Zaboravite Ugovore o radu na neodređeno vrijeme, oni su u EU izuzetak a ne pravilo
SKRIVENA ISTINA – ŠTO NAS ČEKA U EU
Promotivna tv kampanja bavi se nevažnim detaljima koji nas očekuju u Europskoj uniji. Istovremeno prešućuje važne činjenice koje se tiču života i rada svakog građanina Hrvatske u budućoj asocijaciji.
Autor: Damir Grund
Promidžbena tv kampanja na koju vladajući trenutno troše milijune kako bi nam ‘objasnili’ da će u Europskoj uniji teći med i mlijeko, za mnoge je i više nego razočaravajuća.
Umjesto da svoje građane uistinu što bolje pripreme na ono što ih čeka, infantilnim tv spotovima objašnjava im se kako će i nakon ulaska u EU moći primjerice peći rakiju, raditi čvarke ili sir i vrhnje.
Istovremeno, o uistinu važnim činjenicama koje se tiču života i rada u toj budućoj asocijaciji – niti riječi.
Portal Dnevno stoga istražuje kako će se ulazak u EU uistinu odraziti na svakog od nas. Kako se iz promidžbenih tv spotova nažalost ne da zaključiti što nas očekuje na području rada i zapošljavanja, koje je većini građana ipak najvažnije, informaciju smo potražili kod upućenih.
– Radnici, a to smo svi mi, trebali bi biti svjesni da se u EU preferira liberalnije radno zakonodavstvo. To znači da su ugovori o radu na neodređeno vrijeme više izuzetak nego pravilo. Na to bi se zaposleni trebali pripremiti – ističe Marin Gelo iz Udruge ‘Prijatelji Europe protiv EU’. S druge strane, potpisivanjem Lisabonskog ugovora naše će se tržište otvoriti stranim radnicima.
Pad cijene rada
Procjenjuje se da će najveći pritisak na zapošljavanje u Hrvatskoj stizati iz Bugarske i Rumunjske. U obje zemlje plaće iznose 300 do 400 eura, Bugari nemaju jezičnih barijera, a mnogi Rumunji se i sada pozivaju na svoje hrvatsko porijeklo te rade bez dozvola. Oni bi mogli dodatno ‘spustiti’ cijenu rada u i ovako slabo plaćenim zanimanjima.
No, Gelo ukazuje na mnogo veći problem na kojega trebamo biti spremni.
– Kada uđemo u EU radna dozvola više neće trebati običnim radnicima ali ni stranim menadžerima. Kako je većina profitabilnih tvrtki u inozemnom vlasništvu, njihovo upravljanje mogli bi potpuno preuzeti stranci. Ukoliko će u Upravnim i Nadzornim odborima u Hrvatskoj sjediti primjerice Nijemci, Talijani ili Austrijanci, postavlja se pitanje, a što će raditi naši menadžeri? – ističe Gelo.
Četiri desetljeća do EU
Roko Šikić, predsjednik Udruge Volim Hrvatsku, upozorava kako su primjerice Italija i Austrija u neslužbenim kontaktima s hrvatskom vladom već najavile da će uvesti ograničenja za zapošljavanje hrvatskih radnika nakon što uđemo u EU i to na rok od 7 godina.
No, da ne bi bilo da će sve biti tako crno, veću šansu za posao trebale bi dobiti skupine u socijalno nepovoljnijem položaju. Tako primjerice EU već financira projekt nazvan ‘Bolja perspektiva žena Romkinja na tržištu rada’ kroz kojeg će 30 nezaposlenih Romkinja iz Zagreba proći informatički tečaj. No, u domeni EU nije briga o tome hoće li one nakon toga uspjeti pronaći zaposlenje u zemlji s više od 300.000 nezaposlenih. To je ostavljeno nacionalnoj ekonomiji.
Istovremeno, glavni ekonomist Saveza samostalnih sindikata Mario Švigir kalkulira da kada bi, primjerice, plaće u Hrvatskoj rasle 6 posto godišnje, što je dvostruko više nego u EU, Hrvatskoj bi trebale 44 godine da sustigne prosječne plaće u Europskoj uniji.
Bit ćemo jedina zemlja u povijesti koja će ulaskom u EU napraviti štetu za svoja poduzeća
Ako liberalizacijom tržišta HEP već sada masovno gubi klijente, nije teško pretpostaviti što će se dogoditi HŽ-u, brodarima, autoprijevoznicima ili tisućama malih poduzeća i obrta kada nestanu carinske barijere koje ih sada štite od snažnijih EU konkurenata.
– Hrvatska će zbog nepripremljenosti njenog poslovnog sektora biti upisana u povijest EU kao jedina zemlja čiji gospodarski sustav nakon ulaska u Uniju neće ostvariti korist, a vjerujem da će pretrpjeti i znatne štete, upozorava Željko Ivančević, lobist u Bruxellesu i direktor konzultantske tvrtke ECS-Bruxssels.
Dugoročno je, dodaje, ipak optimist, no poručuje da će ulaskom u EU mnoge tvrtke biti iznenađene, a država općenito nespremna.
Najbolji primjer za to je državni mastodont HEP koji nakon liberalizacije tržište električne energije već sada gubi sve više klijenata, a sve na račun jeftine europske konkurencije. Ona bi na velika vrata trebala ući u Hrvatsku 1. srpnja 2013. godine.
Zbog otvaranja tržišta koje nas u svoj svojoj punini tako očekuje ulaskom u EU, HEP-ova struja više ne svijetli u nizu ustanova poput škola, fakulteta, kazališta, bolnica, pa čak ni u državnim institucijama kao što su Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatska lutrija ali i u Gradu Zagrebu gdje je HEP-u posao osvjetljivanja ulica preuzela jeftinija slovenska tvrtka GE-I!
Ako, međutim, HEP prolazi ovako, nije teško zamisliti šta će se dogoditi jednom HŽ-u, brodarima, autoprijevoznicima ili tisućama malih poduzeća ili obrta kada nestanu carinske barijere koje ih sada štite od snažnijih EU konkurenata.
Loš položaj
Hrvatska je u slabom početnom položaju unutar 27 zemalja članica EU, jer je 20. po veličini, 21. po ekonomskoj moći, a čak 23. po bruto domaćem proizvodu po stanovniku. Također ima malen udio izvoza u usporedbi s veličinom gospodarstava.
Gospodarstvenici vjeruju krivoj političkoj retorici
– Nažalost, premalo ovdašnjih kompanija postavlja to pitanje. Većina gospodarstvenika, čini se, sklonija je prikloniti se dominantnoj političkoj retorici prema kojoj je Hrvatska već prilagodila svoj sustav, standarde i legislativu uvjetima koji vrijede u zemljama EU. Do ljudi u hrvatskom biznisu još nije prodrla svijest da se uskoro, kad Hrvatska uđe u Uniju, više ne bore samo za opstanak na hrvatskom tržištu, nego i na tržištu EU. Oni koji su sada kao izvoznici prisutni na tržištu EU nešto su u povoljnijoj poziciji, no većina je ipak fokusirana na Hrvatsku i na zemlje u regiji, poglavito na one koje tek čekaju pripremu i ulazak u EU i s kojima sada kroz Ceftu Hrvatska ima posebne carinske povlastice. No ti će se odnosi nakon prijama Hrvatske u članstvo bitno promijenit, ističe Ivančević.
Nakon priključenja Uniji, Hrvatska će naime imati zajedničku carinsku stopu u okviru EU i više neće moći samostalno određivati kojim će državama davati carinske povlastice.
Unosne europske sinekure
– Svojevrsna potvrda toga je i osjetno smanjena prisutnost brojnih slovenskih proizvoda koji su nakon ulaska Dežele u Uniju bili nestali s hrvatskog tržišta zbog promjene carinskog sustava nakon ulaska u EU. A te pozicije kada se jedanput izgube, teško je vratiti pa hrvatske tvrtke moraju o tome već sada razmišljati. Osim promjene postojećih pozicija na drugim tržištima hrvatske tvrtke će morati računati i na osjetno veći pritisak na vlastitom terenu, naglašava Ivančević.
Bez obzira na to koliko je godina Vlada uspjela ‘isposlovati’ odgodu, ‘kabotaža’ je nešto što prije ili kasnije čeka sva domaća poduzeća u prijevozničkom sektoru. Radi se o tome da ulaskom u EU valja očekivati kako će primjerice autobusnu liniju Zagreb- Dubrovnik moći preuzeti jeftinije austrijsko poduzeće koje raspolaže tisućama eko autobusa. Ili će turiste na otoke moći prevoziti talijanski trajekti ili brze francuske brodice. Što će tada ostati od domaćeg gospodarstva, Vladu privučenu izdašnim EU sinekurama to očito previše ne zabrinjava.
Ulazak u EU biti će jak udarac za nepripremljeno hrvatsko gospodarstvo
Ulazak u EU bit će jak udarac za hrvatsko gospodarstvo jer će Hrvatska morati izići iz CEFTA-e, gdje ostvaruje znatne izvozne zarade.
Zonu slobodne trgovine CEFTA osnovale su prije dvadeset godina , kao svojevrsno predvorje za EU , bivše komunističke zemlje poput Poljske, Češke i Mađarske, a bila je pozvana i Hrvatska, ali Franjo Tuđman taj je poziv odbio.
Nakon što su te zemlje primljene u EU, Hrvatska je ipak ušla u tu udrugu koju čine još Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Moldavija i Albanija , ukupno 25 milijuna ljudi, ne računajući RH. Osnovno obilježje slobodne trgovine je trgovina bez gotovo ikakvih carina za većinu proizvoda.
Prema podacima HGK, Izvoz u zemlje CEFTA-e čini 20 posto ukupnog hrvatskog izvoza, a s njima imamo i trgovinski suficit: lani smo im prodali proizvoda za 1,66 milijardi eura, dvostruko više nego smo od njih kupili.
Usporedbe radi, iz EU smo, unatoč tome što imamo zaštitne carine, uvezli roba za 9 milijardi eura, a izvezli za 5,4 milijarde. BiH je nakon Italije i Austrije najvažnije hrvatsko izvozno tržište i njima smo lani prodali roba za više od milijardu eura.
Već smo bili u jednoj europskoj uniji, zvala se SFRJ
Uistinu je nevjerojatno koliko Europska unija podsjeća na političku i ekonomsku zajednicu iz koje smo navrat-nanos pobjegli prije dvadeset godina. Zašto nas onda vladajući plaše nekakvom novom SFRJ? U svakom slučaju, izgleda da nam ona ne gine.
– Europska unija nema alternativu – poručio je na nedavno ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković.
– Alternativa EU je ono gdje smo bili do 1990. godine, unija s drugim zemljama jugoistočne Europe – rekao je Jandroković.
Predstavnici medija tada nisu reagirali na njegove riječi mada bi bilo zanimljivo detaljnije čuti što nam je to poručio Ministar vanjskih poslova?
Je li nas primjerice želio upozoriti da ćemo ako odbijemo ulazak u EU, morati opet, kao u bivšoj SFRJ, novac od vanjske trgovine i turizma davati u neku novu ‘saveznu blagajnu’ iz koje će se onda određivati koliko i za što ćemo ga potrošiti?
Vjerojatno nije. Jer on sigurno dobro zna da ćemo primjerice samo za prvih šest mjeseci članstvo u EU morati uplatiti 267,7 milijuna eura u ‘saveznu blagajnu’, koja doduše ovoga puta neće biti u Beogradu već u Bruxellesu. Zauzvrat ćemo moći koristiti zajednički novac iz europskih fondova ali samo za projekte koje odredi taj isti Bruxelles te kad za njih raspiše natječaj (tender).
Nekad ‘nerazvijeni’, sada ‘PIIGS’
Možda je Jandroković želio reći da ćemo ukoliko odbijemo ulazak u EU teško zarađenim novcem morati opet, u nekoj novoj ‘uniji’, pomagati nerazvijene zemlje koje su se u bivšoj ‘uniji’ zvale Kosovo, Makedonija, Crna Gora i Srbija?
Pa zar upravo to zadnjih mjeseci ne rade Njemačka, Francuska, Velika Britanija i skandinavske države? Samo što se ‘nerazvijeni’ sada zovu Grčka, Portugal, Italija, Irska, Španjolska (tkz. ‘PIIGS’)… I kao nekad Hrvatska i Slovenija, sada zbog toga negoduju ‘razvijene’ europske zemlje.
Uistinu je nevjerojatno koliko Europska unija, kojoj toliko stremi naša politička vrhuška, podsjeća na političku i ekonomsku zajednicu iz koje smo navrat-nanos izašli prije dvadeset godina.
– EU još od početka, a sada sve više i više, liči na Jugoslaviju. Razlike u razvijenosti država EU nisu ništa manje nego što su bile unutar SFRJ. I EU, kao Jugoslaviju nekad, drži zajedno inercija, demokratični deficit, kreiranje novih institucija i lijepi govori, kaže dr. Jože Mencinger, šef katedre za pravno-ekonomske znanosti na ljubljanskom Pravnom fakultetu.
‘Jugoslavenski sindrom’ razoriti će EU
Za njega, Europska unija u sebi nosi klicu raspada.
– Mislim da je najopasniji sindrom koji sada postoji u EU takozvani ‘jugoslavenski sindrom’, To je kada ljudi počnu vjerovati da su iskorištavani, da ih netko iskorištava, pa se traži krivac. I onda se to počne širiti. Pa ako u nekoj velikoj zemlji imate takvu situaciju, to se onda na neki način može spojiti s nacionalizmom i postati opasno. Stoga i ne vjerujem da bi EU mogla preživjeti ako bi kriza potrajala još deset godina,. Već se sada priča o ‘Europi dviju brzina’, a to znači raspadanje zajednice na dva dijela. To sliči nekadašnjem jugoslavenskom slučaju. Mi smo tada pričali o ‘nesimetrićnoj federaciji’ – prisjeća se Mencinger.
Upravo je zbog svega toga neshvatljivo plašenje javnosti nekakvom novom SFRJ. Jer u svakom slučaju, izgleda da nam ona ne gine.
