IVAN UGRIN: Neuništivi duh Oltara hrvatske domovine
Bilo bi dobro kad bi iz Ureda predsjednice vratili i običaj da strani državnici posjećuju Oltar domovine. Međutim, još bi važnije bilo da nova hrvatska Vlada u svoj protokol vrati istu ceremoniju, ne samo za Dan državnosti već i za druge državne blagdane. Jer narod koji poštuje svoje oltare i ognjišta, svoju povijest i tradiciju, živjet će
Oltar hrvatske domovine istinski je simbol obnovljene i u Domovinskom ratu obranjene hrvatske države – htjeli to neki priznati ili ne. Upravo silna želja protivnika ovoga spomenika da zaniječu i izrugaju taj simbol potvrđuje tu istinu. Sâm vječni plamen, bitni sastavni dio spomenika, najlakše je eutanazirati – samo se zavrne ventil i čini se da spomenika više nema. No loši politički policajci duha ipak se kobno varaju ako misle da duh prebiva doslovno u plamenu. Duh po kojem živi ovaj simbol prebiva u srcima ljudi, a tu ga nitko nikad neće moći ugasiti.
‘Vječna vatra’
Tako je o svom spomeniku Oltar hrvatske domovine na zagrebačkom Medvedgradu prije nekoliko godina govorio njegov autor, akademski kipar Kuzma Kovačić. To je spomenik svim palima u Domovinskom ratu, a nalazi se ispred južnog bedema na Medvedgradu. Oltar domovine otvorio je na Dan državnosti 30. svibnja 1994. prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman kao mjesto na kojemu će svi moći odati poštovanje hrvatskoj domovini. Ujedno je u državnom protokolu služio kao mjesto na kojem će svoju počast iskazivati i strane delegacije koje posjećuju Hrvatsku, polaganjem vijenaca u čast svih žrtava za slobodu Lijepe naše.
Spomen-obilježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kamena nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi “vječna vatra”.
Predsjednik Franjo Tuđman je 1. studenoga 1999. uz dan Svih svetih pohodio Oltar domovine na Medvedgradu, bio je to i njegov posljednji javni nastup prije smrti.
Oni su ga zanemarili
Nakon Tuđmanove smrti njegov nasljednik Stipe Mesić, kao i nova vlast koju je predvodio SDP-ovac Ivica Račan, u žaru detuđmanizacije potpuno su ignorirali Oltar domovine. Ne samo da je izbačen iz državnog protokola, već je bio ostavljen na milost i nemilost zuba vremena. Slično se prema njemu odnosila i Vlada HDZ-ovca Ive Sanadera, a da ne govorimo o Zoranu Milanoviću koji je protekle četiri godine stolovao u Banskim dvorima; njemu i svim drugim ministrima iz Kukuriku koalicije teško je bilo pojaviti se i na misi za Dan državnosti u crkvi svetog Marka, a da ne govorimo o zanemarivanju Oltara domovine. Tek je prošle godine, za Dan državnosti, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović položila vijence na Medvegradu. Bilo bi dobro kad bi iz Ureda predsjednice vratili i običaj da strani državnici posjećuju Oltar domovine.
Međutim, još bi važnije bilo da nova hrvatska Vlada u svoj protokol vrati istu ceremoniju, ne samo za Dan državnosti već i za druge državne blagdane. Polaganje vijenaca zaslužnim pokojnicima na Mirogoju ima svoju simboliku, ali i ova je važna jer narod koji poštuje svoje oltare i ognjišta, svoju povijest i tradiciju, živjet će. Ili, kao što je jednom prilikom rekao sam kipar Kovačić: “Sloboda nekog naroda i njegove države očituje se i dostojanstvom njihovih simbola, a njihov zator započinje uništenjem tih simbola”.
Preseljenje nema smisla
Ideja, pak, koju je nedavno iznio Ladislav Ilčić, predsjednik Hrasta i član Domoljubne koalicije, o tome da bi se Oltar domovine mogao s Medvedgrada preseliti negdje na Zrinjevac u Zagrebu i ne drži baš vodu. Tome se usprotivio i autor spomenika. Postoje mjesta koja čuvaju određenu memoriju, stoga nije moguće premjestiti ni vodotoranj iz Vukovara u Zagreb, kao ni primjerice bandiru sa zastavom s kninske tvrđave, na kojoj je simbolički završena oslobodilačka akcija Oluja. Vukovar kao mjesto posebnog pijeteta jednom godišnje posjećuju deseci tisuća ljudi na spomen pada grada heroja, tvrđava u Kninu je središnje mjesto obilježavanja oslobađanja Hrvatske. Pa kao što su i Vukovar i Knin preporučeni da ih posjećuju đačke ekskurzije, tako bi se i oltar domovine trebao naći u programu škola i drugih institucija koje putuju u grad Zagreb.
I, kako to obično biva u povijesti, silni pokušaji da se ospori nečiji značaj i veličina vrati se kao bumerang u lice osporavateljima. Tako se događa i svima onima koji su provodili detuđmanizaciju. S druge strane, Tuđman je itekako živ i cijenjen u narodu, živi i njegovo djelo koje je ostvario zajedno s našim braniteljima – hrvatska država. Oltar hrvatske domovine, koji je posljednjim atomima snage posjetio nedugo prije svoje smrti, jedan je od simbola njegove državničke vizije. Stoga je, kao i Tuđman, i Oltar domovine neuništiv, puno je žrtve u njegovim temeljima.
IVAN UGRIN/MISIJA
