Hoće li Karamarko uništiti Pupovca?
Antifašistički dernek prilikom pokušaja opstruiranja izbora nove hrvatske Vlade, bio je obilježen dvjema vrlo važnim izjavama koje su više od bilo čega drugoga ukazale na nevjerojatan značaj političke promjene na vrhu države.
Sanja Sarnavka je dramatičnim tonom u medijske mikrofone pred Saborom izrekla stvarne razloge svoga prosvjeda i lupanja po „ustaškom“ ministru Hasanbegoviću, a Milorad Pupovac je isto to, nešto drugačijim riječima, izrekao za saborskom govornicom.
Sarnavka je pitala novinare „kako može mirno planirati djelovanje tijekom godine, ako ne zna što je čeka“, a Pupovac je u Saboru u obraćanju Tihomiru Oreškoviću postavio pitanje implementacije Erdutskih sporazuma o integraciji hrvatskoga Podunavlja, svodeći ih na ono najvažnije.
Pupovac je poznatom paćeničkom figurom, grimasom koja je već izazvala i deformaciju njegovoga lica, žrtvenim tonom pitao namjerava li nova saborska većina na mjesta pomoćnika ministara i u svim džavnim i javnim institucijama imenovati Srbe, jer je to sukladno Erdutskom sporazumu i trajna obaveza Republike Hrvatske.
Naravno, to uz čitav niz takvih stvari koje je Pupovac naveo, čini zapravo sadržaj njegovog poimanja „prava nacionalnih manjina“.
Sarnavka i Pupovac su saveznici u svemu u Hrvatskoj.
Je li, dakle, slučajno, što su tako naglo skočili na i protiv, ustašluka i ugrožavanja navodne proeuropske civilizacije, ili je to samo i jedino trgovački zahtjev novoj Vladi.
Ovo drugo izvan svake sumnje.
Pupovac je tijekom nekoliko zadnjih dana primjetno nervozno i bjesomučno reagirao, što nije njegova karakteristika.
Zbog čega?
Karamarku nije trebala njegova politička potpora za izglasavanje Vlade.
Karamarko, s druge strane, imenovanjem uz pomoć Mosta i uz blagoslov Tihomira Oreškovića, nekolicine ministara, prije svih puno spominjanih Hasanbegovića i Crnoje, jasno ukazuje da neće previše respektirati Pupovce i Sarnavke.
Što to znači?
Znači da bi se lako moglo dogoditi da Karamarko, iz redova hrvatskih Srba koji su od prvoga dana branili, štitili, žrtvovali živote i obitelji pred velikosrpskom agresijom na hrvatski narod, imenuje sve moguće državne dužnosnike na desetine funkcija.
Drugim riječima, Pupovac bi mogao ostati bez pečata za licenciranje Srba.
S druge strane, Karamarko će napraviti sudbinsku pogrešku ako umjesto Pupovcu, svojevrsni monopol za korištenje benefita manjinskih prava da nekome od Pupovčevih suparnika i protivnika, nekome Ajdukoviću, Džakuli i sličnima. Ti ljudi se ne bore s Pupovcem za promjenu političke paradigme hrvatskih Srba, već za utjecaj nad ostvarivanjem velikosrpske politike u Hrvatskoj.
Samo to i ništa drugo.
Zbog toga Srbima u Hrvatskoj, upravo kadrovskom politikom i razvlašćivanjem velikosrpskih protagonista, treba poslati jasnu poruku da se ne isplati srbovati.
Značilo bi to strahovit preokret u odnosima Hrvatske prema Srbima.
S jedne strane, velikosrpskoj politici u Hrvatskoj oduzela bi se ključna alatka, a s druge strane civiliziranim ljudima bi se poslala poruka da se u okviru konzervativne i nacionalne hrvatske političke paradigme može itekako ostvariti manjinski nacionalni interes.
Time bi Karamarko zadao snažan udarac i dosadašnjoj javnoj percepciji koju su nametnuli koordiniranom akcijom nasljednici neokomunističke nacionalne i velikosrpske politike, da su Srbi nekakvi ljevičari i snažno oslabio mogućnosti antihrvatske ljevice u zemlji.
Ali, važnije čak od svega toga je nešto drugo.
To bi bio znak da je hrvatskoj vlasti konačno doprlo do svijesti da ne smije dopustiti kriminalizaciju i ponižavanje tisuća hrvatskih Srba, istinskih domoljuba i časnih ljudi, koje je upravo hrvatska država zbog kompromisa s velikosrpskom politikom Milorada Pupovca, izložila krajnje nepoštenom i necivilizacijskom tretmanu kod većine hrvatskih Srba pristalica velikosrpke politike, ali i kod djela nerazumnih grupacija hrvatskih radikala.
Republika Hrvatska se mora odužiti tim ljudima, ne samo mirovinama ili braniteljskim statusom, nego javnom i najvišom mogućom afirmacijom njihovih autentičnih prohrvatskih vrednota.
Krajnje je vrijeme za to.
Karamarko će biti stješnjen između osipanja Mosta i nužnosti oduzimanja Pupovcu instrumenata za razvoj i jačanje velikosrpske politike u Hrvatskoj.
Tu enigmu mora riješiti bez kompromisa s Pupovcem, jer je savez s njim, otprilike kao sporazum čovjek sa zaraznom smrtonosnom bolešću.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
