
To znači da su arhetipovi koji su se tradicionalno vezivali uz muškost postali ili nepoželjni ili naprosto nisu u modi. Tako je intuicija stavljena ispred razuma, konsenzus ispred autoriteta, emocije ispred razbora, zavođenje ispred retoričke argumentacije, apstraktna tolerancija ispred konflikta, pri čemu se pod konfliktom ne misli na oružani sukob ili fizičko nasilje.
I u smislu izgleda muškarac se sve više feminizira, od depilacije do “kvarcanja”, dok se u kupaonici prosječni adolescent nerijetko zadržava duže od svoje sestre… Biti muško na Zapadu sve je teže jer ga pritišće “feminily correct”, kao specifična inačica političke korektnosti.
Ovaj proces prije više od pedeset godina najavio je psihoanalitičar Alexander Mitscherlich u knjizi “Društvo bez očeva”, društva u kojem otac, muškarac, kakvog smo poznavali postaje suvišan, kako u jednom eseju napisah: “Polazeći od iskustva autoritarnih i totalitarnih režima Zapad je došao do zaključka da su za sva zla i krvoprolića krivi muškarci, očevi, odnosno hijerarhijska struktura društva, pa se moralo, napose u šezdesetosmaškom i feminističkom pokretu, \’ubiti oca\’, muškarca, super ego, tog autoritarnog simbola. Tako se od hijerarhijskog modela društva koji uzrokuje tlačenje, zlosilje i diskriminaciju, prelazi u horizontalni model u kojem otac kao autoritet postaje suvišan, opasan, a veliča se egalitarizam.”
Brisanje spolnih razlika
Upravo je egalitarizam među spolovima, u svom početku izvrsna ideja i pokret, ovih dana dobio tragikomični epilog gdje je egalitarizam skončao u totalnom brisanju razlika među spolovima, na tragu gay i rodne ideologije. Prošli je tjedan u Engleskoj objavljeno istraživanje, a koje se može s velikom vjerojatnošću primijeniti i na dobar dio Europe, koje donosi kako se oko pedeset posto Engleza između 18 i 30 godina ne želi definirati niti kao totalno heteroseksualni, niti kao totalno gay.
Jesu li se onda definirali kao biseksualci, kao avangardni David Bowie sedamdesetih prošlog stoljeća? Ne, prema rečenom istraživanju oni ne žele nikakav fiksni identitet, pa ni biseksualni, već od vremena do vremena, što se u tom trenutku “nosi”.
Seksolozi su ovaj fenomen nazvali “sexual-fluidity”. Ikona ovog stanja kliznog spolnog identiteta koji briše razlike između muškarca i žene je globalna pop zvijezda, pjevačica Miley Cyrus poznata po izjavi: “U krevet idem s kim hoću, s bilo kojim spolom, s bilo kojom seksualnom orijentacijom, osim sa životinjama i djecom, bitno je samo da se radi o uzajamno dogovorenom činu.”
Suvišno je napominjati da sam i sam zagovornik ravnopravnosti spolova, da sam protiv svakog neotesanog ili nasilnog tipa muškosti, protiv prosječnog balkanskog “krkana”, ali sam jednako protiv brisanja razlika između muškarca i žene. Jednako sam protiv maskulinizacije i feminizacije društva. To su dvije strane iste medalje nasilja nad zbiljom i njenim bogatstvom različitosti.
Ova eksplozija sirove, kriminalne, bolesne “muškosti”, koja je viđena među imigrantima u Koelnu i drugim europskim gradovima tijekom Silvestrova, nuka me stoga na alternativnu interpretaciju.
Feminizirana Europa
Zapadna kultura je pretežito do te mjere feminizirana da smo izbrisali razlike između muškoga i ženskoga, na štetu muškarca. Islamska kultura je pretežito do te mjere maskulinizirana da su iste razlike u tolikoj mjeri religijski i socijalno naglašene da je žena pretvorena u stvar kojom muškarac raspolaže kao stokom u oboru.
Bilo koja reforma islama, njegova modernizacija, kao prvi korak mora imati žensko pitanje. Sve drugo neprihvatljivo u islamu će pasti samo od sebe, kao kula od karata. S druge strane, bilo koja obnova Europe mora ići u razumnijem smjeru nego što ga čini naše “Vječno Žensko”, Majka Angela, koja je svojom neodgovornom politikom suodgovorna za aktualni kaos. To ne misli samo Ladislav Ilčić, isto je prošli tjedan ponovio i “rasistički” “New York Times”.
Na temelju rečenog, sve sam više sklon stavu da je (geo)političku i kulturološku analizu aktualnog kaotičnog stanja u Europi potrebno zamijeniti psihoanalitičkom: Europa sve više sliči na ludnicu otvorenog tipa, u kojoj će normalne osobe zdravog razuma biti zatvarane u ludnice zatvorenog tipa.
IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA
