Sjećanje na Živka Kustića
Povodom prikazivanja filma ”Pravednik Stepinac” na kojem je svoj doprinos dao i Živko Kustić, prisjetimo se ukratko lika i djela ovog eminentnog katoličkog novinara i dugogodišnjeg glavnog urednika ”Glasa Koncila”.
Pripremajući građu za svoje dvije nadolazeće knjige ‘Rim, a ne Beograd’ i ‘Između očaja i Krista’, novinar Darko Hudelist je u Jutarnjem listu otkrio Kustićevu ispovijed o akciji komunističke tajne službe da ga odvrate od svećeničkog poziva, saznanju da su njegovu majku nagovarali da ga abortira i druge tajne (”Moju ženu Maricu KOS je poslao da me zavede i izvuče iz Katoličke crkve”, Jutarnji list, 19.07.2015.)
Živko Ante Kustić rođen je u Splitu 12. prosinca 1930., a umro u Zagrebu 18. srpnja 2014. Bio je grkokatolički svećenik, novinar i romanopisac. Kustićev društveni angažman ostao do kraja života obilježen motom ”Na vlasti je krvnik, a u šumi krvavi bezbožnik”. Živio je pod uvjerenjem da mu je kršćanska dužnost ne popuštati niti ”crnom vragu” (tj. fašistima, koje je na Pagu doživio i kao nacionalne zatornike), niti „crvenom vragu“, tj. komunistima. Ta linija ga je izvrgavala vehementnim napadima, i slijeva i zdesna. Cijeli život se bezrezervno zauzimao za ekumenizam. Svoj svećenički pogled na nacionalistički ekstremizam u jednom je intervjuu ilustrirao ovako: „Svojedobno sam u Australiji doživio da me ljudi, koji su se predstavili kao ustaški odbor, zatraže da održim misu za Poglavnika. Rekao sam im, tamo gdje taj pokojnik jest, nije Poglavnik, a ako vas zanimaju njegovi grijesi, mogu služiti misu za grešnu dušu pokojnog Ante. Nisam htio služiti misu za Poglavnika.“ (Jutarnji list, 4.05.2008.)
Za vrijeme Drugog vatikanskog koncila pokrenut je u Zagrebu bilten Glas s Koncila, koji je kasnije postao dvotjednik pa (od 1985.) tjednik Glas Koncila. Kustić je u njemu angažiran 1963., prvo kao suradnik, pa kao urednik, a od 1972. do 1993. i kao glavni urednik. To je bilo doba kada je Glas Koncila bio najuspješniji i najpopularniji, profilirajući se u jedino sustavno oporbeno glasilo u Hrvatskoj, a ne zapuštajući osnovnu funkciju unutarcrkvene informacije. U Glasu Koncila gotovo trideset godina pisao je nepotpisane redakcijske komentare u kojima je promišljao aktualna pitanja iz života Katoličke crkve u doba komunizma, osvrćući se na različite probleme koji su pritiskali slobodu vjeroispovijesti, položaj vjernika, svećenika i laika, u okvirima javno proklamiranoga ateističkog svjetonazora u hrvatskom i jugoslavenskom društvu, komentare koji su sedamdesetih i osamdesetih godina bili otvoreni izazov tadašnjem političkom establishmentu. Pod Kustićevim vodstvom pokrenute su vjeronaučne olimpijade, a don Luka Depolo je 1974. pokrenuo Mali Koncil (MAK) za djecu.
I kao glavni urednik je Kustić nastavio pisati svoju kolumnu Pismo seoskog župnika (potpisanu: don Jure), u kojoj je s humorističnim i katkad satiričnim žalcem, na tragu Guareschija i njegova don Camilla propitivao odnos društva spram Katoličke crkve, „zaradivši“ dvije zabrane broja. Kao glavni urednik pisao je nepotpisani Komentar, zapravo uvodnik, mnogo odmjereniji jer je, za razliku od kolumne, involvirao i svih pet nadbiskupija koje su tada bile suizdavači Glasa Koncila.
Značajno je spomenuti da je osnovao 1993. Informativnu katoličku agenciju (IKA), kojoj je bio prvi urednik, do 1999., te bio inicijator osnivanja nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost.
Za Jutarnji list je pisao kolumnu ”Jutarnja propovijed” u kojoj je kombinirao uobičajenu dnevnu homiliju uz zadani pasus Evanđelja s komentarima aktualnog trenutka – upravo ono što je na svojim jutarnjim misama u Domu sv. Marte uveo kao praksu papa Franjo. Tako je Kustić inaugurirao u Hrvatskoj suvremeni stil katoličke komunikacije godinama prije negoli je zaživio u Vatikanu. Kustić je bitno zadužio cjelokupno hrvatsko društvo nastojeći evanđeoske vrijednosti ucjepljivati u svaku poru našega društvenoga, gospodarskog, političkog i kulturnog života.
Bio je član Hrvatskog novinarskog društva, a u jednom mandatu i njegov potpredsjednik, član Društva hrvatskih književnika, član Upravnog odbora Hrvatskoga katoličkog radija. Bio je član Komisije Iustitia et pax Biskupske konferencije Jugoslavije i Hrvatske biskupske konferencije. U Križevačkoj biskupiji bio je biskupov službeni konzultor. Od Svete Stolice promaknut je u protoprezbitera stavrofora.
Djela:
Priroda govori o Bogu, Don Jurina pisma, Velike religije svijeta, Mali ključ Biblije, Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata, Bog za odrasle, Hrvatska – mit ili misterij, Domagoj, Denis, dječak u prozoru, Zaljubljeni robovi
Silvana Dragun/HUB
