Poštovani gospodine Popović, molimo Vas da se za početak razgovora ukratko predstavite našim čitateljima.

Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu završio sam 2011. godine te sam stekao titulu magistra prava. Nakon diplome stručno osposobljavanje odradio sam u gradskoj upravi u Splitu. Posljednje radno mjesto bilo mi je u Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Što se tiče društvenog angažmana, on je počeo prije desetak godina uključivanjem u Hrvatsku akademsku zajednicu, tada najveću studentsku udrugu na splitskom Sveučilištu. Od 2010. do 2012. godine bio sam predsjednik Savjeta mladih Grada Splita.

Osnivanjem Hrvatske udruge Benedikt 2011.godine postajem njezinim članom te sam obnašao određene dužnosti dok sam danas voditelj Odbora za suradnju s drugim udrugama. Od prosinca 2014. godine tajnik sam Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu. Dugogodišnji sam dobrovoljni darivatelj krvi te ujedno i član Crvenog križa. Također sam član ogranka Matice Hrvatske u Splitu. Bio sam vrlo aktivan u političkom životu našega grada što je počelo mojim učlanjenjem u Hrvatsku stranku prava 2003. godine s nepunih 17 godina. Tijekom zadnjih 6,7 godina obnašao sam mnoge dužnosti u stranci. Za portal Hrvatske udruge Benedikt pišem kolumne o određenim aktualnim političkim i društvenim temama.

Prošle godine u Splitu je osnovano je Društvo Neretvana i prijatelja Neretve. Vi ste tajnik Udruge, pa ako nam možete reći nešto o više o samoj Udruzi i njezinim ciljevima i aktivnostima?

Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu osnovano je 04. prosinca 2014.godine. Odavno su postojale ideje i zamisli o osnivanju zavičajnog društva Neretvana međutim to se realiziralo tek krajem 2014.godine. U gradu Splitu i okolnim mjestima živi veliki broj onih koji su rođenjem ili podrijetlom iz doline Neretve te je uistinu nepostojanje ovakve udruge bio neizmjeran nedostatak. U članstvu Društva Neretvana veliki je broj uglednih građana Splita, ljudi različitih struka i zanimanja koji su se svojim djelovanjem itekako dokazali u našem gradu.

Posebno smo ponosni što je član naše udruge nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić koji nam je velika potpora od samih početaka. Nadbiskup Barišić rodio se u Vidonjama, jednoj maloj župi s velikim brojem svećenika i časnih sestara. Župa Vidonje odiše domoljubnim i kršćanskim duhom na što sam izuzetno ponosan jer su moji roditelji također iz župe Vidonje. Vrlo smo aktivna udruga te funkcioniramo kao jedna velika obitelj.

Naglasak našeg djelovanje je na povezivanju splitskih Neretvana i humanitarnom karakteru. U prosincu prošle godine organizirali smo prvu „Noć Neretvana u Splitu“ na kojoj se okupilo nekoliko stotina Neretvana i njihovih prijatelja.

Do sada smo imali nekoliko humanitarnih aktivnosti, a posljednja je bila prikupljanje financijske pomoći za zakladu „Neretvansko srce“ iz Metkovića. Cilj nam je pokazati plemenitost i humanost neretvanskog čovjeka i pomagati najpotrebitijima, kojih je nažalost mnogo. Iako djelujemo bez vlastitih prostorija to nas ne sprječava u zajedničkim druženjima i humanitarnom radu. Uz nove ideje, volju i rad vjerujem da ćemo se u budućem djelovanju još više međusobno povezati i pomoći neretvanskom kraju što je više moguće.

Angažirani ste i u jednoj od najaktivnijih udruga nacionalno-konzervativnog predznaka, Hrvatskoj udruzi Benedikt?

U Hrvatskoj udruzi Benedikt aktivan sam od samih njezinih početaka odnosno od ožujka 2011. godine kada je i osnovana. Trenutno sam voditelj Odbora za suradnju s drugim udrugama jer nam je jedan od ciljeva i povezivanje s udrugama koje promiču iste vrijednosti kao i mi. Osnivanjem Hrvatske udruge Benedikt grad Split i njegovi građani dobili su ono što je suštinski nedostajalo našem gradu. Od same ideje osnivanja do danas Hrvatska udruga Benedikt djeluje u smjeru promicanja temeljnih nacionalnih i kršćanskih vrijednosti.

Uskoro obilježavamo petu godinu postojanja i djelovanja te ćemo tom prilikom predstaviti zbornik djelovanja Hrvatske udruge Benedikt od 2011.-2016.godine. U ovih pet godina organizirali smo gotovo 250 vrlo respektabilnih i značajnih događaja u kojima smo obrađivali najznačajnije teme. Sva naša događanja uvijek su bila odlično posjećena zahvaljujući tematici i eminentnim gostima predavačima.

Dvije najznačajnije manifestacije koje naša Udruga organizira su „Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju“ i „VIDIK fest“. O samom značaju ovih manifestacija govoru i to da je pokroviteljica „Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju“ 2015.godine bila Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Predsjednik Hrvatske udruge Benedikt dr.Vide Popović zajedno s mnogim vrijednim i kvalitetnim članovima udruge ulaže neizmjeran trud u promicanju temeljnih domoljubnih i kršćanskih vrijednosti.

Posljednjih tjedana na udaru medija našao se je novi ministar kulture dr. sc. Hasanbegović, kojega su napale tzv. nevladine udruge lijevog predznaka, koje su dobivale prilično visoka sredstva iz državnog proračuna, dok je, primjerice, Hrvatska udruga Benedikt, kao jedna od najaktivnijih udruga u Hrvatskoj, veći dio svoje djelatnosti obavljala volonterski. Kako komentirate te napade?

Hrvatska udruga Benedikt ne može se pohvaliti značajnim financijskim sredstvima na svom računu, međutim entuzijam, ideali i humanost razlog su našeg kvalitetnog djelovanja. Što se tiče državnog novca, u pet godina našeg djelovanja od države odnosno ministarstava nismo dobili niti jedne lipe. Udruge koje spominjete sasvim su druga, možemo reći suprotna priča. To su udruge lijevog predznaka, ali još bitnije je da su to udruge kojima je cilj djelovanja eliminirati sve što ima nacionalni i katolički predznak te uništiti sve tradicionalne vrijednosti koje su održale naš narod.

Dolaskom gospodina Hasanbegovića na mjesto ministra kulture i povlačenjem prvih poteza među tim udrugama oglasio se alarm za uzbunu. Napokon se pojavio netko tko je odlučio zaustaviti davanje besramno ogromnih financijskih sredstava udrugama koje svoj rad temelje na djelovanju protiv naše države. Dobro je da su navedene udruge vrlo oštro napale ministra Hasanbegovića jer to je samo dokaz da ministar provodi ispravnu politiku. Kada takve udruge traže vašu ostavku, prosvjeduju, medijski linčuju i očajnički napadaju to znači da stvari idu u dobrom pravcu. Ministru Hasanbegoviću potrebna je pomoć i potpora, ne u smislu da ga medijski opravdavamo već da podržimo provođenje njegovih planova.

Vi ste mlad čovjek koji se prilično angažirao u politici i na planu tzv. civilnog sektora. Jesu li, međutim, mladi općenito premalo angažirani na tim područjima?

Angažiranost mladih u političkim strankama i udrugama vrlo je česta, ali i složena tema. Glede tog pitanja rekao bih da imamo nekoliko skupina mladih. Postoji dobar dio mladih koji su općenito inertni, pasivni i ne zanima ih nikakva angažiranost ili rad u strankama ili udrugama. Jednim dijelom ih shvaćam jer su u našem društvu mnoge vrijednosti iskrivljene međutim to nije opravdanje za njihovu pasivnost. Zatim postoje mladi koji se u političke stranke i manjim dijelom udruge uključuju jer na taj način žele što jednostavnije i brže doći do određenih pozicija, dobrih radnih mjesta, beneficija, sinekura i sl. Zapravo žele iskoristiti članstvo u određenoj političkoj stranci za ostvarenje isključivo vlastitih interesa.

Sljedeća skupina su mladi koji se u političke stranke i udruge učlanjuju zbog vlastitih ideala i uvjerenja. To su oni koji žele iskreno, čestito i pošteno raditi na ostvarivanju određenih društvenih ciljeva. U našem društvu takvim mladima je vrlo teško jer prečesto im se na daje prava prilika, ostaju usamljeni i neshvaćeni. Veliki problem jest taj što se mladima kao ideale i primjere uspješnih osoba nameće pogrešne ljude. Tajkuni, neobrazovani i kriminalci mladima se medijski serviraju kao moralne vertikale, dok se s druge strane poštene, humane i vrijedne ljude prikazuje kao primitivce, zaostale itd. Dok ne promijenimo kriterije temeljnih vrijednosti teško je očekivati da će se kvalitetne mlade osobe aktivnije uključivati u politički i društveni život.

Bili ste čelnik splitskog HSP-a. Kako komentirate stanje na hrvatskoj pravaškoj sceni?

Članom HSP-a postao sam 2003. godine s nepunih 17 godina. Sve do 2008. godine nisam bio pretjerano aktivan u samom stranačkom radu. Tada sam se više uključio jer sam smatrao da mogu dati veći osobni doprinos jačanju ideje pravaštva i HSP-a. 2010. godine osnovana je mladež HSP-a te sam izabran za predsjednika Kluba mladih HSP-a Split. Kao vrlo mlad bio sam predsjednik dvije pravaške stranke u gradu Splitu.

Za predsjednika HSP-a izabran sam 2013. godine čiji sam bio i kandidat za gradonačelnika Splita na lokalnim izborima iste godine. Svih tih, ali i ranijih godina događala su se mnoga previranja, sukobi, osnivanja pravaških stranaka i mnoge druge stvari koje su vodile prema slabljenju pravaštva, što je očito bio nečiji cilj. Kroz svoje djelovanje u pravaštvu upoznao sam mnoge obične članove ali i vodeće pravaše diljem Hrvatske. Među njima je bilo mnogo kvalitetnih osoba međutim bilo je i onih koji su bili kamen spoticanja odnosno smutnje.

Današnja pravaška scena nalazi se u trenutku u kojem joj nije dozvoljena ni najmanja pogreška. Nažalost, mnogo je pravaških stranaka i vođa pravaša te se svi oni pozivaju na ista načela. Pravaštvo ima budućnost u hrvatskom narodu međutim na čelnicima pravaških stranaka je zadatak da zatome vlastita ega i međusobne netrpeljivosti i učine koliko je moguće u smjeru ujedinjenja pravaša. Ujedinjenje pravaša često je spominjana parola koja bez iskrenih namjera da se i dogodi dovodi do manipulacija i zloupotrebe pojma pravaštva.

Bez jake pravaške opcije na političkoj sceni nema ni kvalitetnog razvoja našeg društva. Niti jedna pravaška stranka ne smije se zadovoljavati mrvicama koje dobije od koalicijskih partnera već treba graditi jasnu političku platformu. Snaga pravaštva treba se mjeriti u snazi svih pravaških stranaka zajedno te trenutni uspjeh bilo koje od tih stranaka treba biti dodatni poticaj jačanja pravaštva općenito. Među članstvom zasigurno ima potencijala, energije i volje te je na vodećim ljudima pravaških stranaka da preuzmu odgovornost.

Vaš pogled na Hrvatsku danas – od politike do društva i kulture?

Hrvatska država danas, 25 godina od osamostaljenja i 21 godinu od završetka obrambenog oslobodilačkog Domovinskog rata nije onakva kakva bi trebala biti. U početcima stvaranja naše države postojali su određeni ideali zbog kojih su tisuće golobradih mladića dali svoje živote. Od tih ideala danas nemamo gotovo pa ništa. Uništene su stotine velikih tvrtki, deseci tisuća ljudi ostale su bez radnih mjesta, cijele obitelji su preko noći završavale na ulici, a da nitko za to nije odgovarao. Političke elite za koje bi trebala vrijediti misao „Tko se hrani kruhom naroda ima narodu računa davati“ nažalost su tu misao shvatile na način da im narod treba dati kruh i platiti njihov račun.

Cjelokupni sustav vrijednosti je izokrenut, mediji nam serviraju mnogo laži i neistina te vlada velika podijeljenost u društvu. Tisuće mladih napušta zemlju i odlazi trbuhom za kruhom, mnogo je samoubojstava hrvatskih branitelja, radnička prava su vrlo loša, veliki broj umirovljenika jedva preživljava. To je nekakva krvna slika Hrvatske.

Da ne bi ispalo sve crno potrebno je reći da Hrvatska ima šansu postati vrlo razvijena država, gospodarski i demokratski. Ljudski potencijal i radišnost hrvatskih ljudi temelj su za stvaranje ekonomski stabilne i demokratski razvijene zemlje.Bivša vlast pokušavala je na sve načine uništiti kulturu, sport, poljoprivredu itd. ali na njihovu žalost nisu do kraja u tome uspjeli. Hrvatska je država koja ima ogromno bogatstvo, ljudi i resursa.

Nalazimo se na vrlo povoljnom geografskom položaju s prekrasnim Jadranskim morem, imamo slavonsku ravnicu i dolinu Neretve. Zapravo imamo sve samo ne znamo to iskoristiti u pozitivnom smislu. Promjenom načina funkcioniranja određenih stvari u društvu može se mnogo promijeniti. Iskreno vjerujem u bolje sutra Republike Hrvatske, ali potrebne su korjenite promjene.

Je li neprovedena lustracija jedna od glavnih kočnica hrvatskog napretka?

Mnogim političarima su do samih izbora usta bila puna lustracije. Upravo je to jedna od tema koja izaziva podijeljenost i burne rasprave u javnosti. Lustracija je odavno trebala biti provedena međutim nije i sada smo tu gdje jesmo. Mnogi rukovodeći kadrovi iz bivšeg sustava nakon stvaranja Republike Hrvatske postavljeni su na značajne funkcije tako da imamo bezbroj primjera da isti oni koji su prije 40-ak godina odlučivali o sudbini hrvatskog naroda to čine i danas.

Stvaranjem države došao je rat i navodno je trebala pomirba sinova ustaša i partizana i tada se nije mogla provesti lustracija. Međutim rat je završio davno, ali još uvijek ništa od lustracije. Jednostavno nije bilo političke volje da se ona provede. O tome što je razlog vjerojatno svatko ima nekakvo svoje mišljenje. Ono što je sigurno jest to da je dobar dio onih koji su trebali provesti lustraciju trebalo lustrirati odnosno u prijevodu trebali su sami sebe lustrirati. Samim time provedba lustracije bila je nemoguća.

Ono što je nasušno porebno to je provedba lustracije od 1990. godine na ovamo jer je u ovih 25 godina naša zemlja uništena gospodarski, duhovno i moralno. Svi koji su sudjelovali u tim zločinima trebaju odgovarati te za njih ne smije biti mjesta u političkom i društvenom životu naše zemlje. Lustraciju treba započeti u vlastitim redovima jer je to jedini ispravan način.

U proteklih godinu dana došlo je do smjene na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Kako gledate na perspektive Hrvatske u novoj konstelaciji odnosa?

Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima te formiranje nove vlade premijera Tihomira Oreškovića daje nam nadu da će se određene stvari početi mijenjati na bolje. Odlazak Milanovićeve antihrvatske vlade značajan je uspjeh hrvatskog naroda, ali nova vlada treba početi raditi, donositi konkretne reformske zakone i provoditi jasnu politiku. Poznanstva u Europi i svijetu koja imaju predsjednica i premijer zasigurno nam mogu biti od pomoći. Iako su se promjene dogodile na samom vrhu potrebno je učiniti promjene i na lokalnim razinama.

Svih ovih godina bilo je mnogo lošeg kadroviranja i to je stvar na kojoj političke stranke desnice trebaju poraditi. Tek kada se najkvalitetnije, najmoralnije i najsposobnije ljude bude biralo na vodeća mjesta unutar političkih stranaka naše društvo može krenuti naprijed. Odlazak zagovaratelja regiona, vraćanja bratstva i jedinstva i mrzitelja svega što je hrvatsko treba nam biti poticaj za promjene u našim redovima.Ekipa koja je izgubila izbore i otišla s vlasti nalazi se u nokautu te je potreban sam još jedan kvalitetan udarac za njihov potpuni poraz. On će se zadati provođenjem konkretne nacionalne politike u kojoj će glavna tema biti gospodarski oporavak uz jasne svjetonazorske stavove.

Kako ocjenjujete političku situaciju u Splitu?

Uhljebljivanje nesposobnih partijskih kadrova, nepotizam i populizam uz neznanje i nestručnost najbolji su opis aktualne gradske vlasti. Politički neistomišljenici proglašava se državnim neprijateljima. Nepune tri godine vladavine Ive Baldasara nisu obilježene ničim značajnim. Predizborna obećanja i najave ostala su tek mrtvo slovo na papiru. Nažalost populističkom retorikom i određenim potezima Baldasar uspijeva smiriti mnoge svoje protivnike i u tome dobrim dijelom uspijeva.

Nezaposlenost u gradu Splitu je velika, do posla se dolazi isključivo obiteljskim i političkim vezama, mladi nemaju perspektive, ali i svakodnevno propadaju tvrtke i gase se radna mjesta. Sport i kultura su na vrlo niskim granama, a o infrastrukturnim problemima da i ne govorimo. Gradonačelnik je najaktivniji po pitanju unutarstranačkih izbora u koje se vrlo aktivno uključio, ali na njegovu žalost splitki SDP se podijelio glede potpore kandidatu za predsjednika stranke. Baldasar nema više potporu niti u svojoj stranci što se vidi iz svakodnevnih protivljenja stranačkih mu kolega njegovim prijedlozima. Nadam se i vjerujem da su građani Splita otkrili pravo lice gradonačelnika Baladasara te da će mu to pokazati i kazniti ga na lokalnim izborima sljedeće godine.

Kako sebe vidite u budućem političkom djelovanju?

Iako relativno mlad mogu reći da već sada imam određeno pa čak i bogato političko iskustvo. Još uvijek imam dovoljno energije i entuzijazma, ali i znanja za koje ne želim da ostane neiskorišteno. Kao i 2003.godine tako i danas sebe vidim isključivo na pravaškoj političkoj sceni. Nažalost, pravaštvo nije na najboljim granama, ali upravo se zbog toga svega trebamo još više angažirati. Sljedeće godine očekuju nas lokalni izbori koji su veoma bitni.

U gradu Splitu na vlasti je lijeva politička opcija koju je potrebno promijeniti. Krajnje je vrijeme da u Splitu na vlast dođe čista i istinska domoljubna opcija u kojoj će pravaši biti vrlo značajan faktor. Mnogo je kvalitetnih, obrazovanih i sposobnih ljudi koji mi se svakodnevno obraćaju jer bi se željeli utjecati na određene promjene. Upravo je to ono što me dodatno motivira za daljnji politički angažman. Najmanje što mlade osobe koje nisu sudjelovale u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu mogu učiniti jest da se pokušamo boriti za državu i ideale kakve su željeli oni koji su svoje živote zbog njih i dali. To smo im dužni jer „navik on živi ki zgine pošteno“.

Davor Dijanović/hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save