KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ: Moje su ovlasti sasvim dovoljne (intervju)
Moje su ovlasti sasvim dovoljne. Naravno, pod uvjetom da u Vladi postoji dobra volja za suradnju
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u izboru Večernjeg lista proglašena osobom 2015. godine, a u intervjuu ističe kako vjeruje da će ona i premijer Tim Orešković biti usklađeni bez obzira na prijepore oko ravnatelja SOA-e
Brzo je prošla prva godina mandata Kolinde Grabar-Kitarović, prve žene izabrane za predsjednicu RH. Petina mandata prošla je vrlo dinamično i uz dosta političke bure. Promjena vlasti, to što Timov (Oreškovićev) tim svjetonazorski više odgovara predsjednici nego onaj Zorana Milanovića, ne mora nužno značiti da će kohabitacija predsjednice i premijera proći u potpunom miru i razumijevanju.
To se već vidjelo kod razrješenja Dragana Lozančića, ravnatelja SOA-e. Predsjednica je vična brzom donošenju odluka i brzo ih prelama, dok Orešković još nije u takvoj poziciji. No, kakva god bila premijerova odluka, predsjednica je odlučna: “Ništa neće promijeniti moj stav”. Ta njezina odlučnost izgledno je doprinijela i tome da je u izboru Večernjeg lista i postala osoba godine.
– Počašćena sam izborom i zahvaljujem Večernjem listu i svim čitateljima koji su mi dali svoj glas i pratili sve moje aktivnosti. Drago mi je prije svega da je prepoznata činjenica da je Hrvatska sazrela, izabrala prvu ženu kao predsjednicu, da spol tu nije igrao gotovo nikakvu ulogu i da su izbori bili usmjereni na ono što ljudima nudim. Drago mi je da izborna kampanja nije bila previše prljava i da je više bila usmjerena na borbu idejama nego nabacivanje blatom. Smatram kako smo krenuli u neke pozitivnije vode, barem što se toga tiče.
Povratak optimizma bilo je jedno od vaših obećanja ljudima?
Tijekom godine pokušavala sam potaknuti optimizam među ljudima, biti što više među njima kako bih promijenila paradigmu političara kako ih se doživljavalo u Hrvatskoj – da se bave politikantstvom i politiziraju, a zapravo se ne bave ključnim pitanjima od životnog značaja za Hrvatsku. Tako smo na samom početku, kroz dijalog sa strankama, sindikatima, akademskom zajednicom, stručnjacima i građanstvom, utvrdili sedam glavnih područja koja su problematična i na koja se moramo usredotočiti. Počevši s demografijom, naravno – gospodarstvom, socijalnim i drugim pitanjima. Nastojala sam, u suradnji i s Vladom i drugima pokrenuti javnu raspravu i načine rješavanja tih pitanja, uz nekoliko konkretnih inicijativa poput “Zaposlimo Hrvatsku” s HGK. U to ubrajam i zaključke svojega Gospodarskog vijeća koje sam nedavno predstavila i novom predsjedniku Vlade RH Tihomiru Oreškoviću.
Niste, međutim, u prvoj godini i ostvarili suradnju koju ste željeli s Vladom?
Suradnja s Vladom nije uvijek štimala i žao mi je zbog toga što mislim da bi ta suradnja bila primarno u korist države, jer zajedno se može uvijek učiniti više – ali, evo, kraj prošle godine obilježili su izbori za Sabor i Vladu RH, a ishod je bio prilično neizvjestan. Tu je moja prva uloga bila štititi Ustav, zakonopravni poredak RH i u svemu tome sudjelovati kao netko tko je kroz proces konzultacija vodio taj postupak, i to objektivno i nepristrno, i koji je doveo do formiranja nove Vlade. No u nečemu se uspjelo više – u poslovima vanjske politike u proteklih godinu dana, mislim, učinak je doista impresivan, čak su nam mnogi diplomati rekli da ono što najviše pozdravljaju jest činjenica da smo učinili mnogo vanjskopolitičkih iskoraka. Uz premještanje mojeg ureda, što se dogodilo nekoliko puta prošle godine, to su ključni pomaci koje je napravila moja “administracija”.
Želim da hrvatska vanjska politika bude puno samosvjesnija, sigurnija, a da, kad je riječ o EU i NATO-u, više stvaramo politiku, a manje slijedimo druge. I naravno, pomicanje okomice, nezatvaranje u ovaj naš svijet jugoistoka Europe – koji jest bitan i koji neće izgubiti na važnosti – ali stvaranja veza, uspravnice između Jadrana i Baltika, Crnog mora, dakle povezivanje sjevera i juga, autentične srednje Europe kojoj smo oduvijek pripadali.
Što mislite, kako su naši ljudi doživjeli tu preorijentaciju RH k srednjoj Europi, gdje smo zadnji put bili prije sto godina?
Koliko vidim, što mi govore u razgovorima, osjećam da su to naši ljudi vrlo pozitivno pozdravili zato što treba imati ambiciju iskoračiti, ne zatvoriti se u prostor u kojemu sigurno imamo interesa – od zaštite hrvatskog naroda naročito u BiH do dobrosusjedskih odnosa i rješavanja otvorenih pitanja te razvitka gospodarskih i drugih odnosa – no budućnost mora biti naš iskorak u onaj drugi prostor kojemu prirodno pripadamo, u prostor srednje Europe. Slijedit će ga i puno snažniji naš iskorak u okviru EU i NATO-a na globalnoj sceni. Danas se nemoguće izolirati od globalnih izazova, naprotiv treba se prilagoditi, uklopiti i u njima znati plivati aktivno, a ne samo plutati.
Tri ste puta u godinu dana bili u Poljskoj, zadnji ste put poveli i 50-ak naših gospodarstvenika u zemlju s kojom nam snažno raste robna razmjena, izgleda da Hrvatskoj ta zemlja postaje važna?
Poljska, ali i općenito sve zemlje između Poljske i Hrvatske, dakle zemlje Višegradske skupine (Poljska Češka, Slovačka, Mađarska), plus Austrija i Slovenija. Naravno, i Njemačka je i dalje tu okosnica našeg gospodarskog razvoja i ulaganja, dolaska turista, međutim želimo širiti gospodarske odnose i izvan EU, primarno s državama središnje Azije, Kine, gdje vidim puno prostora za prometno, infrastrukturno i energetsko povezivanje, gdje ima mjesta i za hrvatsku brodogradnju, za koju se donedavno mislilo da uopće neće moći isplivati uz snažnu azijsku konkurenciju, no pokazalo se da su se naša brodogradilišta uspjela prilagoditi s naglaskom na gradnju brodova posebnih namjena. Otvaranjem “drugog” Sueskog kanala rastu prilike i za naše jadranske luke i gradnju infrastrukture u RH, a koja vodi upravo prema sjeveru, prema Poljskoj.
Neki ljudi, naprotiv, ne pozdravljaju tu našu preorijentaciju jer time ulazimo i u, pokazalo se, krug država s manje ili izrazitije konzervativnim vlastima pa se taj srednjoeuropski krug tumači kao neokonzervativna zajednica unutar EU?
Državni interesi ne poznaju taj “ideološki pogled” sve dok su naši odnosi s tim zemljama u okviru normalnih odnosa. To je jedan moderni konzervativizam i ja tu ne vidim nikakvih prijepora. Bilo ih je oko migrantske krize, no u konačnici – tu ionako štiti svatko sebe i svoje interese. Osim toga, to migrantsko pitanje, kao dugoročna kriza, još uvijek nije dobro definirano unutar EU. Naši interesi suradnje sa srednjom Europom su dugoročni i ne možete ih definirati kratkoročnim razdobljem problema koje, u konačnici, ionako moramo riješiti. Mislim da nam je jedna od prvih zadaća maknuti ovu žicu na granici s Mađarskom i Slovenijom, a za to su neophodni suradnja i razgovor sa susjedima, te zajedničko rješavanje migrantske krize. Ne na način da mi taj migrantski problem rješavamo tako da ih nastojimo “uvaliti” drugima, nego da se doista dogovorimo da taj proces bude human, no u skladu s našim mogućnostima i nacionalnim interesima, koji se upravo ogledaju u prostoru središnje Europe gdje možemo dosta toga učiniti i postići.
Sudeći prema potezima novog ministra vanjskih poslova Mire Kovača, čini se da će tu biti bolje suradnje nego s Vladom Zorana Milanovića. Očekujete li tu bolju suradnju?
Vjerujem i očekujem bolju sveukupnu suradnju. Tu nije riječ o ideološkoj bliskosti, jer sam postavši predsjednica RH ne samo istupila iz članstva svoje bivše stranke HDZ-a, nego sam jednostavno kao svoju moralnu, političku i državničku odgovornost prihvatila biti predsjednicom svih hrvatskih građana i apsolutno mi nije bitno tko pripada kojoj političkoj opciji, nego je bitna naša suradnja. Moja je ruka bila ispružena i Zoranu Milanoviću, žao mi je da je nije prihvatio jer smo mogli učiniti puno više, no, evo, nadam se da će i nova Vlada i njeni ministri surađivati. Ja ću se uvijek, naravno, držati svojih ustavnih ovlasti, ali isto tako držim da upravo zato što sam izravno izabrana od ljudi to na neki način znači da predsjednica, neću reći predstavlja moralni korektiv, ali da ima obvezu iznositi koji su problemi u društvu i poticati njihovo rješavanje. Izgrađivati inicijative koje će biti usmjerene na poduzetničku klimu, zapošljavanje, da nam mladi ostanu i preokrenu se demografski trendovi, a da s Vladom radim na novim ulaganjima u Hrvatsku. Te moje ambicije ne znače moje zadiranje u nečiji prostor ili djelokrug aktivnosti Vlade, nego je to jednostavno želja da se zajedničkim radom i suradnjom pomogne. A ja u svojim kontaktima s mnogobrojnim svjetskim dužnosnicima, ali i gospodarstvenicima, ulagačima i financijskim institucijama, doista mogu vrlo komplementarno raditi s Vladom kako bismo unaprijedili ulaganja, život i standard u RH.
No vaša je dinamika trenutačno puno brža no Vladina, koja još poprima i karikaturalne oblike u svojoj sporosti. Mnogi u toj vašoj brzini sada prepoznaju želju da si još povećate “zahvat” u ovlastima. Želite li vi povećanje ovlasti k polupredsjedničkom sustavu?
Nije tu riječ o povećanju ovlasti i uopće to u ovom trenutku i nije na dnevnom redu. Mislim da su ovlasti predsjednice u ovom trenutku sasvim dovoljne, pod uvjetom da, naravno, postoji dobra volja s druge, Vladine strane o tome da ulazimo zajednički u, uvjetno rečeno, projekte. Oni ne moraju biti definirani na papiru, ali na njima možemo i moramo zajednički raditi.
Navikla sam, zapravo, od malih nogu jako puno raditi. I uz obrazovanje u školi dodatno sam učila strane jezike i fizički pomagala roditeljima. Ta moja dinamika jest navika iz rane mladosti, a i živeći u državama poput SAD-a, u Austriji, Belgiji, Kanadi, stekla sam neke radne navike i načine poslovanja, posebno radeći u NATO-u. Tamo postoje jasno definirane provedbe, rokovi i točno se zna tko što radi. U Hrvatskoj mi smeta to što nam treba previše vremena da bismo se uopće pokrenuli raditi. Iznimno smo talentiran narod, dobro obrazovani, međutim sporost djelovanja ono je što me pomalo i frustrira. I zato ponekad osjećam potrebu potaknuti ljude na brže rješavanje pitanja i problema.
I stranci nam to zamjeraju, a vidimo da su najviše ulaganja privukle države koje su predvidljive, prilagodljive i brze u rješavanju pitanja. Priznajem da je ova Vlada izložena specifičnoj situaciji u procesu formiranja, no svi mi zajedno ohrabrujemo Vladu da se što brže uhvati konkretnih pitanja jer jako puno ulagača čeka.
Što se prije sustav stabilizira, to prije možemo očekivati porast kreditnog rejtinga i porast kapitalnih investicija, projekata i otvaranje radnih mjesta.
Ima li Tim Orešković iste ili slične radne navike poput vas? Jeste li tu kliknuli?
Koliko sam ja do sada vidjela, ima. On dolazi iz sasvim drukčijeg sektora, iz realnog sektora, no način razmišljanja i stil rada jesu slični. Vjerujem da ćemo biti usklađeni, to je moja želja.
Izvor: vecernji.hr
