Hrvatski sabor vraća pokroviteljstvo nad Bleiburgom
Bleiburg! Hrvatski Križni put! Dovoljno je samo spomenuti ove dvije potresne povijesne istine, i u sjećanja nam se vraća najveća tragedija hrvatskog naroda od stoljeća sedmog.
Bleiburg je tragično ishodište današnje Domovine, Bleiburg je iz krvi hrvatskih mučenika koja je tekla poput Dunava, stvarno i simbolično spojio ta dva zemljopisna pojma, spojio u put stvaranja Domovine , put koji je završio vukovarskom tragedijom i međunarodnim priznanjem Hrvatske.
Od Bleiburga do Dunava, od Bleiburga do Vukovara, na tom putu olovnih vremena nikada nije umrla ideja o slobodnoj i neovisnoj državi Hrvatskoj, i slobodno možemo ustvrditi da su Bleiburg i Vukovar dva jedina i prava ishodišna temelja iz kojih je izvirala vizija hrvatske državnosti.
Bleiburg nije mit, Vukovar nije mit, zločini su počinjeni, zločini su istraženi, zločini i genocid su dokazani! Još jedino nedostaje priznanje tih monstruoznih zločina, priznanje počinitelja, priznanje njihovih sljedbenika koji još uvijek u nadi povijesnog zaborava sanjaju kako će izaći čisti iz ove dramatične priče.
Bleiburg se dogodio zbog bijega od totalitarnog komunističkog terora, zbog bijega od neke nove tamnice naroda, bijega od nove Jugoslavije u kojoj Hrvatskoj i hrvatstvu nije bilo predviđeno mjesto ni u zadnjim klupama. Koliko je taj bijeg i strah bio opravdan, mnogi i danas živi svjedoci svjedočili su na svojoj koži samo nekoliko dana nakon završetka drugog svjetskog rata, svjedočili su masovnim egzekucijama pod zapovjedništvom Tita, svjedočili su uništavanju svih intelektualnih potencijala hrvatske nacije, svjedočili su osveti bez suda i uklanjanju svih potencijalnih neprijatelja strahovite diktature koja je demonstrirala svoju novu antifašističku politiku.
Ni jedna diktatorska politika na svijetu koja je svoju vladavinu temeljila na zločinima nije dugoročno opstala niti će ikada dugoročno opstati. Naprotiv, zločini se uvijek vraćaju kao bumerang.
Nakon stoljetnih progona prvih kršćana, nakon prvih Kristovih mučenika i mora prolivene kršćanske krvi po znanim i neznanim katakombama, dogodio se logičan kraj tih diktatorskih progona.
Godine 313. je Konstantin izdao Milanski edikt, čime je ozakonjeno ispovijedanje kršćanske vjere, a nakon toga je car postao velikim pokroviteljem Crkve te postao presedan za položaj kršćanskog cara u odnosu na Crkvu. Bez obzira što neki povjesničari smatraju kako je to bio pragmatičan politički potez Konstantina, Božja volja je pobjedila, krv mučenika stvorila je neuništivu Petrovu stijenu, „ni vrata paklena je ne će nadvladati“.
Iz krvi mučenika Bleiburga i Vukovara stvorena je neuništiva hrvatska država i ta država će sama po sebi biti kazna za sve one koji ni dan danas ne priznaju te hrvatske „katakombe“, za sve one koji Hrvatsku nikada nisu željeli, voljeli ni branili.
Nema mjesta osveti, Hrvatska je Božja volja, a ISTINA o Bleiburgu i Vukovaru bit će najveća kazna za veleizdajnike i neprijatelja. To i je osnovni razlog što su političke strukture koje se boje istine ukinule saborsko pokroviteljstvo nad Bleiburgom, to i je osnovni razlog što su donjeli još niz političkih odluka ne bili se zatro trag istini.
Te činjenice, više su nego dovoljan razlog da se već sutra vrati pokroviteljstvo Sabora nad tragedijom Bleiburga i da se ponovo, po ne znam koji put, ozbiljno krene tragom istine koja oslobađa. Ta istina treba osloboditi i neprijatelje hrvatske države kao što je oslobodila cara Konstantina.
Predsjednik „Hrvatskog državnog sabora“ akademik Željko Reiner ispunjava obećanja, Domoljubna koalicija ispunjava svoja obećanje. Očekivati je kako će isto postupiti i zastupnici MOSTA.
OD BLEIBURGA DO DUNAVA
Još sam bio dijete, a kazao je stari moj,
„Nikada ne ostavljaj svoj dom“!
Još ni danas ne mogu zaboravit
Kad je otac suzu pustio,
O „Križnom putu“ nam je pričao.
U meni je rasla ljubav velika,
velika k´o riječ Domovina!
Sanjao sam tisuću latica,
Kako padaju po licu mom,
A otac govori, „To je tvoj dom“!
To je tvoj dom, od križa i molitvi!
Tvoja Domovina, od vjere i nadanja.
Na putu bez milosti, od Bleiburga do plavog Dunava.
U slomljenom srcu, moja Domovina!
Pjesma je autobiografska i istinita.
Kazimir Mikašek-Kazo
Izvor: hrsvijet.net
