RUDI TOMIĆ: Opet imamo Hrvatsku!
Bivši premijer hrvatske vlade Zoran Milanović sa svojom, sada već također na sreću bivšom hrvatskom vladom (kao i njihove ”svite” SDP i ”Kukuriku koalicija”) valjda su nas zauvijek naučili da se više nikada ne bi smjelo dogoditi da zbog svoje političke zaslijepljenosti, kao slobodni ljudi i hrvatski glasači, olako stavljamo na kocku opstojnost te naše najveće svetinje – Hrvatske države!
To treba vrijediti bez obzira na nedostatke i poteškoće s kojima će se ova nova, ovaj put ipak hrvatska vlada, suočiti. Jer, bivša vlada (KK) imala je sreću doći na vlast i zato što hrvatski glasači nisu mislili o mogućim dalekosežnim posljedicama (Kakva je sreća za državu što ljudi ne misle! – Hitler), što najbolje proizlazi iz činjenice da dosadašnje vlastodršce niti njihov odlazak s vlasti nije promijenio, nakon što su očito još uvijek opsjednuti mržnjom svega što nosi hrvatsko znakovlje, da ne kažemo i samo ime.
Gnjusno je bilo, osobito nama iz dijaspore, gledati i slušati konstituiranje Hrvatskog (državnog) sabora (22.01.2015.) kada su se Milanovićevi poslušnici, njih tridesetak, poput „vampira“, ili – da usporedba bude svakoj mašti pristupačnija – poput gladnih australskih (divljih) pasa zvanih ”dingos” – derali na zastupnike Domoljubne koalicije i Mosta. Bijesni oporbenjaci malone su u Hrvatskom saboru pokušali – kao što su to Moskalji (pogrdan naziv za Ruse u Ukrajini) učinili u Ukrajinskom parlamentu (12.02.2015.) – izazvati krvavu tučnjavu. Zahvaljujući sabranosti novoizabranog predsjednika Sabora akademika Željka Reinera, izbjegnuta je tragedija, ne daj Bože, slična onoj u beogradskoj skupštini (20.06.1928.) – Nenad Stazić, Peđa Grbin i još nekolicina njih, kao da su bili spremni na sve – poput Puniše Račića (prije gotovo jednog stoljeća u Beogradu). (Usput rečeno, Račiću je 27.05.2013. u Srbiji dodijeljeno herojsko odličje za izvršeni zločin.)
Kao i pri konstituiranju Hrvatskog (državnog) sabora, uskoro potom slično se dogodilo i kada su u tom istom domu bili predstavljeni ministri nove hrvatske vlade i kada se lavina izmišljotina i uvreda sručila na dvije žrtve: Miju Crnoju, koji je rekao da treba uraditi ”registar izdajnika” i Zlatka Hasanbegovića, za kojega su izvukli iz konteksta izjavu da je antifašizam foskula. I dok je većina tih „fašističkih antifašista“ (ovaj naziv za mnoge iz dosadašnje vladajuće nomenklature nije contradictio in adjecto, već nažalost za njihova stajališta posve adekvatan izraz) morala utihnuti pred snagom argumenata znanstvenika dr. Zlatka Hasanbegovića, Mijo Crnoja je u međuvremenu podnio ostavku, ne zbog toga što bi se osjećao krivim, nego da ušutka provokatore, koji su valjda mislili da će se s njime ”zabavljati” još dugo vremena i tako paralizirati učinkovitost novog Hrvatskog (državnog) sabora. Amerikanci bi rekli: ”Mijo, If you can take it, you can make it!”
Hrvatski su branitelji obnovili hrvatsku Državu
(Anti)fašisti u Hrvatskom (državnom) saboru ključaju u bijesu, kao bosanski gulaš u loncu. Naime, dok su bili na vlasti nikakve prigovore ili optužbe od oporbe ili naroda nisu uzimali ozbiljno – ta, oni su bili vlast. Ali, sada se itekako pozivaju na ustavnost i zakonitost kako bi spasili sebe i zaštili svoj ”antifašizam”, posebno i svoga Tita, jer, kažu: ”antifašizam je ugrađen u temelje Hrvatske države”! Tu, inače činjeničnu misao, nažalost, nikada nisu razradili do kraja, jer bi morali dodati da su četničko-komunistički zločinci na čelu s Titom antifašizam ugradili u temelje Jugoslavije na kostima hrvatskih mučenika. Aleksandar Ranković je rekao: ”Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. godine prošlo je 3,777.776 zatvorenika.” (”Politika”, Beograd, 1. veljače 1951.)
Nijemi svjedoci tih ”antifašističkih” zločina jesu sablasne jame, njih 1700, u kojima leže tijela narodnih neistomišljenika, odnosno Hrvata koji su ubijeni bez prava na suđenje i obranu. Za mnoge od tih najstrašnijih zločina znamo, kao na primjer za one na Bleiburgu, u Kočevskom polju, Teznom, Hudoj jami, Jazovki, Maceljskoj šumi, Jasenovcu i drugim mjestima, dok podaci o još i drugima nisu objavljeni jer je režim zaustavio daljnje istraživanje.
Dakle, laž je da je ova Hrvatska država stvorena na temeljima ”Zavnoj-a”. Naime, u Ustavu stoji…”da se taj kontinuitet hrvatske države nastavlja u uspostavi temelja državne suverenosti…” U ustavnim osnovama također jednako tako stoji da je ”na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski narod na prvim demokratskim izborima 1999. godine slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.”
Ovdje se ne može govoriti o zaluđenosti naroda, nego o onima koji su pažljivo školovani, a koji su iz bilo kojih razloga ostali sve do danas tako zaslijepljeni da opravdavaju Tita (jednog od najvećih zločinaca u svijetu) od odgovornosti za pokolj, odnosno hrvatski holokaust i progone hrvatskog naroda od 1941. do 1991. godine.
Sve gore navedeno kao da ne drži vodu, jer se stječe vrlo mučan dojam da u Hrvatskoj danas vladaju ne samo komunisti i njihovi sljedbenici, nego čak i srbočetnici, što je uvreda i politička pljuska ne samo Hrvatima, nego i svim onim građanima srpske nacionalnosti, koji su se zajedno s hrvatskim braniteljima borili protiv srbočetničke agresije. Istovremeno Titovi trgovi, ulice, bulevari i portreti u uredima visokih državnih dužnosnika, te brojne biste u parkovima diljem Hrvatske, činjenice su, koje se protive ne samo svakom zdravom razumu nego i ljudskom dostojanstvu.
”Antifašizam” u Hrvatskoj je – besmislica
”Antifašizam” u današnjoj Hrvatskoj je već i zbog toga besmislica što je u istoj toj današnjoj Hrvatskoj i „fašizam“ čista besmislica, kao što neupitno dolazi vrijeme kada će uskoro u Hrvatskoj i ”kumunizam” organski, a time i zauvijek nestati. Jer, obje te zločinačke ideologije, i fašizam i komunizam, nanijele su bezbrojna i najgora zla ne samo hrvatskom narodu, nego i velikom dijelu ostalog čovječanstva. (O kakvoj se tu zapravo nemogućoj sprezi radilo, na svoj je način, ali vrlo duhovito, izrazio Ivo Lučić, napisavši na portalu Direktno.hr (20.01.2016.): „Smrt domu, slobodi i narodu, za fašizam i antifašizam spremni!)
Nova hrvatska vlada još nije ni počela s radom, a već je optužena za ”rušenje demokracije” i uvođenje ”fašizma i ustaštva” – vraćanje u NDH. Takvom „fašističkom antifašizmu“ predvodnik i autor je Zoran Milanović, koji ne propušta nijednu od bezbrojnih prilika koje dobiva na (ne)hrvatskoj televiziji i drugim medijima da napada redom sve zastupnike Domoljubne koalicije i Mosta, a s jasnom svrhom da destabilizira i po mogućnosti sruši vladu, ako se ukaže prilika – možda i pučem! Tako je, vidjevši koliko je ljudi izišlo na mirni prosvijed u Zagrebu (više od 10.000) protiv gašenja Z1, najavio ”nove mjere”: ”Jučer smo vidjeli filofašistički marš u Zagrebu, to je ono što donosi HDZ, to nećemo dozvoliti, to se neće raditi u Zagrebu, najstrašnije u toj priči, da je to predvođeno dvojicom filofašista, a jedan od njih je podpredsjednik Sabora.., koji je ulični huškač, mora biti smijenjen. Pokazuje kako se desnica okuplja u Hrvatskoj. Nemojte nas izazivati da izvedemo ljude na ulicu.”, kazao je Milanović. Oštro je zaprijetio HDZ-u ”Ne bojimo Vas se ni i Zagrebu ni u Imotskom!” (narod.hr, 27.01.2016.)
Milanović, izgleda, ne misli izvesti svoj karavan na mirni prosvijed, već kao da prijeti izazovom građanskog rata. Zoka je patološki narcista koji razmišlja poput Hitlera: ”Ne vidi razloga zašto ljudi ne bi bili tako okrutni kao i priroda.” Dakle, kad mogu gromovi paliti, oluje rušiti, poplave nositi, potresi drmati, zašto Milanović ne bi bio isto tako okrutan naspram domoljuba i branitelja, jer oni su samo – ljudi! Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne sa problemima – Tin Ujević
Nova vlada ima veliki zadatak
Prije svega Hrvatsku treba izvući iz gospodarske krize, jer gladan želudac ne priznaje zakone. Za očekivani probitak treba imati čvrstu Vladu, koja će rezultatima ušutkati provokatore i zlobnike u oporbi i tako im staviti ”kost” u njihova usta. (Po onoj: Kada pas ima kost u ustima ne može lajati niti ugristi!) Milanovićevo licemjerno političko igranje ping-ponga sa zastupnicima u Mostu, obilo mu se o glavu, iako su neki već bili i ”prešli preko mosta” na drugu stranu, čime su pokušali razbiti partnerstvo Domoljubne koalicije i Mosta. Podpredsjednik vlade Božo Petrov ne smije smetnuti s uma da opasnost, da Milanović i u novim uvjetima s takvom rabotom nastavi, još nije posve prošla.
Kao posebnu zanimljivost navedimo da je Peđa Grbin prvi osudio ”registar izdajnika” ne samo u Saboru, nego čak i u interview-u za srpski ”Blic”, rekavši da bi to ”narušavalo temelje prava i sloboda građana republike Hrvatske.” Na upit novinara što se podrazumijeva pod ”izdajom nacionalnih interesa”, Grbin je kazao kako nitko ne zna što je to izdaja nacionalnih interesa, niti koje bi bile kazne za nas – ”izdajice”. (”Blic”, 26.01. 2016.). Pa ako Grbin ne zna što je izdaja, mi mu možemo savjetovati da se obrati Stipi Mesiću, Ivi Josipoviću, Vesni Pesić, Zoranu Milanoviću, Fredu Matiću i drugima – a neka pogleda i sebe na ”selfie”.
Zanimljivo je čuti i Milorada Pupovca na RTV Vojvodine, koju vode Lički četnici, ”da ne može zamisliti da bi Beograd mogao imati dobre odnose s ovakvom politikom Zagreba. (Hina, 29.01.2016); pa Acu Stankovića, koji je na Al Jaaziru Balkan u Sarajevu ustvrdio, da ”U Hrvatskoj ima desetak proustaških medija koji lišo prolaze ispoda radara i šire mržnju.”(29.01.2016.); kao i Olivera Frljića koji je izjavo na HRT: ”Nakon stranke opasnih namjera dobili smo i vladu opasnih namjera… svi koji rade u kulturi trebali bi biti duboko zabrinuti, jer fašizacija Hrvatske dobiva i formalni okvir.” (večernji.hr, 29.01.2016.)
Zaključna misao
Uvjereni smo da se za ovako vulgarnu i – nažalost moramo to tako reći – izravno neprijateljsku verbalnu ofenzivu na novu hrvatsku Vladu, ministre, stranke i pojedince, sličan primjer ne može naći nigdje u svijetu; zašto baš u Hrvatskoj!? Protuhrvatski nastrojene stranke i pojedinci predugo su bili na vlasti i tako usadili i učvrstili svoja antihrvatska stajališta u svim državnim, društvenim, kulturnim, intelektualnim, sveučilišnim i medijskim središtima, pa i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja se nije ogradila od četništva.
S druge strane, nezamislivo je da predstavnik hrvatske nacionalne manjine u parlamentu Srbije progovori jezikom prijetnje, ucjene, ultimatuma i sl., dok u Hrvatskom saboru razni Stazići, Pupovci i sijaset drugih, njima sličnih, predstavljaju grlatu skupinu, koja samo što ne postaje moralna okosnica hrvatske politike, od koje se ne može doći do riječi i kojoj se gotovo ne smije ni riječima suprostaviti jer se odmah dobije etiketa nacionaliste, ustaše, naciste, ksenofoba, srbofoba, fašiste i sl. U takvoj bizantijskoj raboti toj se skupini nažalost često pridružuju i neki drugi saborski zastupnici, tzv. hrvatski anacionalci, kao njihova moralna podloga i kao ideološki bliski pogubnom jugoslavenstvu.” (Mile Prpa, HRsvijet.hr, 29.01.2016.)
Iz iznijetoga proizlazi druga važna i teška zadaća nove hrvatske vlade, a to je, uklanjanje s odgovornih mjesta onih ljudi, koji su dobili poslove po komunističkim zaslugama i drugim, prije svega, protuhrvatskim osobinama i podobnostima. Da pritom treba učvrstiti pravosuđe i osnažiti zakonitost, samo je po sebi razumljivo. Jer, Hrvatska u kojoj Hrvat ne smije reći da je Hrvat, a da ne bude proglašen fašistom, a kakvu, eto, nasljeđujemo od bivše nenarodne vlasti, gotovo kao da i nije više hrvatska. Na Predsjednici i novoj hrvatskoj Vladi je da ju sačuvaju od pada u ponor nad kojim se nalazimo, nažalost, ne i bez naše vlastite krivnje. Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! (Job, 27, 7)
Rudi Tomić / Toronto
