Milanović je odveo SDP u moralni bankrot

Izbori za novog lidera SDP-a izbacili su na površinu sve ono najgore što se u toj stranci gomila otkad ju je preuzeo Zoran Milanović. Verbalno nasilje nad unutarpartijskom oporbom, primitivizam, vulgarno pljuvanje umjesto argumentacije, proglašavanje svih koji nisu na liniji ustašama i fašistima, to je SDP danas. Milanović je za SDP ono što je Sanader bio za HDZ.

Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan rekao je u Intervjuu tjedna Hrvatskog radija kako neki pretendenti za stranačke dužnosti prijete pojedinim članovima i članicama SDP-a da će ostati bez posla ako na unutarstranačkim izborima podrže opciju koja im ne odgovara. Nije neka tajna o čijoj se struji radi. A ta tvrdnja Dragovana, koja dolazi iz samog SDP-a, je tim više zastrašujuća jer otkriva da su brojni SDP-ovci zaposleni – zahvaljujući članstvu u partiji.

A koliko daleko ide Milanovićeva podlost najbolje pokazuje njegova izjava kako je Rajko Ostojić “od SDP-a dobio stravično puno, neopisivo puno. Dobio je sve. I u stranci i gore na Rebru prije mjesec dana. Sve je dobio. Što god je htio.” I onda dodao, “Drag je meni to dečko, ali činjenice se moraju znati.” Ljigavo! Dakle, bivši premijer zna da je svugdje uhljebljivao svoje male trolove i gnomove, većinom tulavo članstvo foruma mladih SDP-a koje okuplja uglavnom mladoturke neoboljševičke revolucije u Hrvata, čiju odanost je Milanović kupio sinekurama i sinekurčinama (izraz je prvi upotrijebio jedan SDP-ovac, Melčić, opisujući stanje u današnjem SDP-u). I onda on, znajući da svi znaju da je SDP zapošljavao svoje ljude posvuda, i da je on ionako na čelu te priče, podvaljuje jednom od jačih igrača oporbe unutar stranke, inače prilično poštenom Rajku Ostojiću koji je na glasu kao liječnik s visokom profesionalnom etikom, i općenito kao čovjek koji za razliku od Milanovića ima ljudski integritet, da je i njega uvalio na mjesto predstojnika Klinike za unutarnje bolesti.

To je tipičan Milanovićev zaplotnjački modus operandi. On će razotkriti prljavštinu kojoj je on na čelu znajući da mu se zbog toga ništa neće dogoditi – a stradat će oni koji su s njim u tome sudjelovali, poput Prgometa, ili oni koji vjerojatno i nisu ali će svi vjerovati da jesu, poput Ostojića. Ostojić tvrdi da u njegovom izboru nema ništa sporno i da je on na tajnom glasanju svih liječnika dobio najviše glasova. A znajući kako funkcionira Milanović, i te kako sam mu sklon vjerovati. No ne vjeruju mu kolege: HUBOL je već zatražio njegovu smjenu, navodeći izjavu bivšeg premijera kao povod tome. Rajko se može braniti koliko hoće – sjena sumnje će uvijek ostati. Postao je žrtva politike stranke i onog u što se ona pretvorila: revolucija opet jede svoju djecu, izgleda.

A Zrinka Starešinić, koja je nedavno najavila svoju kandidaturu za šefa stranke, povukla ju je odmah nakon par dana. “Moja namjera kandidature je bila ozbiljna. Željela sam otvoriti vrata stranke svim članicama i članovima. Program “SDP ZA SVE” trebala sam sa svojim timom prezentirati nakon isticanja kandidature. Odustala sam nažalost, zbog nagovještavanja prljave kampanje u kojoj ne bi mogla zaštiti svoju obitelj – pogotovo moje krasne djevojčice. I naglašavam da nisam željela 5 minuta slave, nego stvarne promjene koje bi SDPH osnažili i doveli do izbornih pobjeda. Promjene mogu nositi radišni, sposobni i novi ljudi koji do sada nisu dobili priliku pokazati što znaju – napisala je na Facebooku Požežanka Zrinka Starešinić, inače bivša pomoćnica ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.

Stvarno, kakva je to stranka u kojoj Milanovićev čopor šakala nije u stanju poštedjeti verbalnih napada i tuđu djecu? To je stranka koja je sve prije nego demokratska. To je stranka koja tone u fašizam koji drugima predbacuje, stranka koja je izgubila sav moralni kapital koji je Račan osigurao SDP-u. U godinama vladavine Franje Tuđmana, Račan je stvorio SDP-u image demokratičnije i transparentnije, poštenije političke opcije. Image je naravno bio uglavnom lažan – kad je SDP 2000. došao na vlast, korupcija se nije smanjila već ubrzala, mediji su dobili “tutore”, partija se infiltrirala u pravosuđe, DORH, obavještajne službe, medije, i nakon kratkog perioda anarhodemokracije pod Tuđmanom, krenuli smo opet puzajućim korakom prema totalitarizmu s uljuđenim licem.

No SDP je pod Račanom ipak imao određenih moralnih kvaliteta, i granica koje nisu prelazili, naročito u komunikaciji s oporbom. Nivo rasprave SDP-a je uvijek bio uljuđen, što HDZ-u nije uvijek polazilo za rukom. Usto, uz SDP su se tada rijetko vezale velike financijske afere, i rodbinske veze, iako su SDP-ovi tajkuni u tišini preuzimali zemlju. Ali pod Milanovićem su se stvari promijenile. Dečko koji obećava, dečko koji je održao odličan inauguralni govor, pun tolerancije, jedinstva nacije, razumijevanja, u praksi je radio sve suprotno od onog što je obećavao.

Iskopao je stare ideološke podjele: upravo tamo gdje je Račan dobio izbore 2000. – na priči “dosta nam je više ustaša i partizana, idemo nešto raditi”, Milanović ih je izgubio, lamentirajući o “antifašizmu”, “ustašama”, “fašistima, filofašistima, klerofašistima, korporativnim fašistima” i svim ostalim fašistima. No u cijeloj toj priči jedini pravi fašisti su upravo njegovi “antifašisti”. Fašizam, ako govorimo o svemu onom što je loše i što karakterizira taj pojam, nije nikakva ideologija već način ponašanja i djelovanja. Milanovićeva partija slijedi shizofreni obrazac geneze fašizma. Ona prvo obećava raj na zemlji, zatim identificira neprijatelje koje treba poraziti da bi on bio moguć, oni se ostvaruju prvo u političkoj oporbi koja je proglašena “zločinačkom organizacijom” (ako je tako, onda bi trebala biti zabranjena, jer zločinačko udruživanje je zabranjeno u Hrvatskoj!) a potom se krug ustaša i fašista sve više širio. Slično je to kao kod Hitlera ili kod Slobe Miloševića, gdje se krenulo od Židova i Albanaca pa na kraju zaratilo sa cijelim svijetom. Milanović nije zaratio u doslovnom smislu s cijelim svijetom, ali je takva njegova politika isključivosti i netolerancije izazivala stalni unutarnji sukob u zemlji, koji je on perpetuirao kako bi se održao na vlasti. Kao što je Adolf Hitler bio jedina brana Nijemcima od boljševizma, a Sloba Srbima od “povampirenih ustaša, balija, i šiptara”, tako i Milanović danas papagajski ponavlja klasični fašistički obrazac: “Mi smo u ratu, ja sam jamstvo pobjede u tom ratu”.

Njegova retorika je zastrašujuća, na najcrnjem tragu boljševizma: “Ja sam jamstvo da ovakav HDZ, da ovakva crna desnica, vidimo tko su neki od kandidata za ministre, to su nedostojni ljudi, stid me toga nažalost, neće moći mirno spavati”, rekao je nekidan. Tu se dakle producira nepostojeći neprijatelj – jer u demokracijama niti jedna stranka nije neprijateljska strana u ratu. Većina nacije koja je glasala za Most i HDZ otvoreno proglašava izdajicama i fašistima, a zna se kako s fašistima treba postupiti. Fašisti su i u njegovoj stranci: to su svi oni koji ga ne podržavaju, i sve ih je više.

Milanovićev moralni pad se nije desio preko noći, to je proces koji je trajao godinama. Prve stidljive naznake da se iza “simpa dečka iz kvarta”, kakvim su ga crtali mediji, skriva diktator-wanabe, došle su 2007. kad je Milanović pred izbore tražio otkaz za portira u t-comu koji je radio svoj posao po propisu, nije ga pustio u zgradu ravno iz garaže bez propusnice, i izderao se na njega “Jel znaš ti ko sam ja”. Milanović je tada bio nitko i ništa. Nepriznavanje izbornog poraza – kao i ove godine – je isto onima koji imaju oči i ne vjeruju slijepo medijima dosta govorilo. Od tada do sad, traje njegova neprekinuta spirala prema dolje, “Breaking bad” u hrvatskoj verziji. Možda je Milanović, kao i Walter White, isprva i imao nakanu osigurati boji život svojoj naciji/obitelji, ili bar mislio da je ima, ali u stvarnosti, sve što su ta dvojica željela je moć. Dokazati se. Oholost je smrtni grijeh obojice.

I kao što je White svoj moralni pad zapečatio upravo kad je došao do vrha, tako je Milanović dotaknuo moralno dno kad je izgledalo da ima sve: kontrolu nad medijima, SOA-om, pravosuđem, DORH-om, vlast, sve. Previše je epizoda koje bi ocrtale kako je zlorabio vlast i službe, trajalo bi to dulje od pet sezona, no pada mi na pamet kad je Davorku Vidoviću, veteranu SDP-a, podvalio namještenu anketu IPSOS- pulsa koja je sugerirala da može pobijediti HDZ-ovog Žinića u sisačkoj županiji, ili najnovija afera praćenja političkog analitičara Davora Gjenera, koji je bio kritičan prema Milanoviću. SOA to pravda time da je “Gjenero odavao državne tajne Srbiji!” Kakve to pobogu tajne Gjenero zna??? A i da jest, tada bi mu vjerojatno Milanovićeva vlada dala podršku.

Taj i takav Milanović je zavadio Hrvatsku s Njemačkom zbog ubojice i zločinca Perkovića, Mađarskom i Srbijom zbog izbjeglica, Slovenijom, Austrijom, Poljskom, kime god. Hrvatska danas nema saveznika ni prijatelja u svijetu. U Hrvatskoj, njegova vlada je išla iz sukoba u sukob i širila krug neprijatelja, zavadio se sa seljacima, sindikatima, javnim službenicima, bankama, poduzetnicima, braniteljima, učiteljima, svima. A upravo je to klasnični obrazac fašizma, koji ide iz sukoba u sukob dok ne izgori. Milanović je danas u SDP-u okružen najgorim mogućim šljamom i otpadom, koji se po njegovoj režiji bavi primitivnim uvredama, trolanjem po društvenim mrežama, jadnim i bijednim difamacijama protivnika. On je javni govor u Hrvatskoj vratio sto godina unatrag, zajedno s Mesićem, javni govor u Hrvatskoj je danas na razini ratne boljševičke propagande iz 1918. Nakon što ga je kritizirala Aleksandara Kolarić koju je također izbacio iz stranke, danas se na stranici potpore Milanoviću (koju je vjerojatno podigao on sam) pojavio ovakav status:

DIJELITE OBAVEZNO !!!
ALEKSANDRA LAŽEŠ !!!

Truješ partiju iz koje si izbačena

SRAM I STID DA TE BUDE

Kada pogledamo osam godina unatrag i SAMO SE SJETIMO ŠTO JE SVE UČINIO NAŠ PREDSJEDNIK , možemo zaključiti da je SDP prije 8 godina bila jaka stranka, ali ne jaka kao danas.

Danas je SDP Zorana Milanovića jači nego ikada

Naše vrijednosti su ostale iste, naša snaga je veća, jaki smo i to plaši sve pa i vas koji lovite u mutnom ,rušite stranku u tko zna čije ime

. Imamo dobre temelje sa našim predsjednikom antifašistom Milanovićem i okupili smo sve relevantne stranke ljevice koje SDP predvodi.
Pridružili su nam se i mnogi antifašisti

To je snaga našega predsjednika

. Promjene Hrvatskoj, one dobre promjene donosimo Zoran Milanović.
Ne smijemo stati, ne smijemo posustati jer svakog trenutka moramo biti spremni preuzeti odgovornost za zemlju.

To nije vic. To je razina današnjeg Milanovićevog SDP-a. Jeftini spinovi, puno uvreda i psovki, manipulacije. To im je prolazilo godinama, recimo sa hejterskom stranicom “Ja.ne.mrzim” pa Milanović misli da će mu proći i u stranci. Za dobro Hrvatske i SDP-a, vrijeme je da netko tu stranku dekontaminira od Milanovića i njegovih ljudi. Oni su uveli diktaturu u stranku, a uveli su je praktički i u Hrvatsku, zabranom javnih skupova, hajkama na prosvjednike preko režimskih medija. Mali krug “aristokracije” oko Milanovića je prigrabio svu vlast. A dekontaminacija treba i na nacionalnoj razini (to se zove lustracija, i preduvjet je razvoja Hrvatske.) Milanović je za SDP u konačnici ono što je za HDZ bio Sanader, ali i gore. Sanader je bio samo lopov, no ne i nedemokratičan ili nesposoban političar. Milanović je fašist u punom značenju te riječi, iako stalno viče kako je on antifašist – što je stara taktika vikanja”drž’te lopova”. Onaj tko to prvi vikne, naime, u pravilu jest – lopov, a distrakcija je uvijek najbolji način da se to sakrije.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content