NIKOLA MILANOVIĆ: Postoji li Bog?
Marilyn Adamson, nekadašnja ateistica, obratila se pokušavajući dovesti u pitanje vjeru jednog svog prijatelja. Kako je vrijeme odmicalo bila je sve više zaprepaštena obiljem objektivnih, kako kaže, dokaza koji su ukazivali na Božje postojanje. Nakon dugog razdoblja temeljitog propitkivanja razloga za i protiv, shvatila je da je Bog ušao u njezin život.
Evo nekih zanimljivosti koje su Marilyn natjerale na razmišljanje, što je na koncu rezultiralo njezinim obraćenjem.
Zar ne biste voljeli da pred sobom imate dokaz da Bog postoji, pita se Marilyn. No, prije nego bilo što kažete morate znati da će osoba koja se uporno protivi mogućnosti Božje opstojnosti, svaki dokaz racionalizirati. Ponašat će se poput osobe koja je uvjerena da ljudi nikad nisu bili na Mjesecu pa je u to neće uvjeriti ni fotografije, ni intervjui s astronautima, a niti bilo koji drugi dokaz koji ide tome u prilog.
Čudesna je naša Zemlja, nastavlja ona. Njezina složenost upućuje na razboritog Stvoritelja. Velika je točno koliko treba biti da bi na njoj bio moguć život. Da je Zemlja manja bilo bi nemoguće postojanje atmosfere, kao primjerice na Merkuru, a da je veća atmosfera bi sadržavala slobodni vodik, kao što se, primjerice, događa na Jupiteru. Zemlja je jedina poznata planeta na kojoj je omjer mješavine plinova točno takav da omogućuje život biljkama, životinjama i ljudima.
Zemlja se nalazi na pravoj udaljenosti od Sunca. Na njoj temperature osciliraju od otprilike -35 do +50 stupnjeva. Da je samo malo udaljenija od Sunca život na njoj bio bi nemoguć jer bi temperature bile preniske, a da je samo malo bliža svi bismo izgorjeli. Čak i najmanje odstupanje od ovakvog položaja Zemlje u odnosu na Sunce, onemogućilo bi život na njoj. Uz to, Zemlja ne miruje nego se velikom brzinom vrti oko Sunca, a pritom se vrti i oko svoje osi. To joj omogućava da se svakog dana dovoljno zagrije i ohladi.
Voda je tekućina bez boje, okusa i mirisa. Kad je čovjek tako opiše reklo bi se da je potpuno beznačajna, međutim, ona je temelj života i bez nje ni jedno živo biće ne može preživjeti. Znamo da se sva živa bića većim svojim dijelom sastoje od vode, a i same njezine karakteristike kao da su na poseban način baš u funkciji života. Voda ima neobično visoku točku smrzavanja i vrenja pa nam omogućava da živimo u okolišu s nestalnim temperaturama, a da nam tijelo održava temperaturu od 37 stupnjeva celzijusa.
Univerzalni je razrjeđivač čime omogućava da se tisuće različitih tvari mogu raznositi kroz naše tijelo i dospjeti do svakog njegovog dijela. Kemijski je neutralna pa ne utječe na sastav tvari koje prenosi u potrebnom obliku. Ima jedinstven površinski napon koji omogućuje da u biljkama ‘teče’ prema gore. Čini to usprkos gravitaciji te na taj način biljkama donosi vodu i hranjive tvari. Smrzava se od površine prema dolje pa ribe mogu živjeti i kad se površinski sloj zaledi…
Ljudski mozak istovremeno obrađuje nevjerojatnu količinu informacija. Prima ‘zapis’ o svim bojama i predmetima koji nas okružuju, registrira toplinu, dodir, zvukove, okus u ustima i miris u nosu, bol u leđima ili lijep osjećaj prouzročen nekom ugodnom emocijom ili sjećanjem. Istovremeno prati sve funkcije organizma poput disanja, pokreta očnih kapaka ili drugih mišića, registrira glad i žeđ…
Naš mozak obrađuje više od milijun informacija u sekundi. Trenutačno određuje koje su informacije prioritetne, a koje su manje bitne. Na taj način nam omogućava da se fokusiramo na život u našem svijetu. Je li moguće da je tako kompleksan organ, koji u sekudni obrađuje milijun različitih informacija, vrši njihovu trenutačnu selekciju, koordinira funkcioniranje čitavog organizma itd., nastao igrom slučaja?
Marilyn navodi još mnoge druge zanimljive primjere koji pokazuju da je naša svakodnevica mnogo kompleksnija i zanimljivija nego nam se na prvi pogled čini.
A gdje smo mi u svemu tome? Ovo nije napisano s namjerom da se bilo koga uvjeri u bilo što, jer kao što reče Marilyn na samom početku ovoga teksta ‘čovjek koji se ne želi otvoriti transcendenciji uvijek će naći razloga i načina zaobići i najjočitiji argument’. Pritom sve gore navedeno ne želim nazivati nikakvim argumentima, ali, čini mi se, da se radi barem o dobrom materijalu za razmišljanje. Previše je kompleksnih stvarnosti i neobičnih podudarnosti da bi sve bilo slučajno, a ovim tekstom još nismo niti ozbiljnije zagrebali po površini.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
