ZAJEDNIČKA IZJAVA PAPE I PATRIJARHA: Nadamo se ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio
U salonu međunarodne zračne luke “José Martí”, u prisutnosti kubanskog predsjednika Raúla Castra i dviju službenih izaslanstava, papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril potpisali su 12. veljače zajedničku izjavu na talijanskom odnosno ruskom jeziku te razmijenili tekstove izjava, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.
Naš bratski susret održan je na Kubi, na raskrižju Sjevera i Juga, Istoka i Zapada. S ovog otoka, simbola nadâ “Novog svijeta” i dramatičnih događaja povijesti dvadesetog stoljeća, upućujemo naše riječi svim narodima Latinske Amerike i drugih kontinenata.
Radujemo se što kršćanska vjera raste ovdje na dinamičan način. Snažan vjerski potencijal Latinske Amerike, njezina stoljetna kršćanska tradicija, utemeljena na osobnom iskustvu milijuna ljudi, zalog su velike budućnosti za ovu regiju, nastavlja se u Izjavi.
Susrećući se daleko od drevnih sporova “Staroga svijeta”, osjećamo posebno snažno potrebu za zajedničkim radom katolika i pravoslavnih, koji su pozvani, s blagošću i poštivanjem, dati svijetu razlog nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15).
Svjesni trajnosti mnogih prepreka, želimo i nadamo se da će naš susret pridonijeti ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio, za koje je Krist molio. Neka naš susret nadahne kršćane širom svijeta da mole Gospodina s obnovljenim žarom za puno jedinstvo svih njegovih učenika. U svijetu koji očekuje od nas ne samo riječi, već konkretne geste, neka ovaj susret bude znak nade za sve ljude dobre volje!, poručuju u svojoj izjavi poglavari dviju crkava.
U našoj odlučnosti da poduzmemo sve što je potrebno da se prevladaju povijesne različitosti koje smo naslijedili, želimo ujediniti svoje napore kako bi svjedočili Kristovo evanđelje i zajedničku baštinu Crkve prvoga tisućljeća, odgovarajući zajedno na izazove suvremenog svijeta. Pravoslavni i katolici moraju naučiti dati jednodušno svjedočanstvo u onim područjima u kojima je to moguće i potrebno. Ljudska civilizacija je ušla u period epohalne promjene. Naša kršćanska savjest i naša pastoralna odgovornost ne dopuštaju nam da ostanemo pasivni pred izazovima koji zahtijevaju zajednički odgovor, navodi se u zajedničkoj izjavi Pape i patrijarha Moskve i cijele Rusije.
Naš se pogled ponajprije okreće onim krajevima svijeta gdje su kršćani žrtve progona. U mnogim zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike cijele obitelji, sela i gradovi naše braće i sestara u Kristu su potpuno zatrti. Njihove su crkve barbarski opustošene i opljačkane, njihovi sakralnih objekti oskvrnuti, njihovi spomenici uništeni. S boli konstatiramo kako se u Siriji, Iraku i drugim zemljama događa masovni egzodus kršćana iz zemlje iz koje se naša vjera prvi put počela širiti i gdje su oni živjeli još od apostolskih vremena, zajedno s drugim vjerskim zajednicama.
Pozivamo međunarodnu zajednicu da hitno djeluje kako bi se spriječilo daljnje protjerivanje kršćana s Bliskog istoka. Dok dižemo naš glas u obranu progonjenih kršćana, želimo izraziti naše suosjećanje za patnju koju trpe vjernici drugih vjerskih tradicija koji su također postali žrtve građanskog rata, kaosa i terorističkog nasilja.
Nasilje u Siriji i Iraku je već uzelo na tisuće života, ostavljajući milijune ljudi bez krova nad glavom i dobara. Pozivamo međunarodnu zajednicu da se ujedini kako bi se okončalo nasilje i terorizam i, istodobno, pridonijelo putem dijaloga brzoj ponovnoj uspostavi građanskog mira. Bitno je osigurati veliku humanitarnu pomoć izmučenim osobama i mnogim izbjeglicama u susjednim zemljama, navodi se u Izjavi u kojoj se poziva na ponovnu uspostavu mira na Bliskom istoku, koji će biti plod pravednosti, tako da se osnaži bratski suživot među različitim populacijama, crkvama i religija koje su ondje prisutne, na povratak izbjeglica u njihove domove, ozdravljenje ranjenih i pokoj duše nevino ubijenih.
Sve strane uključene u sukobe poziva se da pokažu dobru volju i sjednu za pregovarački stol. Istodobno se upozorava međunarodnu zajednicu da mora poduzeti sve moguće napore za okončanje terorizma kroz složno, zajedničko i usklađeno djelovanje. Pozivamo sve zemlje koje sudjeluju u borbi protiv terorizma na odgovorno i razborito djelovanje. Pozivamo sve kršćane i sve koji vjeruju u Boga da žarko mole brižnog Stvoritelja svijeta da zaštiti svoje stvorenje od uništenja i ne dopusti novi svjetski rat. Da bi se osigurao čvrsti i trajni mir, moraju se poduzeti posebni napori oko otkrivanja zajedničkih vrijednosti koje nas ujedinjuje, utemeljenih na evanđelju našega Gospodina Isusa Krista.
Prigibamo glavu pred mučeništvom onih koji, po cijenu vlastitog života, daju svjedočanstvo za istinu evanđelja, birajući radije smrt no odreći se Krista. Vjerujemo da su ti mučenici našeg doba, koji pripadaju različitim crkvama, ali koji su ujedinjeni zajedničkom patnjom, zalog jedinstva kršćana, ističe se u izjavi.
U Izjavi se ističe nužnost međureligijskog dijaloga „u ovom nemirnom dobu”. Razlike u shvaćanju vjerskih istina, navodi se u tekstu, ne smije sprječavati ljude različitih vjera da žive u miru i skladu. U današnjim okolnostima, vjerski vođe imaju posebnu odgovornost odgajati svoje vjernike u duhu poštivanja uvjerenja onih koji pripadaju drugim vjerskim tradicijama. Potpuno su neprihvatljivi pokušaji opravdavanja zlodjela vjerskim parolama. Nijedan se zločin ne može počiniti u Božje ime, snažno se ističe u Izjavi.
Potvrđujući veliku vrijednost vjerske slobode, zahvaljujemo Bogu za nezapamćenu obnovu kršćanske vjere u Rusiji, kao i mnogim drugim zemljama istočne Europe, gdje su desetljećima vladali ateistički režimi. Danas su lanci militantnog ateizma raskinuti i na mnogim mjestima kršćani mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Tijekom posljednjih četvrt stoljeća izgrađene su tisuće novih crkava i otvorene stotine samostana i teoloških škola. Kršćanske zajednice ostvaruju važnu karitativnu i socijalnu djelatnost, pružajući raznolike oblike pomoći potrebitima. Pravoslavni i katolici često rade rame uz rame. Svjedočeći vrijednosti evanđelja oni svjedoče o postojanju zajedničkih duhovnih temelja ljudskog suživota, navodi se u Izjavi.
U tekstu se nadalje izražava zabrinutost zbog situacije u mnogim zemljama u kojima su kršćani sve više suočeni s ograničenjima vjerske slobode, prava na svjedočenje vlastitih uvjerenja i mogućnosti da žive u skladu s njima. Na osobit način uočavamo da preobrazba nekih zemalja u sekularizirana društva, kojima je stran svaki spomen Boga i Njegove istine, predstavlja ozbiljnu prijetnju za vjersku slobodu. Zabrinjava nas trenutno ograničavanje prava kršćana, ako ne i njihova izravna diskriminacija, kada ih neke političke snage, vođene često vrlo agresivnom ideologijom sekularizma, pokušavaju protjerati na margine javnog života, ističe se u Izjavi.
Proces europskih integracija, koji je započeo nakon stoljećâ krvavih sukoba, mnogi su pozdravili s nadom, kao jamstvo mira i sigurnosti. Ipak, pozivamo na budnost protiv integracije koja bi bila lišena poštovanja religijskih identiteta. Ostajući otvoreni za doprinos drugih religija našoj civilizaciji, uvjereni smo da Europa mora ostati vjerna svojim kršćanskim korijenima. Pozivamo kršćane Istočne i Zapadne Europe da se ujedine u zajedničkom svjedočenju Krista i Evanđelja, ta da Europa sačuva svoju dušu koju je oblikovala dvije tisuće godina duga kršćanska tradicija, ističe se u Izjavi.
U Izjavi se skreće pozornost na tešku situaciju u kojoj se nalaze najsiromašniji, najpotrebitiji i oni koji su pogođeni raznim nedaćama dok se istodobno „materijalno bogatstvo čovječanstva povećava”. Ne možemo ostati ravnodušni prema sudbinama milijuna migranata i izbjeglica koji kucaju na vrata bogatih zemalja. Zbog neobuzdanog konzumerizma u nekim razvijenim zemljama postupno se iscrpljuju dobra našeg planeta. Rastuća nejednakost u raspodjeli materijalnih dobara povećava osjećaj da je uspostavljeni međunarodni poredak nepravedan. Kršćanske crkve su pozvane braniti zahtjeve pravde, poštivanje tradicija narodâ i autentičnu solidarnost sa svima onima koji trpe.
Ističući kako je obitelj prirodno središte ljudskog života i društva, u Izjavi se izražava zabrinutost zbog krize obitelji u mnogim zemljama. Pravoslavni i katolici dijele isto shvaćanje obitelji, te su pozvani svjedočiti da je ona put svetosti, koji svjedoči vjernost supružnika u njihovim međusobnim odnosima, njihovu otvorenost rađanju i odgajanju djece, međugeneracijsku solidarnost i poštivanje najslabijih.
Obitelj se temelji na braku, činu slobodne i vjerne ljubavi između muškarca i žene. To je ljubav koja potvrđuje njihovu zajednicu i uči ih uzajamno se prihvaćati kao dar. Brak je škola ljubavi i vjernosti. Žalimo što su drugi oblici suživota postavljeni na istu razinu kao i ova zajednice, dok je ideja očinstva i majčinstva, kao posebnog poziva muškarca i žene u braku, posvećenog biblijskom tradicijom, protjeran iz javne svijesti.
U poruci se poziva sve na poštivanje neotuđivog prava na život. Milijunima se djece uskraćuje sama mogućnost da dođu na svijet. Krv nerođene djece vapi Bogu, ističe se u Izjavi.
Širenje takozvane eutanazije dovodi do toga da se starije osobe i bolesni počinju osjećati prevelikim teretom za njihove obitelji i društvo u cjelini.
Izražava se također zabrinutost zbog razvoja tehnika medicinski potpomognutog rađanja, jer manipulacija ljudskim životom predstavlja napad na temelje ljudskog postojanja, koji je stvoren na sliku Božju. Smatramo svojom dužnošću podsjetiti na nepromjenjivost kršćanskih moralnih načela, utemeljenih na poštivanja dostojanstva čovjeka pozvanog na život, u skladu sa Stvoriteljevim naumom.
Pravoslavce i katolike ujedinjuje ne samo zajednička tradicija Crkve prvoga tisućljeća, nego i poslanje da propovijedaju evanđelje Kristovo u današnjem svijetu. To poslanje podrazumijeva uzajamno poštivanje članova kršćanske zajednice i isključuje bilo kakav oblik prozelitizma.
Nismo konkurenti, već braća, i tom se idejom moraju voditi sva naše uzajamna djelovanja, kao i ona usmjerena prema vanjskom svijetu. Sve katolike i pravoslavne vjernike u svim zemljama poziva se da nauče živjeti zajedno u miru i ljubavi. Stoga je apsolutno neprihvatljivo, ističe se u Izjavi, korištenje nepoćudnih sredstava za poticanje vjernike da prelazak iz jedne Crkve u drugu, uskraćujući im njihovu vjersku slobodu ili njihove tradicije.
U Izjavi se nadalje izražava nada da će susret Pape i poglavara Ruske pravoslavne crkve doprinijeti također pomirenju tamo gdje postoje napetosti između grkokatolika i pravoslavnih. Izražava se također osuda zbog sukoba Ukrajini koji je već prouzročio brojne žrtve i gurnuo društvo u duboku gospodarsku i humanitarnu krizu. Sve sukobljene strane poziva se na mudrost, društvenu solidarnost i da rade na izgradnji mira. Crkve u Ukrajini se poziva da rade na postizanju društvenog sklada, da se suzdrže od sudjelovanja u sukobu i da ne podržavaju daljnje širenje sukoba.
U suvremenom svijetu, tako raznolikom a ipak ujedinjenom zajedničkom sudbinom, katolici i pravoslavci su pozvani bratski surađivati u naviještanju Radosne vijesti spasenja, svjedočiti zajedno moralno dostojanstvo i autentičnu slobodu osobe. Ovaj svijet, u kojem duhovni stupovi ljudskog života postupno nestaju, očekuje od nas uvjerljivo kršćansko svjedočanstvo u svim područjima osobnog i društvenog života. Veliki dio budućnosti čovječanstva ovisi o našoj sposobnosti da dajemo zajedničko svjedočanstvo Duha istine u ovim teškim vremenima, kaže se u zajedničkoj Izjavi pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila.
Na završetku susreta koji je trajao više od dva sata papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril dali su kraće izjave o sadržaju samog susreta. Patrijarh Kiril je rekao da je to bio bratski razgovor koji je služio „za razumijevanje i odgovornost vlastitih crkava, za budućnost kršćanstva i budućnost ljudskog roda”. „Bio je to veoma sadržajan razgovor koji nam je omogućio razumjeti i čuti obostrane stavove. Plodovi ovog razgovora dopuštaju reći da naše crkve mogu aktivno raditi, braneći kršćanstvo u čitavom svijetu”, dodao je patrijarh. Moguće je, smatra patrijarh, „zajedno raditi s punom odgovornošću da ne bude više rata, da se posvuda poštuje ljudski život, da se učvrste temelji morala obitelji i osobe”.
„Razgovarali smo kao braća, imamo isto krštenje, biskupi smo. Govorili smo o našim crkvama i složili smo se oko toga da se jedinstvo gradi u hodu”, rekao je Papa u svojoj izjavi nakon susreta. Razgovor je bio otvoren. Priznajem vam da sam osjetio utjehu Duha zbog tog razgovora i zahvaljujem za poniznost Njegovoj svetosti, to je bratska poniznost, i na njegovoj želji za jedinstvom. Na vidjelo je izašlo niz inicijativa za koje vjerujem da su ostvarive i da će se moći ostvariti, rekao je Papa zahvalivši patrijarhu Kirilu kao i njegovim suradnicima, mitropolitu Hilarionu, te kardinalu Kochu i „timu koji je radio za njih i za nas”.
Posljednju misao Papa je uputio Kubi. „Ne želim otići a da ne izrazim iskrenu zahvalu Kubi, velikom kubanskom narodu, i njegovom predsjedniku koji je ovdje prisutan. Zahvaljujem mu na njegovoj djelatnoj raspoloživosti. Ako nastavi ovako, Kuba će biti prijestolnica jedinstva. Neka sve bude na slavu Boga, Oca Sina i Duha Svetoga i za dobro svetog Božjeg naroda pod plaštem Svete Majke Božje”, rekao je na kraju Papa.
MISIJA / IKA
