Prijeti li Ostojiću, Hajdašu Dončiću, Matiću i kolegama uz gubitak vlasti i zatvor?

Robert Podolnjak je najavio hitnu intervenciju u Zakon o pravima saborskih zastupnika kako bi spriječio pedesetak ljudi koji su u razdoblju između konstituiranja Sabora do formiranja Vlade postali saborski zastupnici, a očekivano će nakon toga morati napustiti saborske klupe.

Dok su oči javnosti uprte u Oreškovićevu „sikstinsku kapelu“ očekujući dimne signale o novim ministrima, u pozadini interesa javnosti ostaju stvari koje će biti daleko važnije za stvaranje nove klime u zemlji. Klima optimizma, klima potencijalnog povjerenja neće toliko ovisiti od pojedinačnih ljudi i imena u Vladi, koliko od politika koje su im u temeljima.

Koje bi morale jasno ukazati da se novi ministri, čak i da hoće, neće moći ponašati kao prethodnici.

To se postiže sustavnim rješenjima, a ne samo osloncem na ljude i njihove osobnosti.

Robert Podolnjak je najavio hitnu intervenciju u Zakon o pravima saborskih zastupnika kako bi spriječio pedesetak ljudi koji su u razdoblju između konstituiranja Sabora do formiranja Vlade postali saborski zastupnici, a očekivano će nakon toga morati napustiti saborske klupe.

Pitanje je hoće li povući za sobom benefit od godinu dana plaće, neovisno je li to ukupna plaća ili pola toga iznosa.

Izvrsna nakana profesora Podolnjaka. Bez obzira što se može označiti i kao populizam, činjenica je da svaka dobra politika istodobno ima i snažno populističko značenje.

Desetine je stvari i problema koje treba odmah kandidirati kao hitne i što je najvažnije upravo tim rješenjima dobiti visoko povjerenje hrvatske javnosti.

Sabor hitno mora reagirati u famozni institut sukoba interesa, pod koji se godinama trpaju teške zloupotrebe državnih položaja i eufemistički se kriminalna ili potencijalna kriminalna djela svode pod političku odgovornost.

A radi se o potencijalnom teškom kriminalu.

Jutarnji list je danas otvorio jedno takvo pitanje.

Državni dužnosnik Slavko Roguljić na čelu agencije pod pokroviteljstvom ministra Hajdaša Dončića odobrava posve neregularno i bez nužnih dokumenata francuskom koncesionaru astronomsko podizanje cijena na Zagrebačkom aerodromu uključivo i troškova odlaznih karata. Tim činom državni dužnosnik s koncesionarom čini zagrebački aerodrom nekonkurentnijim u tržišnom okruženju. Uz ostalo, zloupotrebljava posve monopolnu poziciju na tržištu u Hrvatskoj, koju mu je omogućila Država. Slavko Roguljić neposredno nakon toga odlazi na izvrsno plaćeno menadžersko mjesto francuskom koncesionaru.

Treba naglasiti da je naknadno mijenjanje pretpostavki poslovnoga odnosa koncesionara i države u ovome slučaju izravno kršenje natječajnog procesa i prijevara eventualnih zainteresiranih, koji nisu mogli u toj fazi znati da će im Država odobriti dodatne povlastice i pogodnosti.

Tko je ovlastio Dončića i njegove ljude za to?

Državni istražni organi godinama toleriraju nekoliko činjenica u ovom slučaju.

Prvo, Hajdaš Dončić je tek nakon izbora koncesionara, dakle eliminacije ostalih potencijalno zainteresiranih partnera, u naknadnim pregovorima s Francuzima, odobrio državno jamstvo toj tvrtki čime je Republika Hrvatska preuzela većinski rizik investicije vrijedne 331 milijun Eura. U prijevodu, s državnim jamstvom bi doslovno svaki kreten uspio zatvoriti financijsku konstrukciju investicije, a ako odmah po potpisivanju sporazuma može preuzeti poslovanje i zatražiti i dobiti sve što poželi od partnera, u ovome slučaju Države, to se ne može smatrati poslovnim odnosom – već bogatim darom.

Činjenica je da je naknadni postupak i pregovori s francuskim koncesionarom potpuno promijenio u njegovu korist čitav niz natječajnih elemenata, pa je više nego očito da su ostali eventualni zainteresirani – prevareni.

Uz ostalo, treba li previše pameti pa pretpostaviti kakvu to poruku o Hrvatskoj šalje ozbiljnim poslovnim ljudima diljem svijeta.

Netko misli da se to nije znalo istog trenutka?

Ma, dajte molim vas.

Potencijalne investitore prevarila je hrvatska Vlada, konkretno prema odgovornosti, ministar Hajdaš Dončić i njegov šef Milanović.

Može li se dakle čitav niz konkretnih elemenata iz te potencijalne prijevare uzeti kao sukob interesa, može li se to svesti pod političku odgovornost ili se na te svinjarije mora početi primjenjivati – kaznena odgovornost, koja bi utoliko morala biti rigoroznija, ukoliko su prava i ovlasti državnih dužnosnika i visina njihovog položaja u vlasti veća?

Ne bi smjelo.

To je izravni kanal institucionaliziranja korupcije, zla, kriminala i mafijaštva u samome srcu hrvatske države.

Zašto o tome šuti DORH?

Zato što je to prešutno pravilo o kojemu je do sada postojala suglasnost između svih političkih aktera u Hrvatskoj. Zloupotreba funkcija je samo ako se dokaže da je netko izravno uzeo novac na ime pogodnosti, a politika je ako se namjerno ne poštuje razumna procedura odlučivanja, izbjegava znanje, racionalnost i gola logika, pa se nekome na uštrb države omogući golema korist.

Strahota, zar ne?

Onaj tko uistinu misli mijenjati stvari u Hrvatskoj i od ove zemlje pokušati stvoriti pristojno društveno, poslovno i političko okruženje koje će i hrvatski narod, ali i ozbiljni poslovni svijet u inozemstvu prepoznavati, mora odmah reagirati na te stvari i to iniciranjem zakonskih rješenja koja će to potpuno onemogućiti.

Kako?

Jedinim instrumentom koji kriminalci razumiju – teškim zatvorskim kaznama.

Nova hrvatska vlada istoga trenutka može i mora, ako joj je stalo do povjerenja hrvatskoga naroda pred donošenjem krucijalnih odluka koje imaju promjeniti pravac kretanja Republike Hrvatske, inicirati istrage u nekoliko slučajeva koji su obilježili ponašanje i djelovanje nekolicine ministara u Milanovićevoj vladi.

A koje je javnost tu i tamo mogla doznati.

Kotromanovićev famozni let zrakoplovom nije sukob interesa. Već potencijalni signal državnim institucijama da se iza toga krije nešto daleko ozbiljnije. Matićeva invalidnost na temelju koje je godinama uživao ozbiljne materijalne osobne povlastice je višestruko i relevantno osporena, pa bi bilo nužno provjeriti radi li se tu o klasičnom kriminalu, kako njegovome, tako i kriminalu čitavoga niza institucija i pojedinaca koji su odlučivali o tome.

Reakcija na to nema istu težinu kao provjera nekoga Mate.

Oni su bili i još uvijek su najviši državni dužnosnici.

Ostojićeva uloga u zapovjednom lancu teškoga kršenja hrvatskih zakona i međunarodnih sporazuma u napadu specijalaca na branitelje u crkvi Sv. Marka, Ostojićeva nikada razjašnjenja uloga oko famozne poljudske svastike, koja je imala razoran učinak na sramoćenje hrvatskoga naroda u svijetu, ali bila i težak propust državnih službi i institucija nacionalne sigurnosti, su prioriteti koje nova hrvatska vlada mora razjasniti hrvatskome narodu.

Ili će se istog trenutka poistovjetiti sa svojim prethodnicima kao čuvari njihovih odstupnica, ili će jasno reći – mi smo posve drugačiji.

Trećeg pristupa – nema.

Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content