IVICA ŠOLA: Papa presjekao nagađanja oko Stepinca!
Slučaj kanonizacije blaženog kardinala Stepinca postao je prava medijska trakavica puna špekulacija, insinuacija i kakofonije. U Hrvatskim medijima, koje u Vatikanu prate, putem jednog dnevnika i jednog tjednika objavljeni su i dokumenti, bilo oni Srpske pravoslavne Crkve (SPC), bilo korespondencija Svete Stolice sa predstavnikom hrvatskog episkopata, bilo pismo kardinala Kocha, izaslanika pape Franje, srpskom Patrijarhu.
Zašto šuti Papa?
Nakon svega toga, kao odgovor na vizitacije kardinala Kocha Beogradu, 16. ovog mjeseca papa Franjo je u privatnu audijenciju primio delegaciju SPC-a koja je papi prezentirala određene stavove vezane uz mješovitu komisiju koja bi trebala raspraviti teme koje opterećuju dvije Crkve i narode, a vezane su i za lik i djelo blaženog Stepinca.
U svemu tom događanju mnogi su postavili pitanje što o svemu misli papa Franjo? Zašto šuti? Čemu štura izvješća? Kako to i inače mudri i spori Vatikan čini, najprije se čeka da se svi “veliki znalci” izritaju, a onda na nenametljiv način “presiječe” i kaže svoj stav.
Tako je bilo i u “slučaju Stepinac” i svih ovih medijskih spekulacija i silnih “ekskluziva” po novinama, koje su zapravo ponavljanje ofucanog, prastarog antistepinčevskog pamfleta Viktora Novaka “Magnum Crimen”, vademekuma jugoslavenske komunističke propagande o tom pitanju.
L\’Osservatore Romano je neformalno papino glasilo. Što ova tiskovina napiše, to se može sa sigurnošću smatrati stavom Svete Stolice i samog pape o svim važnim temama i pitanjima. Tako, dok se još nisu ohladili stolci na kojima su kod pape sjedili predstavnici SPC – a, L\’Osservatore Romano u broju od 18. i 19. siječnja, na šestoj stranici, objavio je veliki članak pod naslovom “Purifikacija memorije i kulturalni ekumenizam” u kojem, o pitanju Stepinca i mješovite Komisije, otklanja sve sumnje.
Prvo, ustrojavanje te, sada već “famozne” Komisije, sastavljene od predstavnika SPC i Katoličke crkve u Hrvata, tvrdi list, ne treba se povezivati sa Stepinčevom kanonizacijom, to je interna stvar Katoličke crkve.
Purifikacija memorije
Komisija je ekumenski čin dobre volje pape u svrhu purifikacije memorije, a ne zaustavljanja Stepinčeve kanonizacije. I drugo, list jasno kaže, kako je to već implicirao i kardinal Parolin u jednom pismu, Komisija svoj rad ne može otegnuti, i treba što prije završiti s radom. Drugim riječima, ona se ne može, i ne smije pretvoriti u sredstvo “jedne strane” usporavanja procesa kanonizacije.
Tako L\’Osservatore Romano jasno piše: “Svrha ove radne grupe (mješovite komisije I. Š.) čiji je mandat pod okriljem Svete Stolice, koja bi svoj rad trebala dovršiti u kraćem vremenu, nije u tome da se miješa u proces kanonizacije, ona je unutarnje pitanje Crkava, već poduprijeti purifikaciju memorije koja je nužna u pomirenju između Crkava i naroda.”
Papa je, dakle, “presjekao”, i sasvim jasno putem svog glasila dao do znanja da Stepinčeva kanonizacija nema veze s mješovitom komisijom, niti da njezin rad na nju može utjecati. Što će dalje drviti beogradska ili domaća štampa kojoj je više u cilju, jednim dijelom, bila diskreditacija kardinala Bozanića i hrvatskog episkopata te širenje velikosrpske propagande, nego meritum stvari i istina, nakon “pravorijeka” koji donosi L\’Osservatore Romano postaje potpuno irelevantno.
Stepinac će biti proglašen svetim, to je pitanje vremena i “zgodnog trenutka”, bez obzira što o tom mislila bilo koja druga Crkva ili vjerska zajednica, pa i SPC, uz dužno poštovanje i ekumensku te međureligijsku otvorenost i uključivost.
Svaki drugi rasplet, bukvalno, bio bi ravan skandalu gdje bi sam Papa išao protiv Boga, što je nemoguće. Naime, u tijeku samog procesa kanonizacije blaženog Stepinca utvrđen je Božji zahvat, znanstveno i teološki verificirano čudesno ozdravljenje, o čemu je u crkvi svetoga Jeronima u Rimu onomad posvjedočio kardinal Amato, te o tome obavijestio i papu Franju.
Borba mitologije i faktografije
Što se tiče SPC-a, jasno je da on djeluje u sinkroniji sa srbijanskom politikom, tako da je i većina argumenata protiv Stepinca s njihove strane uglavnom političke naravi. S tim u vezi papin izaslanik kardinal Koch jasno je dao do znanja patrijarhu Irineju, ako već igraju i na tu kartu, da “svetost Slugu Božjih ne znači nužno njihovu nepogrješivost u političkim i društvenim pitanjima”, kako stoji u dokumentu, a čime su srpski “argumenti” te vrste za sam proces kanonizacije promašeni.
K tome, kako je također dao do znanja kardinal Koch za boravka u Beogradu, u samom procesu kanonizacije svi prigovori Srpske pravoslavne crkve već su bili razmotreni i brižno ispitani, pa stručnjacima koji su bili dionici procesa beatifikacije i kanonizacije kardinala Stepinca aktualna (medijska) osporavanja Stepinca nisu ništa novo.
“Slučaj Stepinac” od svog početka je borba između mitologije i faktografije, između konstrukta i istine, između privida i zbilje. Takav je bio i Stepinčev život. U toj borbi je i zaslužio čast oltara, kao “znak osporavan” od raznih “komisija”, pa još jedna na kraju i nije neki problem…
IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA
