Fra Vjekoslav Lasić: Neka sv. Benedikt očuva hrvatski narod
U cijelosti prenosimo propovijed, znamenitog propovijednika i pisca, misionara i dominikanskoga povjesničara dra. Vjekoslava Lasića povodom blagdana sv. Benedikta; propovijed toliko važnu za sve Hrvate, a posebice za hrvatske katolike o čijim molitvama i razboritosti dobrim dijelom ovisi budućnost Hrvatske.
Hrvatska braćo i sestre, dragi prijatelji!
U 47. godini svećenstva evo me s vama u ovoj divnoj crkvici sv. Benedikta. Sagrađena je pred skoro 400 godina i svjedoči o našoj vjeri, o našoj hrvatskoj Domovini o pokolenjima ustrajnosti i poštenja. Takvi, vjerni Kristu, vjerni Domovini, vjerni našim korjenima ostanimo uvijek.
Kao hrvatski misionar posjetio sam tijekom svog svećenstva hrvatske iseljenike skoro na svim kontinentima: od Europe do najudaljenije Australije i Novog Zelanda. Na svakom prvom susretu s Hrvatima – 27 godina svoje svećeničke službe, uglavnom, sam bio prisiljen živjeti izvan Hrvatske – počimao sam svoju propovijed riječima iz Poslanice Hebrejima: „Svećenik je uzet između ljudi i postavljen za ljude“ /Heb 5, 1/.
I ja sam prije 47 godina uzet iz hrvatskoga naroda i postavljen u svećeničku službu za taj naš narod. Ponosan sam na svoj svećenički i redovnički poziv jer sve što sam učinio za svoj narod, učinio sam zahvaljujući tom pozivu. Zato zahvaljujem od svega srca vašemu župniku vlč. Vjekoslavu što me pozvao da danas budem s vama. Veliko je to slavlje danas,
Slavimo sv. Benedikta, zaštitnika Europe, poljodjelaca, kemičara, seljaka, graditelja i speleologa. Moćnoga zagovornika u borbi protiv Zloga. Rodio se je oko godine 480. u gradiću Nursiji u Italiji, u bogatoj plemićkoj obitelji, poznatoj po svojoj čvrstoj vjeri i kreposnom životu. Bio je izuzetno nadaren pa su ga roditelji poslali na više nauke u Rim. Samo nekoliko godina prije rođenja sv. Benedikta barbari su srušili rimskoga cara. Prijetila je opasnost da noć proguta rimsku kulturu i civilizaciju. I to bi se sigurno dogodilo da nije bilo sv. Benedikta i njegovih redovnika.
Oni su rimsku kulturu i civilizaciju spasili i prenijeli nadolazećim naraštajima kao sjeme i kvasac naše vlastite kulture, pod znakom Krista Gospodina našega. Zahvaljujući tome Pavao VI. je 1964. godine proglasio sv. Benedikta glavnim zaštitnikom Europe. Iz istoga je razloga sv. Benedikt ušao u povijest književnosti, umjetnosti i društva kao spasitelj zapadne civilizacije i čuvar klasične kulture. Bio je ujedno i promicatelj graiteljstva, jedne nove arhitekture koju je započeo ocrtavajući obrise svojih samostana. Sv.Benedikt je udario temelje slavnom benediktinskom samostanu u Monte Cassinu. U tom je samostanu sastavio posebno. Pravilo za svoje redovnike benediktince koje je postalo temeljem svim pravilima redovnika na Zapadu. Zapadnom je redovništvu podario izvoran i konkretan oblik življenja i sažeo ga u čuvenoj krilatici „ora et labora“ /moli i radi!/, što je vidljivo izraženo u grbu njegove zajednice. Na njemu se križ uzdiže nad plugom.
Molitva i rad je najuzvišenija sinteza kršćanske askeze što proizlazi iz pozorna čitanja Evanđelja te njegova prebiranja u duhu. Benediktinci su bili prvi učitelji naroda, ne samo u vođenju ispravnoga kršćanskog života, nego i u obrađivanju i kultiviranju zemljišta. Znali su snagom duha spojiti molitvu i rad tako da su bili prava blagodat za narod kamogod su došli. Pape nazivaju red sv. Benedikta „Jutarnjom zvijezdom koja raspršuje guste tmine s crkvenog obzorja dobro uređenom vojskom, koja vojuje neprestano i postojano za slavu Božju oružjem svete molitve, evanđeoskim vinogradom koji rasprostire svoje mladice na spas i utjehu vjernika od mora do mora.“
Sv. Benedikt je umro 547. godine u samostanu Monte Cassino, u 66. godini života. Od osnutka benediktinskoga reda pa do 1418. poteklo je iz toga reda 5460 svetaca, 35 papa, 200 kardinala, 1164 nadbiskupa i bezbroj redovnika koji su bili na glasu svetosti i učenosti.
Mudro je učinio veliki papa Pavao VI. kada je sv. Benedikta proglasio zaštitnikom Europe. Europi je potreban zaštitnik, posebice danas, kada europsko društvo proživljava duboku sekularizaciju. Treba Europi zaštitnik snažne i djelotvorne vjere, jer europsko društvo živi kao da Boga nema. S Bogom ne računa, piše knjige o ”mrtvome Bogu”. Biti ateist ili agnostik je danas kompliment, iako Biblija kaže da samo “bezbobožnik ili luđak može reći da nema Boga“ (Ps 14 1). Agnostici, a među njima je i naš predsjednik, niječu mogućnost spoznaje Boga. Međutim, napisano je više knjiga o prirodi koja govori o Bogu, o spoznaji Božjeg postojanja kroz znanost.. Jedan je francuski mislilac kazao: „Ne reci da ne možeš vjerovati, radije kaži da ne znaš gledati“.
Na putu smo u novu obitelj Europe u EU. Pristupni su pregovori privedeni kraju. Zar nas ne zabrinjava činjenica da Ustav EU briše svaki kršćanski i Božji predznak?
Iako smo mali narod, imamo veliku i bogatu kulturnu baštinu. Ponosimo se tom baštinom. Papa Benedikt XVI. nas je pozvao na taj ponos. Mi Hrvati ne smijemo zaboraviti da sve vrijedno što imamo, što možemo ponuditi Europi, dugujemo našem ulasku u kršćansku civilizaciju prije 14 stoljeća. Ono najvrednije, čemu se svijet divi, nastalo je zahvaljujući kršćanskim vrijednostima. Kada bismo to srušili, postali bismo najsiromašnija zemlja svijeta.
Čini se sigurnim da ćemo 1. srpnja 2013. postati punopravna članica EU. Ali ne smijemo zaboraviti, da neke članice toga Europskog doma, zavedene idejom bolesne tolerancije, prihvaćaju i blagoslivlju povorke homoseksualaca i istospolne bračne zajednice. Ono što je oduvijek bilo prirodno, danas više nije. Tko je kriv za to? Mi sami smo jedini krivci. Mislim da se sjećate one žive rasprave u Saboru o donošenju Zakona o diskriminaciji. Bilo je to ime zakona koje je trebalo stvoriti pomutnju, jer tim su Zakonom zagovarane istospolne bračne zajednice. Protiv toga je Zakona ustala Crkva. Kada je novinar postavio pitanje jednome visokom dužnosniku Sabora – bio je to potpredsjednik Sabora : Gospodine, kakav je Vaš stav?“ Odgovorio je da je on na strani EU, a ne Crkve. Riječ je o kršćaninu – katoliku. Možemo zaključiti:
Ako će ulaskom Hrvatske u EU taj novi Europski dom – naš, kako vjerski tako i narodni, identitet doći na manje, onda nam taj Dom ne treba. Pod zagovorom sv. Benedikta i bl. Kardinala Alojzija Benedikta, pod zagovorom svih naših znanih i neznanih svetaca i mučenika, budimo snažni u vjeri i u ljubavi prema Domovini. Molimo danas da nas Bog po zagovoru sv. Benedikta, zaštitnika Europe, sačuva od svih zala kojima smo u ovom povijesnom trenutku izloženi. Amen.
