Želimo li hrvatsku povijesnu istinu ili govor mržnje?
Temeljni je zadatak Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta obrana hrvatskih nacionalnih interesa, kako vrjednovanjem pozitivnih dostignuća, tako i ukazujući na štetna djelovanja, posebno od strane visokih državnih dužnosnika.
Sljedećih desetak minuta bit će posvećeno razmatranju sindroma nasilja i govora mržnje komunističke ideološke opcije prema neistomišljenicima unutar hrvatskog nacionalnog korpusa i nužnosti sustavnog istraživanja prešućivanih razdoblja hrvatske povijesnice.
– Hrvati su, kao nijedan drugi europski narod, u 20 st. doživjeli i preživjeli najteža iskušenja i stradanja i to uz ogromne i još nedovoljno istražene žrtve. Otvaranje arhiva i višestruko olakšan pristup podacima omogućavaju stjecanje obilja novih saznanja, ali u toj poplavi informacija čitatelj će uzalud tražit vjerodostojne podatke o pitanjima vezanim uz sudbonosne događaje po hrvatski narod u 20. stoljeću. Stoga je temeljni zahtjev ovog uradka upućen svim razinama hrvatske vlasti i glasi: sustavnim istraživanjima od strane dokazanih stručnjaka ustanoviti što sveobuhvatniju znanstvenu istinu o hrvatskoj povijesnici.
Rat za hrvatsko povijesno područje vodi se stoljećima, a već je turskom invazijom to područje smanjeno na polovicu. Naseljavanjem Vlaha ubačeno je strano tkivo nesklono hrvatskim domaćinima što potvrđuju i teorije ‘Srbi svi i svuda’ Vuka Stefanovića Karadžića, Garašaninovo ‘Načertanije’, otvoreni poziv na genocid od strane Nikole Stojanovića u članku ‘Do istrage vaše ili naše’ i mnogi drugi. Taj govor mržnje doveo je do krvoprolića nad Hrvatima u Odesi 1916., Zagrebu 1918., nekažnjenih žandarskih ubijanja hrvatskih seljaka, ubojstva Milana Šufflaja i Stjepana Radića uz istovremeno bujanje raznih orjunaških i drugih protuhrvatskih petih kolona.
– Nakon neuspješnih diplomatskih napora Mačeka, Trumbića, Pavelića i drugih jedino je rješenje za spas od karađorđevićijanske zločinačke vlasti viđeno u uspostavi samostalne hrvatske države što su u raspadu Jugoslavije zajednički ostvarili Ustaški pokret i Hrvatska seljačka stranka o čemu akad. Dušan Bilandžić piše: ‘Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske, u koju je uvrštena i Bosna i Hercegovina, izazvalo je gotovo euforično oduševljenje većine hrvatskog naroda’, a britanski konzul Thomas Rapp kaže Ivanu Meštroviću 12. travnja 1941. u Splitu ‘Hrvatska država je tu i narod je za nju,’ slično bilježi i konzul SAD, a nadbiskup Stepinac izjavljuje na suđenju u Zagrebu da se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio za vlastitu državu.
– Gotovo od prvog dana došlo je do saveza četnika i komunista protiv mlade hrvatske države uključivo činjenje zločina nad hrvatskim pukom i svećenicima, što je krajem rata pri povlačenju hrvatske vojske i civila pred partizanskim “oslobođenjem” završilo pokoljem od strane partizana. O tome Titov tadašnji suradnik Milovan Đilas u knjizi Vrijeme rata iz 1977. bilježi: ‘pokolj kakav je počinjen nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji’ završen navod. Ti pokolji vršeni su nažalost i od strane hrvatskih partizana kao što je i hrvatska komunistička vrhuška, uz moguće iznimke, bila uključena u te zločinačke čine, što je najveće moralno i etičko posrnuće u hrvatskoj povijesti. Nijedno vodstvo nekog europskog naroda nije, koliko je poznato, počinilo fizički i duhovni genocid nad vlastitim narodom, pa taj žalosni rekord pripada samo hrvatskim komunistima o čemu piše akademik Dubravko Jelčić: ‘Jedini i sveti cilj komunističke pseudohistoriografije je bio diskreditirati Hrvatsku, bilo kakvu Hrvatsku i svako hrvatstvo.’ Završen navod.
Uvedena je zabrana na povijesna istraživanja tog razdoblja, pa narod, a posebno mladi, ne znaju niti mogu znati povijesnu faktografiju, ali zato im je kroz tri generacije ispiran mozak veličanjem arci-zločinca Tita i demonizacijom NDH i hrvatskog državotvorstva. Tako je tijekom 70 godina govor mržnje komunističko-velikosrpske propagande prodro duboko u svjetsku politiku, znanost i obrazovanje, čega su plodovi bili vidljivi i u teškoćama pri ulasku RH u međunarodne organizacije, a pažnju javnosti je privukla i skandalozna presuda FIFE protiv nogometaša Joe Šimunića. Koga zanima viši, akademski stupanj protuhrvatskog govora mržnje neka pročita knjigu Anatomija fašizma američkog profesora Roberta Paxtona s Columbia University koji je u knjizi poklonio Hrvatima svega oko 50-tak redaka i to najcrnje demonizacije bez ikakvih argumenata. Samo činjenice i znanstvena argumentacija mogu izmijeniti krajnje negativnu sliku koju su o Hrvatima u svijet desetljećima slali jugokomunisti, a onaj tko onemogućava povijesnoj i svakoj drugoj znanosti da se otkrije istina o događajima u ratu i poraću čini nepravdu i zločin prema vlastitom narodu.
– Demonizacija, kao ekstremno ocrnjivanje i klevetanje, postiže puni uspjeh tek kada je osoba ili drugi subjekt demonizacije toliko ocrnjen da za njegovu navodnu krivnju ne trebaju više nikakvi dokazi, nego je on sam pojam apsolutnog, krajnjeg zla. Takvi primjeri nalaze se gotovo svakodnevno u medijima, čak i u radovima istaknutih intelektualaca koji bi trebali biti prvi u otporu svakoj demonizaciji.
Evo što o tome kaže veliki humanist, nažalost prerano preminuli dr. Slobodan Lang: “Zahvaljujući demonizaciji moglo se nakon rata 1945. provesti masovne osvetničke zločine nad ustašama bez suđenja, ali isto tako i nad domobranima, bilo kojim Hrvatima, političkim neistomišljenicima, svećenicima, ženama i djecom.” (Hrv. list, 2006.) Tako kaže velik i hrabar čovjek, liječnik i humanist dr. Slobodan Lang.
Demonizacija Hrvata, taj razorni oblik govora mržnje pojavio se usporedo s Bleiburškim zločinima jer su Tito i njegovi okrvavljeni generali hitno morali pronaći krivca za svoja vlastita zlodjela i našli su ga tamo gdje je najlakše, u žrtvi, u stradalničkom hrvatskom narodu.
I na kraju. Odakle obraz, točnije drskost, ekstremnoj ljevici, dakle počiniteljima i sljedbenicima počinitelja „pokolja kakvog Europa nije upoznala“ s 1.700 skupnih grobišta, s Hudom Jamom, Kočevskim Rogom, Daksom i novootkrivenim bivšim rudnikom Pečovnik kod Celja s 12 tisuća likvidiranih Hrvata, kako javlja neumorni istraživač Roman Leljak, odakle im obraz prozivati bilo koga. Umjesto da se primjereno suoče s vlastitim zabludama i opetovano iskazuju pokajanje i žaljenje, oni se usuđuju govorom mržnje optuživati druge, lagati i demonizirati. Narod kaže, prvo pometi pred svojim pragom. Stoga, nova vlast treba hitno ustrojiti multidisciplinarne stručne timove na čelu s dokazanim znalcima i pristupiti znanstvenom istraživanju prešućenog razdoblja 20 stoljeća. “Istina će nas osloboditi” kaže sv. Ivan evanđelist (8,32). Hvala.
Nikola H. Debelić
