Legende o svetom Ivanu Trogirskom
Legende o svetom Ivanu Trogirskom: Nakon brodoloma hodao po valovima, od malo grožđa napravio puno mošta…
O životu svetog Ivana Trogirskog zna se jako malo, ali osim legendi koje se o njemu i danas prenose važniji su njegov život i djela koji se i danas obilježavaju na dan 14. studenog kao dan na koji se slavi njegova svetost.
Živio je u 11. stoljeću, a službu trogirskog biskupa obavljao je više od četrdeset godina (1064. – 1111.). Ona mu je pripala nenadano kada su Trogirani u drugoj polovini 11. stoljeća, nakon smrti svog biskupa, tražili od papinskog legata, kojega je papa Aleksandar II. poslao da smiri tada vrlo žive sukobe nastale dubokom podjelom, da im odredi novoga biskupa. Odlučio se tada za Ivana, kamaldolenskoga benediktinca iz samostana sv. Petra u Osoru, koji je bio i dobar prijatelj splitskog nadbiskupa Lovre. Upravo iz tog razloga što je u Trogir stigao iz Osora javila se netočna tvrdnja kako je sv. Ivan potjecao iz poznate rimske obitelji Orsini, zbog čega se u ispravama pojavljuje kao Auserinus ili Osorinus. Znakovito je, pak, kako su i sv. Ivan Trogirski i njegov prijatelj, splitski nadbiskup Lovre, bili izrazito ustrajni u nastojanju da se provede potrebna crkvena obnova u Dalmaciji i Hrvatskoj, što ih čini sudionicima važnih crkvenih, ali i društvenih zbivanja koja sežu puno šire od njihove biskupije.
U svojoj je biskupiji, a naročito u Trogiru, sv. Ivan Trogirski svojim djelovanjem ostavio duboki trag – razvio je živu pastoralnu djelatnost čime se aktivno uključio u veliku grgurovsku obnovu koja je išla za reformom Crkve. Zastupao je hrvatsku orijentaciju dalmatinskih gradova, zbog čega s njegovo ime, uz ono nadbiskupa Lovre, nalazi na ispravama hrvatskih kraljeva Krešimira, Zvonimira i Stjepana II. U bremenitim vremenima u kojima je živio, a u kojima je u isto vrijeme vidio uspon hrvatskih vladara i gubitke domaće dinastije, pozivao je na mir, zalagao se za pravednost i ljudske živote, a među zavađenima je posredovao u njihovom pomirenju.
Sveti Ivan Trogirane je, ali i Hrvatsku, zadužio i time što je 1105. uspio u sprječavanju hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana u ozbiljnoj prijetnji da razori Trogir, a osnovao je i samostan benediktinki u Trogiru. Trogirani su stoga, kako se do danas prenosi, među sobom prepoznali čovjeka iznimnih ljudskih, ali i svetačkih osobina. O njegovom skromnom, pokorničkom, životu i mudrosti piše i Toma Arhiđakon opisujući ga kao učenog i dobrog čovjeka, a njegovi sugrađani pripisivali su mu velika čuda zbog čega ga, zajedno sa cijelom katoličkom zajednicom, štuju sve do danas. Ne čudi, stoga, što je proglašen i zaštitnikom Trogira gdje se nalazi i njegovo počivalište u kapeli svetog Ivana Trogiranina kamo je njegovo tijelo prebačeno 1681. godine, a koja je jedan od najljepših renesansnih spomenika u cijeloj Europi. Godina njegove smrti nije poznata, ali sigurno je da je umro prije 1111. godine.
Osim o njegovoj naravi koju je krasila blagost i istaknuta miroljubivost, te zaslugama kojima ih je zadužio, Trogirani do danas najradije prepričavaju legende o svom zaštitniku. Prema jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme misnog slavlja s neba na glavu sletjela golubica kao znak Duha Svetoga i njegovog mirotvorstva. Druga legenda kazuje kako je za vrijeme tuče koja je uništila vinograde naredio da se malo preostalog grožđa stavi u tijesak iz kojeg je potekla velika količina mošta. Najpoznatija je, ipak, ona prema kojoj je za vrijeme oluje otputovao u Šibenik kada je doživio brodolom nakon kojega je hodao po valovima, a po njegovom zagovoru spašeni su mornari i sav teret. Posljednja legenda kaže kako su nakon njegove smrti Mlečani htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke, koja je uoči godišnjice njegove smrti došla zrakom i spustila se na njegov grob.
Ipak, od legendi o svetom Ivanu Trogiraninu, puno su važnije poruke i djela koja je za života poslao i ostvario – poruka mira i zajedništva, očuvanja vrijednosti i ustrajna borba da te poruke budu i ostvarene. Stoga one nadilaze vrijeme u kojemu je živio jer se tako vjerodostojno prenose u ono vrijeme u kojemu ga Trogirani i cijela katolička zajednica slave – jučer, danas i sutra.
don TOMISLAV ĆUBELIĆ
Odabrao: Ivan Remeta
