Radi afere Watergate je pao Nixon, iako je stvar bila manje kompromitirajuća za njega nego ovo za Milanovića i tajne službe. Davanje rezultata prisluškivanja predsjednice iz redova HDZ-a premijeru iz redova SDP-a je samo jedna od bezbroj stvari koje upućuju da je Hrvatska pod Milanovićem postala kriptofašistička diktatura najgore vrste, država u kojoj se tajna policija koristi ne za sigurnost države, već za očuvanje vlasti i podmetanje oporbi.

Ako Božo Petrov ne vidi razloge za smjenu šefa obavještajne službe Lozančića, onda je jednostavno zalutao u politiku. Tim više što je i on sam bio žrtvom igri tajnih službi, prisluškivanja, pa i spletki oko Progometa. Živimo pobogu u zemlji gdje se novinare i političke analitčare poput Gjenera nadzire jer su se drznuli kritizirati Milanovića! A da stvar bude gora, živimo u zemlji gdje je javnost preparirana da na to pozitivno gleda: što se pobogu Predsjednica ima družiti s Mamićem, pitaju spin doktori?

Pitanje je na mjestu, ali ne opravdava postupak. Upotreba tajnih službi da bi se radilo u korist jedne, a na štetu druge političke stranke je nešto što bi u drugoj državi, recimo Njemačkoj, značilo skandal do neba i zatvor za sve umiješane, uključujući šefa stranke koja je stajala iza toga, ukoliko mu se dokaže umiješanost. Tim više što se tu, po svemu sudeći, preko SOA-e pokušavalo utjecati na izborni proces, tj. smjestiti Predsjednici.

Predsjednica tvrdi da je ravnatelj SOA-e nije na vrijeme upozorio da kontaktira s osobom koja je bila “pod mjerama”, dakle bila prisluškivana i praćena. Poznavatelji prakse u obavještajnim službama tvrde da su je, u trenutku kada su službe otkrile da prisluškivana osoba kontaktira s štićenom osobom prve kategorije – Predsjednicom – morali trenutno upozoriti. Što je i logično iz više razloga, prvo tu su sigurnosni razlozi i mogućnost da osoba koju se nadzire dozna podatke koje ne bi trebala, drugo zato što bi druženje s osobom pod mjerama moglo kompromitirati vodstvo države, i treće jer se preko nadzirane osobe zapravo posredno nadzire Predsjednicu kao “kolateralnu štetu”: ako se podaci o tome pritom još predaju premijeru iz suparničke stranke, onda je jasno da se tu radi, ukoliko je istina što tvrdi, o najgorem mogućem vidu zloporabe tajnih službi, o sklandalu do neba.

A čini se da se upravo o tome radi: iz Ureda predsjednice tvrde da ravnatelj SOA-e nije obavijestio Predsjednicu da je Mamić pod prismotrom kad se 29. travnja prošle godine našla sa Zdravkom Mamićem u njegovoj kući na Tuškancu, na proslavi koju je organizirao njoj u čast. Mamić je tada bio, za javnost i predsjednicu, osoba protiv koje se ne vodi nikakav postupak. No SOA ga je prisluškivala, bio je “ozvučen”, pa je na taj način Lozančić zapravo omogućio da se predsjednicu prisluškuje preko Mamića. Puno kasnije, kad je izašlo u javnost da je SOA pratila Mamića, Kolinda Grabar Kitarović je shvatila da je zajedno s Mamićem bila prisluškivana i ona, naravno “slučajno”. A prema pisanju Jutarnjeg, koji se poziva na izvore s Pantovčaka, transkripti prisluškivanja predsjednice su kasnije završavali u rukama nikog drugog do Zorana Milanovića!

Malo je vjerojatno kako se radi o propustu, gotovo je sigurno da je Lozančić namjerno pustio da se dogodi susret koji se nije trebao dogoditi, Mamića i Kolinde Grabar-Kitarović, kako bi tajne službe, a time i Milanovićeva vlada, imale kompromitirajući materijal protiv nje. Jer, sasvim je sigurno da se Predsjednica ne bi našla s Mamićem da je znala da je pod istragom. SOA je o rezultatima praćenja Mamića izvijestila DORH i u izvješću se navodno navodi kako je ostvario kontakt s predsjednicom države. Tek nakon toga nju su izvijestili da se susrela s osobama koje su bile pod nadzorom tajne službe. S druge strane navodno se Lozančić osobno svakodnevno susretao s premijerom Milanovićem i obavještavao ga o kontaktima Predsjednice te mu davao transkripte razgovora.

No tu su i drugi grijesi Lozančića, poput dva slučaja otkrivanja identiteta suradnika SOA-e. Jedan je bio Mario Malić, brat novinara Gordana Malića. Njegov je identitet objavljen samo kako bi se diskreditiralo Tomislava Karamarka u čijem je mandatu Malić zaposlen u SOA-i. U medijima se tvrdilo kako je zaposlen iako je nije prošao sigurnosnu provjeru. Navodno je to otkrivanje izvršeno po nalogu premijera Zorana Milanovića. A drugi čiji je identitet otkriven je Mirko Rašković. U medijima je objavljen njegov ratni put, iz kojeg je vidljivo da je on tijekom rata bio suradnik hrvatskih službi na okupiranom području. Njegov identitet je objavljen nakon što je odbio potpisati potporu koaliciji Hrvatska raste, a radi se o nečem što direktno ugrožava njegovu sigurnost, i sigurnost obitelji. Kao i prethodna dva slučaja, i tu se radi o tome da su tajne službe pokušale utjecati na rezultate izbora, ili, drugim riječima, da je Hrvatskom vladala tajna policija u suradnji s Milanovićem. Stanete li mu na put, tajna služba će iskopati nešto protiv vas.

U normalnoj zemlji, to bi bio dovoljan razlog za smjenu ravnatelja, ali i za smještanje Milanovića pred sud. Milanović je u listopadu 2012. i doveo Lozančića, pa je jasno zašto je Predsjednica proceduru pokrenula tek sad. Za smjenu ravnatelja SOA-e potreban je supotpis premijera, a jasno je da Milanović nikad ne bi dao svog dragocjenog čovjeka.

Dakle imamo državu u kojoj je javna TV bila pod apsolutnom kontrolom vlasti a i sad je pod apsolutnom kontrolom SDP-a, i služi kao partijska logistika. Ako tko imalo sumnja u to, pa i u to da je SDP pustio pipke po svim televizijama i mainstream medijima neka pogleda jučer izjavu da je ministar u vladi RH fašist. Mirjana Rakić nije zbog toga na tri dana zabranila emitiranje HRT_u, kao što je zabranila Z1 kad je voditelj četnika nazvao četnikom. Fašist naravno nije onaj tko odbija biti antifašist, ni onaj za kog Zuroff kaže da je fašist, fašist je onaj tko se služi tajnim službama i zavjerama kako bi sebi osigurao vlast mimo volje naroda. Da su domaći antifašisti tek crveni fašisti svjedoči ne samo HRT koji radi sve kako bi spasio ugled kamarile i minirao vladu – pogledajte samo koliko je minutaže dobilo 14 prosvjednika “umjetnika” koji traže smjenu Hasanbegovića, hoću li ja dobiti toliko prostora ukoliko skupim petnaestak ljudi i odem pred HRT tražiti smjenu Radmana? Pogledajte kako su praćeni prosvjedi za smjenu Hasanbegovića, a pogledajte kako su praćeni prosvjedi za slobodu govora.

Imamo državu u kojoj su DORH i pravosuđe kontrolirani od strane SDP-a, gdje je prvo Bajić, a kasnije Cvitan, sudio samo onima koji su politički pali, dok su se optužnice protiv podobnih iz društveno prihvatljive antifašističke stranke uredno trpale po ladicama. Cirkus ide dotle da je pravosuđe uradilo sve što je moglo da bi spriječilo izručenje vojnika partije Perkovića, uključujući prijetnje i pritiske na svjedoke, pa i nešto što se ne događa ni u bušmanskim gubernijama – da se javni tužitelj žalio na presudu koju je dobio, u ime udovice ubijenog Đurekovića.

Imamo državu u kojoj je javnosti mozak opran do te mjere da smatraju da je posve u redu kad policija premlaćuje invalide u crkvi koji nisu niti jedan zakon prekršili, i kad zabranjuje prosvjede, ali sigurno bi prepoznali fašizam da je jednako vlast postupila spram prosvjednika nekidan. To znači kako ne samo da ne živimo u državi jednakih prava, već živimo u državi u kojoj brojni građani smatraju da građani ne trebaju imati jednaka prava, primjerice da pravo na prosvjed imaju “kulturnjaci” poput Zorana Pusića i Zrinke Vrabec Mojzeš ali ne i ratni veterani poput Đure Glogoškog. Jer on je parazit s ogromnom mirovinom, a oni su zaslužni, napredni i liberalni i koliko god milijuna da maznu iz proračuna za projekte ili sanaciju štete koju su napravili, to je u redu.

Fascinira i nereagiranje nevladinih udruga koje ne vide kršenje temelja demokracije pod nosom, a jedini je reagirao CMS koji, umjesto da podrži smjenu politički postavljenog psa čuvara fašističke falange koja je vladala državom, prosvjeduje protiv njegove smjene. Nitko, baš nitko od udruga, nije se bunio na sustavno korištenje obavještajne zajednice u partijske svrhe. Nije niti HDZ imun od toga da pokušava utjecati na pravosuđe, medije, tajne službe, daleko od toga, ali SDP je u Milanovićevom mandatu doveo stvari do razine SSSR-a iz vremena Nikite Hruščova. Nezavisno pravosuđe, tajne službe, i javna TV su postojali samo na papiru, u stvarnosti je partija, što je sad više nego očito, kontrolirala sve institucije koje bi trebale biti neovisne. Partija koja se derala kako je vlast narodna i demokratska i kako neće ulica rušiti njihove ministre, kako je to državni udar, danas podržava sve moguće prosvjede protiv ministara i vlade.

Obavještajne službe imaju posebno mjesto u puzećoj suspenziji demokracije u Hrvatskoj, one su pod kontrolu stavljene dolaskom Mesića na vlast. Od tada je curenje podataka, nepotizam, i korištenje obavještajaca u partijske svrhe normalno.

I sve to sve više razotkriva perido Milanovićeve vladavine kao diktaturu u tankom celofanu demokracije. A Božo Petrov ponavlja kako ne vidi razloga za smjenu Lozančića, i ne vidi razloga za provođenje lustracije.

Razlozi su gore navedeni, i očiti! Bez lustracije neće biti demokracije, demokracija nisu izbori svake 4 godine nego neovisno pravosuđe, neovisne tajne službe, neovisno tužiteljstvo! Milanović je obećao pakao. Vlada je već sad u defanzivi i ne zna kako odgovoriti na ovu krajnje agresivnu kampanju slijeva. Kampanja je podržana od medija koje kontroliraju udbaške strukture, ima odličnu logističku potporu. Sve službe u državi su inficirane i infiltrirane partijskim kadrovima. HDZ je više puta dobivao izbore od neovisnosti, ali nikad nije osvojio vlast, jer nije provedena lustracija. Primjer zašto je ona potrebna nije Manolić, to je Apis. Vise SDP-ovaca tamo nego komunista u CK Kine. A mediji ganjaju “fašiste!”

Lustracija je uvjet opstanka Hrvatske. Ako opet pristanemo na filozofiju “da, malo smo krali, malo smo zloupotrebljavali položaj, malo smo kršili Ustav i zakone, malo smo zlorabili tajne službe, a sad ćemo sve to lijepo zaboravit jer ako nas mičete s mjesta koja smo zaposjeli to je reeeevaaanšiiiizaaaaam”, ako ne samo ne bude smjena nego ako ne bude uhićenja, neće se napraviti ništa. Opet ćemo se malo igrati demokracije pa po starom, dok ne dođe SDP na vlast i zajaše u stilu KPJ. Milanović je po dolasku na vlast izvršio juriš na institucije sistema i javna poduzeća, praktički okupirao državu, smjenjivao stručne kadrove i one odane zakonu i Ustavu i postavljao sebi odane ljude, koji su radili za njega, ne za državu. I ti ljudi sebe zovu antifašistima! Pa više bi prava nacisti imali sebe zvati antikomunistima!
Danas se okreće pila naopako po medijima, pa se ne govori o tome da politički postavljene ljude treba politički i smijeniti, već se piše kao da se radi o stručnim i neovisnim ljudima koje će zamijeniti Karamarkovi ljudi. Pa dovoljno je sjetiti se sječe urednika na HTV-u! Ako Petrov ne razumije da se u politici ne može i ne smije prijeći preko nekih stvari, kako bi se zaštitila demokracija sama, onda njemu u politici jednostavno nije mjesto, onda je ili suviše naivan, ili ima neke druge motive. Ali ne može se o napretku niti govoriti dok se ne vrati demokracija u zemlju, a to podrazumijeva veliko čišćenje kadrova koji su došli po stranačkoj liniji na mjesta gdje nisu smjeli po toj liniji doći. Tamo gdje trebamo imati ljude koji su zaduženi za obranu državnih interesa, interesa cijelog društva, za provedbu zakona, mi imamo ljude koji štite samo interese svoje partije. To je neodrživo.

Autor: Marcel Holjevac/izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save