Blagoslovljen Vam blagdan Bezgrešnog začeća BDM
Danas slavimo svetkovinu bezgrešnog začeća blažene djevice Marije. Što možemo reći o ovoj svetkovini? Točnije, što možemo reći o ovoj svetkovini i što ona za nas znači? Za naše vrijeme? Za našu vjeru u ovom vremenu došašća?
Za našu vjeru općenito. Kada čujemo sam naslov ove svetkovine, možda nam ni sam naslov nije jasan. Govoreći jednostavno, možemo reći da ova svetkovina za nas predstavlja novu vjeru, nov početak i novu nadu.
Krenimo od onoga što znamo i što nam je poznato. Iz biblije znamo i čitamo da je na početku Bog stvorio čovjeka, te da je čovjek sagriješio htjevši biti kao on, jedući s drveta spoznaje dobra i zla. Nakon grijeha, čovjek nije bio uništen, već je bio protjeran iz raja kako bi živio od ploda ruku svojih i jeo ga u znoju lica svoga. Znamo također da je grijeh toliko ušao u čovjeka da je bio spreman ubiti i svoga brata. Kasnije, grijeh je toliko rastao u svijetu da je Bog izabrao Nou da sagradi brod i da sakupi od svakog bića po par, te ih uvede u barku. Nakon toga je nastao potop da bi se sav svijet očistio od grijeha i bio slobodan. No ni taj potop cijeloga svijeta nije bio dovoljan da spere svu ljagu sa ovoga svijeta. Kasnije čitamo u pismu o savezu sa Abrahamom, obećanju Gospodina da će potomstvo njegovo biti veliko poput zvijezda na nebu, te zahtjevu Boga da žrtvuje svoga jedinorođenoga sina. Čitamo i o progonstvu u Egiptu, o Mojsiju i tome kako je izveo izabrani narod iz ropstva, prevevši ga preko crvenoga mora. Čitamo i o Davidu, njegovu životu; kako je s praćkom ubio Golijata, no kako je kasnije, u zrelim godinama teško sagriješio protiv Gospoda.
Gledajući i imajući u svijesti sve ovo što smo upravo čuli, možemo primijetiti sve saveze koje je Bog dao čovjeku i kako je grijeh zapravo težak i velik i duboko ukorijenjen u svijetu. Time dolazimo do Marije. Ponizne službenice koja je od Gospodina izabrana da bude roditeljica Boga u ovome svijetu. Time dolazimo i do značenja današnje svetkovine. Dolazimo do novog saveza, do novog početka, novog stvorenja i novog rođenja. Marija biva rođena u ovaj svijet bez ljage istočnoga grijeha. Time je omogućena da bude bogorodica. Time je omogućena da ostane djevica a postane majka. Vraćajući se u ne tako davnu prošlost, da bismo još više zašli u značenje ovog blagdana, možemo se osvrnuti i na ukazanja u Lourdesu. Marija se ukazuje Bernardici i kaže sama za sebe da je bezgrešno začeće. Time potvrđuje dogmu koja je od crkve objavljena samo četiri godine prije ovog događaja.
Bezgrešno začeće nam pokazuje našu nezadovoljenu, neutaženu želju za savršenstvom kako biva ostvarena. I danas često težimo za savršenstvom. Nismo zadovoljni sa stanjem stvari, nismo utaženi i znamo da nam nešto nedostaje. Na žalost, često mislimo da nam nedostaju stvari u ovome svijetu i često se osvrćemo samo na materijalne stvari. No naša čežnja za savršenošću je duboka kao i naša čežnja za grijehom. Stoga se upravo nalazimo često na raskršćima između našeg svakodnevnog života i onog vjerničkog. Upravo zbog toga nam često smeta crkva i njeno učiteljstvo.
Marija predstavlja i jest bezgrešno začeće i time nam pokazuje posljednju stvarnost, naše zadnje težnje. Naše jedinstvo sa Bogom. Naš povrat u kuću očevu. Gledajući dalje Marijin život, možemo primijetiti njezinu spremnost na služenje Bogu, na njenu otvorenost. U Mariji možemo vidjeti prototip čovjeka kako ga je Bog zamislio. Možemo primijetiti da je Bog taj koji izabire Mariju da bude bogorodicom, samim time, imamo i veliko svjedočanstvo da Bog želi spasiti svakoga čovjeka i ni jednoga ne zaboravlja, da Bog želi čovjeka koji je slobodan od grijeha i spreman na ljubav. A što je ljubav nego služenje i predanje drugima.
Upravo današnja svetkovina, kao napokon i svaka svetkovina i svaki blagdan Blažene Djevice daje nam novu snagu i pouzdanje u božanski otkupiteljski naum ljubavi s nama. U ovom došašću, Marija nam može biti novi uzor. Točnije obnovljeni uzor ljubavi i služenja. Novi uzor spremnosti da služimo drugima. Ako nam je Marija malo predaleko, bez brige, imamo primjera i u našem životu koji nas mogu postupno dovesti do nje. Sjetimo se samo naših majki, baki, dobrih žena koje svojim marljivim i predanim radom ponizno služe, svaka na sebi svojstven način, u otkupiteljskom dijelu spasenja. Bilo malom žrtvom, bilo molitvicom za druge, bilo u spremnosti da slušaju, bilo u mogućnosti da plaču zajedno sa nama. Neka nam svi ovi uzori koji su itekako prisutni u našem životu pomognu da se i mi sami otvorimo, da budemo ponizni i propitujemo što je to Gospodin naumio za nas i naš život. Gdje nas zove, gdje nas treba? Što je to što još mi trebamo učiniti? Za koga ja mogu izreći molitvu, napraviti žrtvicu, tko je taj koga ja mogu saslušati ili ima li možda u mom životu netko koga nisam u stanju saslušati?
Sva ova pitanja su teška jer se bojimo odgovora na njih i čini nam se da zahtijevaju ili previše našeg vremena ili previše naše energije.
Molimo zato našu Nebesku majku da smognemo snage i dobijemo milosti da se možemo ova pitanja zapitati, da na njih možemo odgovoriti punim srcem, srcem punim Boga i da mi postanemo čisti od grijeha u ovom vremenu došašća te budemo svjedocima žive vjere i žive ljubavi.
p. Mikolaj Martinjak/rv | benedikt
