“U jednom trenutku u budućnosti, ne tako dalekom i mjerenom stoljećima, rasa civiliziranih ljudi će gotovo sigurno istrijebiti i zamijeniti divlje rase diljem svijeta”, napisao je Charles Darwin. On je inače civiliziranim ljudima smatrao bijelce, a ostale rase ljudske vrste je rangirao redom naniže do najzaostalijih. Zagovornici učenja djece “samo činjenica” zacijelo ne žele da djeca doznaju činjenice o onom što je Darwin stvarno pisao. A ja pak smatram da djeci treba dati stvaran uvid u Darwinov rad, ne samo selektivne činjenice koje se ne kose s današnjim politički korektnim uvjerenjima. Jer, činjenice su često rasističke i šovinističke, naročito kad se govori o evoluciji.

A na Darwina se vole pozivati ljudi poput intelektualne i znanstvene veličine Jelene Veljače, koja je jednom u svojoj kolumni ispalila kak su oni bili strašno napredni jer su nakon škole raspravljali o Darwinovoj teoriji evolucije. Mi poslije škole nismo raspravljali o Darwinu, jer je malo bedasto raspravljati o knjigama koje niste pročitali, a nekako ne vjerujem da su u razredu Jelene Veljače čitali “Porijeklo vrsta”. Da jesu, znali bi da se u tom djelu ljudska vrsta ionako ama baš nigdje ne spominje. Doduše, kasnije je Darwin napisao još jednu knjigu, posvećenu porijeklu upravo naše vrste, kao odgovor autoru teorije prirodnog odabira, Wallaceu: “Podrijetlo čovjeka i spolni odabir”. No što u njoj zapravo piše?

Pa, kad bi naši ateisti uzeli Darwina u ruke, vjerojatno bi se za početak zgrozili time što je Darwin jasno rangirao rase unutar ljudske vrste, s bijelcima na vrhu.

“Kod divljaka, slabi u tijelu ili umu skoro bivaju eliminirani; a oni koji prežive u pravilu su izvrsnoga zdravlja. U drugu ruku mi, civilizirani ljudi, radimo sve što možemo da bismo zaustavili proces eliminacije; gradimo azile za umobolne, invalide, bolesne; donosimo zakone koji štite siromašne; a naši liječnici ulažu sve svoje znanje da bi spasili život svakome, do zadnjeg trenutka. Imamo razloga vjerovati da je cijepljenje spasilo tisuće ljudi, koji bi inače zbog slabe konstitucije podlegli boginjama. Tako slabi primjerci ljudskog roda propagiraju svoju vrstu. (…) “Nitko tko je ikad vidio kako se uzgajaju domaće životinje ne gaji sumnje da to mora biti vrlo štetno za razvoj ljudske vrste. Iznenađujuće je kako brzo želja za brigom, ili pogrešno usmjerena briga, vodi do degeneracije domaćih životinja; ali s izuzetkom ljudske vrste, malo tko je takav ignorant da bi dopustio najgorim primjercima svojih životinja da se razmnože.”

Niže rase, slabi i bolesni se ne bi trebali razmnožavati

No znači li to sve da je Darwin podržavao Darviznizam? Ne, Darvinov moral nije bio moral Adolfa Hitlera, koji je namjeravao malo “pripomoći” prirodnoj selekciji. Darvin je, u moralnom pogledu, ipak bio – kršćanin. “Pomoć koju osjećamo da smo dužni dati bespomoćnima je uglavnom slučajna posljedica instinktivne simpatije, koja je izvorno dio socijalnih instinkta, ali naknadno oblikovana, na način prethodno naznačen, u nešto puno difuznije, šire. Nemoguće bi bilo razumom potvrditi naše sentimente, bez da narušimo najplemenitiji dio naše prirode. Kirurg može otvrdnuti dok vrši operaciju jer zna da djeluje u najboljem interesu svojeg pacijenta; no kad bismo namjerno zanemarili slabe i bolesne, iz toga bi moglo biti tek uvjetne ili slučajne koristi u budućnosti, uz sigurno i veliko zlo u sadašnjosti”, napisao je Darwin.

No ipak, Darwin nije baš smatrao da bi manje kvalitetnim genetskim primjercima ljudske vrste trebalo baš dati da se neograničeno razmnožavaju U nastavku gornje rečenice, Darwin kaže, “Stoga moramo bez prigovora trpjeti svakako loše učinke preživljavanja i razmnožavanja slabih primjeraka svoje vrste; ali čini se da postoji barem jedna kontrola koja stalno djeluje, a to je da se slabiji i inferiorni članovi i članice društva ne žene tako slobodno kao zdravi; i to je kontrola koja se može pojačati, iako je više za nadati se nego za očekivati, da će se inferiorni umom ili tijelom suzdržavati od braka. ” Darwin tu očito griješi, jer na globalnoj razini, ali i na mikrorazini u razvijenim zemljama, se “inferiorni” razmnožavaju kudikamo brže: obitelji sa socijale, neškolovani, primitivni ljudi često imaju cijeli čopor djece, visokoobrazovani i inteligentni u Europi jedno ili dvoje, često niti to.

Takvo razmišljanje Darwina je na tragu jedne druge ikone današnjih “liberala”, Margaret Sanger, osnivačice “Američke lige za kontrolu rađanja”, danas poznate kao “Planirano roditeljstvo”; velike pobornice pobačaja kao sredstva istrijebljenja nižih rasa, naročito crnaca. O njoj Hillary Clinton danas govori kao o vrlo hrabroj ženi. No ona je također bila pobornica znanosti izrasle na temeljima Darwinove teorije, eugenike, te je držala predavanja pred Ku Klux Klanom čija je bila miljenica. Ta teorija je bila iznimno popularna u intelektualnim i znanstvenim krugovima pred stotinjak godina, naročito onim lijevim i ateizmu sklonim, a njena popularnost je pala tek kad je eugenika postala temeljem zločinačkog Hitlerovog projekta.

Više i niže rase kod Darwina

Ali još zanimljivije je sedmo poglavlje, “Rase ljudi”, u kom Darwin jasno klasificira ljudske rase od najrazvijenije bijele na niže, i eksplicitno objašnjava razlike između njih. Zašto ljudi koji se danas pozivaju na Darwina i dobivaju napadaje bjesnila kad netko spomene Boga, tumačeći nam kako je neprihvaćanje Darwinove teorije o postanku ljudske vrste znak potpune zaostalosti i zatucanosti, istovremeno odbacuju sve ono što je Darwin rekao o postanku bijele rase i njenoj superiornosti nad ostalim rasama? Neke njegove riječi se čak mogu protumačiti tako, da je smatrao da su crnci u Africi evolucijski bliži gorilama u džungli nego bijelim ljudima!

Darwin tvrdi da se svaka ljudska rasa “specifično razlikuje” i kako ih treba klasificirati kao i ostale vrste životinja (izdanje iz 1874., strana 167). On je također želio odrediti jesu li crnci, indijanci i žuti ljudi samo podvrsta iste vrste, ljudske, ili kompletno druge “životinjske” vrste (strana 180). Jedan od testova je bio mogu li se vrste uspješno međusobno pariti (1874, str. 172). On tu na strani 167 prezentira neke argumente oko toga da su ljudske rase zapravo kompletno različite vrste! Po njemu, među rasama “postoje brojne razlike u strukturi i konstituciji tijela, pri čemu su neke značajne” i te razlike “su ostale gotovo jednake kroz vrlo dug vremenski period (str. 173). Darwin citira dokaze koji sugeriraju da između raznih rasa ljudi “nema savršenog fertiliteta”, a čak ide toliko daleko da tvrdi kako, ako ga i ima, “to nas apsolutno ne sprječava da bismo ih svrstali u drugu vrstu” (strana 172.)

Darwin nadalje prezenitra dokaze druge strane, da sve rase ljudi pripadaju istoj vrsti, ističući kako u Južnoj Americi ima puno ljudi koji su “vrlo kompleksna ukrštavanja između crnaca, Indijaca, i Europljana” (strana 173). Stranicu dalje zaključuje da postoji vrlo široka mogućnost klasificiranja ljudi u razne rase i vrste. On osobno je smatrao da su ljudske rase – crni, bijeli, Indijci – podvrste iste vrste (strane 176 i 608). No dodaje da je to toliko arbitarno da je praktički svejedno hoće li rase ljudi biti proglašene podvrstama iste vrste, ili novim vrstama. (180).

Pozabavio se i izumiranjem ljudskih rasa. Naglasio je kako su mnoge rase i podrase ljudi izumrle, i kako je to proizašlo iz “natjecanja između plemena i plemena, i rase i rase” (1874, str. 182). Darwin je zaključio da su vizualne razlike među rasama jednostavno rezultat seksualne selekcije – drukčijih standarda parenja među različitim rasama. Kasnije su antropolozi seksualnom selekcijom objasnili zašto neke rase generalno imaju dulje spolovilo, a neke generalno veću inteligenciju – povezano je s tim koji su narodi prvi prihvatili poljoprivredu i razvili civilizaciju i sjedilački način života, te time i monogamiju – ali to nije predmet ovog teksta.

O ljudima, crncima, i gorilama

No ono što je do danas ostalo sporno u njegovoj teoriji je velika rupa u organskom lancu, koju je nemoguće premostiti i jednom izumrlom ili danas živom vrstom. Tzv. “karika koja nedostaje”. Često se to ističe kao “dokaz” da je Darwinova teorija šuplja u pogledu nastanka čovjeka, iako to zapravo ne dovodi u pitanje generalne principe teorije evolucije. Takvi “prekidi” postoje i drugdje, kod nekih drugih vrsta. No Darwin tu piše, što je najspornije od svega što je napisao, “Ali svi ti prekidi ovise tek o broju pridruženih oblika koji su u međuvremenu izumrli. U jednom trenutku u budućnosti, ne tako dalekom i mjerenom stoljećima, rase civiliziranih ljudi će gotovo sigurno istrijebiti divlje rase diljem svijeta i zauzeti njihovo mjesto. Istovremeno će čovjekoliki majmuni, kako je profesor Schaaffhausen napomenuo, nedvojbeno biti istrijebljeni. Tako će se prekid u lancu dodatno proširiti, i prostirati će se između čovjeka u još civiliziranijem obliku, nadajmo se, od današnjeg bijelca, i nekog majmuna na stupnju poput onog babuna, umjesto današnjeg prekida koji ide od crnca ili Australca do gorile”; kaže Darwin.

Ukratko; po Darwinu, današnji bijelci će evoluirati u superiornu rasu, a crnci će, kao zaostali, izumrijeti zajedno s čovjekolikim majmunima. Kad Darwin spominje “civilizirane rase” (“civilised races”) on gotovo uvijek opisuje europske kulture, i zapravo ne povlači nikakvu jasnu razliku između pripadnosti biološkoj bijeloj rasi i pripadnosti europskoj kulturi. Zapravo, tada razlike tog tipa nitko nije ni radio, osim spomenutog Wallacea – nije se smatralo poželjnim niti da se crnci krste, a ponajmanje da se miješaju s civiliziranim ljudima na bilo koji način. Darwin je rangirao sve životinje po nečem što je nazvao “organska skala”, a na vrhu su joj ljudi. Na isti način je rangirao i rase unutar ljudske vrste, s bijelcima na vrhu, a s tzv. “rasama divljaka” na dnu (strane 64, 156, 619).

Darwin kao rasist?

Jel li Darwin bio, dakle, rasist? Ne, samo znanstvenik: on je bio veliki protivnik ropstva, što se u njegovo doba smatralo vrlo progresivnim, i, kako sam naveo, bio je protivnik toga da mi malo “poguramo” evoluciju, iako je bio uvjeren da će niže vrste izumrijeti. On sam je tu pogriješio, jasno: to što je neka vrsta “naprednija” joj ne jamči opstanak, kamoli njena intelektualna superironost. Bar ne s aspekta evolucije same: ona nagrađuje tek prilagodbu, plemeniti specijalisti izumiru, vrste poput štakora, pauka, žohara, krokodila i morskih pasa opstaju eonima i bit će tu i kad ljudi više ne bude. Inteligencija je prednost samo ako je u službi bolje prilagodbe, golog oportunizma. No sluti li tu Darwin, iako nenamjerno, inteligentni dizajn? Namjeru Stvoritelja? Cilj i svrhu? A da toga i sam nije svjestan. Jer, evolucija ne govori ništa o ljudskoj duši.

Vratimo se samom Darwinu, koji kaže, “Iako se postojeće rase ljudi razlikuju u brojnim pogledima, poput boje, kose, oblika lubanje, proporcija tijela, i tako dalje (…) brojne su beznačajne ili pojedinačne prirode (…) Isto važi jednako ili čak i više za mentalne sličnosti između najrazličitijih rasa ljudi. Američki urođenici, crnci, i Europljani se razlikuju po svom umu (“in mind”) jedni od drugih kao bilo koje tri rase koje možete imenovati; svejedno, bio sam iznenađen, dok sam živio s ljudima iz vatrene zemlje na Beagleu, brojnim malim osobinama karaktera koje su pokazivale koliko su naši umovi ipak slični; pa je tako bilo i s jednim punokrvnim crncem s kojim sam jednom bio intiman”, navodi Darwin (intiman ovdje ne znači ništa seksualno, da ne bude zabune, tiče se konverzacije).

Brojni su autori i znanstvenici tvrdili – poput Richarda Webstera – kako je “Porijeklo čovjeka” napisano pod utjecajem rasističkih predrasuda, i kako je Darwin težio istrebljenju divljaka i nižih rasa. To, naravno, nije točno – Darwin je smatrao da je istrebljenje neumitno slijedom evolucije, a ne nasilja, ali je bio jasan kad je rekao da ne smijemo prepustiti slabe i nemoćne njihovoj sudbini. Možda se zato nikad i nije odrekao Boga, te je još 1879 jasno napisao da ne negira Boga, već sebe smatra agnostikom, koji ne pripada niti jednoj religiji.

Dežurni eugeničari

No problem je što su brojni “eugeničari” njegove teorije koristili za pravdanje masovna ubojstva. Činjenica je da su neke rase evolucijski i civilizacijski bile kudikamo uspješnije od drugih, to je očito. U trenutku kad je bijeli čovjek došao u dodir s crncima iz subsaharske Afrike – negdje u Darwinovo doba – oni su zaostajali dvadesetak tisuća godina, nisu poznavali pismo, kotač, tkalački stroj, praktički niti obradu zemlje, gradnju trajnih nastambi, ništa. Pod “kontakt” ne smatram to što su berberski trgovci robljem od antike lovili crnce i dopremali ih u Rim i kasnije Ameriku, te ih držali za svoje robove. To se ne može objasniti nikakvim “kolonijalizmom i rasizmom”, isto kao što se rasizmom bijelog čovjeka ne može objasniti to što žuti ljudi u Americi imaju veća primanja. Kad bismo prihvatili tumačenja moralnih higijeničara kako su Romi u Europi ili crnci u Americi lošije školovani i plaćeni od bijelih ljudi, morali bismo rasizmu žutih ljudi pripisati to što su oni više plaćeni od bijelih, i osjetno zastupljeniji u visokotehnološkim kompanijama. Indijci, iako spadaju među zaostalije rase generalno, imaju velik broj čudesno nadarenih matematičara, primjerice, pa tako gotovo da drže monopol među vrhunskim atomskim fizičarima. Ako znamo da se pojedinci razlikuju po intelektualnim ili tjelesnim kapacitetima i predispozicijama, onda je logično pretpostaviti da se razlikuju i nacije, i rase, pa i obiteljski klanovi u cjelini, što naravno ne znači da Rom ne može imati kapacite za Nobelovu nagradu, ili da Židov ne može biti na socijali i prositi na cesti. No gledano holistički, razlikuje se kapacitet grupe kao cjeline, pa su takvi slučajevi ekstremno rijetki praktički nepostojeći: vjerojatno na svijetu ima više Židova Nobelovaca nego Roma s fakultetom, bilo kojim.

Znači li to da ljudi ne vrijede jednako? Ako stvari gledate striktno znanstveno, ne. Ako gledate kršćanski, svaki život je svet i svačije ljudsko dostojanstvo nepovredivo, što opet ne znači da svatko jednako vrijedi u svakom pogledu. Problem s Hitlerom nije bio što nije smatrao da sve rase vrijede jednako, nego što je smatrao da temeljem toga što nemaju svi jednake kapacitete za ovo ili ono nekima treba oduzeti zakonska prava ili ih čak i istrijebiti. Realan i znanstveni pristup Darwinu je dati svima jednake mogućnosti, a ne očekivati jednake rezultate i tvrditi da smo svi isti, iako za to nema nikakve znanstvene podloge. No u marksizmu, “sekularnom” humanizmu, imamo izvrnutu eugeniku: bolesni i slabi nastoje istrijebiti zdrave i snažne, iz vlastitog očaja, zavisti, ogorčenosti. Njihov bijes je uvijek okrenut prema onima koji su govorili glasom razuma, jer je stvarnost oprečna njihovim zabludama i utopijskim idejama.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save