Donosimo razgovor koji je vođen početkom 2016. godine s jučer preminulim fra Josipom Marcelićem, a koji je objavljen u monografiji povodom 5. godišnjice postojanja i djelovanja Hrvatske udruge Benedikt.

Fra Josip Marcelić, danas umirovljeni profesor dogmatike na splitskom KBF-u, jedan od utemeljitelja, duhovnik i član Savjetodavnog vijeća Hrvatske udruge Benedikt. Tijekom prošlih desetljeća je uz duhovne aktivnosti, publicist, prevoditelj, pisac i izdavač knjiga, kao i različitih gradiva na ‘novim’ medijima.

Zadnjih nekoliko godina, intenzivno je proučavao Aheropite, to jest ‘nerukotvorenu’ sliku Isusa na Turinskom platnu i sliku Gospe Guadalupske, o kojima je napisao knjigu i scenarij, na temelju čega su snimljeni i filmovi, zajedno s Petrom Jurčevićem. Također je aktivno sudjelovao u mnogim karizmatskim obnovama u Duhu s istaknutim predstavnicima iz Katoličke crkve širom svijeta. U tom smislu je sudjelovao i u nizu knjiga Obnove u Duhu, zajedno s don Božidarom Medvidom. Vodio je mnoga hodočašća u brojna katolička svetišta u Europi, u Svetu zemlju, Meksiko, i priredio je sa suradnicima razne reportaže tih seminara i hodočašća.

U proteklim godinama,, dok mu zdravlje nije narušeno, svako jutro u crkvi sv. Josipa na Sukoišanu, nakon mise primao je vjernike, potrebne duhovne utjehe i okrijepe. S fra Josipom smo kratko razgovarali o njegovim dojmovima o postignućima naše i njegove Hrvatske udruge Benedikt (HUB), kojoj je on sam dao ime.

Kako je sve započelo s HUB-om?
Veoma jednostavno. Koncem godine 2010. i početkom godine 2011., u siječnju, sastalo se nekoliko osoba i razmišljalo o teškoćama u kojima se nalazi naša hrvatska domovina: bile su to teškoće političke, vjerničke, socijalne, demografske, moralne… Osjetila se težnja vjernika laika za utemeljenjem jedne udruge vjernika/kršćana u području kulture, društva i politike.
S jedne strane pritisak pesimizma (osjećaj nepravde i nepovjerljivosti u institucije i EU te povrijeđenosti zbog tada, neizvjesne sudbine hrvatskih generala), ali i snažan naboj i želja da se nešto promijeni …?
Postavilo se pitanje jesmo li tu samo da jadikujemo i kritiziramo? Da možda ne želimo davati lekcije drugima? Ispitivati tuđu savjest? Koliko su odgovorni ovi i koliko oni?
Postavili smo pitanje: Koliko smo mi suodgovorni u tim nevoljama koje tište naš narod i domovinu? Iskreno se postavilo izazovno pitanje: Što bismo i mi mogli i trebali učiniti?
Čulo se također razmišljanje: Pa što mi možemo učiniti? Možda otvoriti još jedno mjesto raspravljanja i kritiziranja? Tugovanja i produbljenja naših žalosti? Poniranja u beznađe?
Ipak se na tome nismo zaustavili. Odlučilo se krenuti dalje, pokušati učiniti nešto konkretno pa ćemo vidjeti što će biti. Možda ipak nešto isklija. Odlučili smo se sastati i na slijedeći susret na koji bismo pozvali neke naše znance i prijatelje, koji također osjećaju potrebu da nešto pokrenu i učine za dobro naroda i domovine, pojedinaca i obitelji, za Crkvu i domovinu.

Što je slijedilo?
Na slijedećem susretu je bilo više članova, među njima profesora, liječnika, odvjetnika, radnika, medicinskog osoblja. Sabrala se prilično šarena, raznolika skupina muškaraca i žena, intelektualaca i praktičnih radnika, poduzetnika i nezaposlenih, onih koji su u radnom odnosu i koji nisu. Oznaka je prisutnih bila: učiniti nešto dobro za narod i domovinu, za život vjere i za domovinu. U smirenoj izmjeni misli i prijedloga – odlučilo se nastaviti i s daljnjim susretima.

Koji su bili prvi konkretni potezi?
Upoznati i ostale prijatelje i ljude dobre volje koji slično misle i osjećaju, koji su spremni založiti svoje sile, vrijeme, pokušaje u tom cilju: domoljublja i bogoljublja.
Pristupilo se postepeno i razradi Statuta HUB-a.
Razmišljalo se o mogućim sekcijama djelovanja, prema našim malim mogućnostima. Jasno se istaknulo da ne možemo planirati nešto iznad naših sila i mogućnosti, iznad konkretnih prilika u kojima živimo.
U tom smislu trebalo bi: a) posvijestiti kod sudionika stanje u kojem se nalazimo, b) potaknuti volju da se zalažemo, c) proširiti mrežu na širu zajednicu, makar malenu, ali djelotvornu, uvijek prema našim mogućnostima.

Tko je uz Vas bio u ovoj „poticajnoj“ fazi? Zašto ime HUB? Ciljevi?
Izabrano je malo vodstvo koje bi predvodilo slijedeće susrete.
Blagopokojni prof.dr. Branimir Lukšić preuzeo je na sebe da će pozvati bliske i poznate intelektualce za koje zna da su spremni surađivati i dati svoj doprinos našem razmišljanju i zalaganju.
Dr. don Mladen Parlov je, kao ravnatelj sjemeništa, ponudio da se u tim počecima možemo sastajati u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa. Bilo je to veoma važno, budući da nismo imali ni nekog posebnog prostora, ni novca, da bismo unajmili neki prostor za susrete.
Složili smo se da bi ime udruge glasilo Hrvatska udruga Benedikt (HUB). Izabrano je ime Sv. Benedikta, koji je veliki obnovitelj Europe te ujedno i njezin nebeski zaštitnik.

Tu su ujedno veoma konkretno istaknuti ciljevi Udruge: Moliti i djelovati/raditi po uzoru na Sv. Benedikta, koji je sa svojim redovnicima obnovio Europu i ugradio temelje daljnjega razvoja i obnove te rasta Europe kroz njezinu povijest.
Tu su dvije temeljne smjernice: vertikala: povezanost s Bogom – Stvoriteljem i Otkupiteljem – po molitvi, kao i horizontala – povezanost s ljudima i s prirodom; sa zajednicom u kojoj živimo i s prirodom koja je naš zajednički dom i koja nas hrani, štiti i omogućava nam zemaljski život, te je trebamo čuvati, obrađivati, razvijati i gajiti, te rasti u njoj.
Sve je to utkano u Obiteljsko zajedništvo s Gospodinom , kao i s ljudima: zajedništvo obiteljsko, vjerničko, narodno, međunarodno. Povezano s Tijelom Kristovim koje je Crkva.

Kako se u Udruzi aktualiziralo geslo „Moli i radi“?
Počelo se tako s prvim susretima. S tribinama: moralnim, socijalnom, domoljubnim, vjerničkim… Nastojalo se posvijestiti u članovima i svima koji su u sve većem broju dolazili na tribine, koje su se održavale najprije u prostorijama knjižnice Nadbiskupskog sjemeništa, a kasnije u velikoj dvorani istog Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Bio je to radni dio naših susreta. Uz taj radni dio naših susreta bio je povezan i molitveni dio. Naime, prije početka tribine u kapeli Sjemeništa, određeni broj sudionika redovito je provodio pola sata klanjanja Presvetom ili u molitvi krunice, moleći da Gospodin blagoslovi i Gospa zagovara taj pothvat, taj pokušaj i nastojanje, da zalijeva to malo gorušičino sjeme zasijano u Splitu, u srcima ljudi. Povezalo se tako molitvu i rad, a Bog je širio to polje, time što se širio krug zainteresiranih, sudionika u molitvi i na tribinama, javljali su se volonteri s raznih područja, razne dobi, muškaraca i žena, teme su se množile, razmatralo se konkretna pitanja.
Sudionici skupa su slobodno iznosili svoje prijedloge i pružali svoju suradnju. Bilo je to zanimljivo gledati, kao neko proljeće, koje se budi.

Koje je prvi snažniji izlazak Udruge u javnost?
Jedan od prvih javnih nastupa i organizacija HUB-a jest gostovanje poznatog prof.dr. Davora Pavune u prepunoj dvorani franjevačkog klerikata na Trsteniku u Splitu, gdje je govorio o izazovnoj temi Odnosa znanosti i vjere.
Njegovo živo izlaganje i veoma konkretno, uz osobno svjedočenje njegova dugog i bolnog traženja vjere i konačnog obraćenja, duboko je dirnulo sudionike. On je pozvao i ostale neka nastoje tražiti rješenja i Bog će blagosloviti. Poslije tribine mnogi su pitali kada će ponovno doći u Split i držati predavanje, tribinu.

Kako su se promicala nastojanja Udruge?
Na našim tribinama prešlo se je i na veoma praktična pitanja, kao što je npr. pitanje rješavanja otpada u Splitu i okolici. U tome su sudjelovali stručnjaci i razvila se živa rasprava i uputilo se također molbe na odgovarajuće instancije u Splitu i u Zagrebu. Mreža konkretnih angažmana se sama po sebi plela, a molitva je sve to pratila.
S vremenom komunikacija među članovima HUB-a se pojačala otvaranjem dvaju internetskih portala: hu-benedikt.hr i croative.net, time se je ujedno vijest o događajima i akcijama u HUB-u moglo širiti širom Hrvatske i svijetom. Odjek djelovanja Udruge je postajao sve veći. Bilo je mnogo odobravanja, kao i prijedloga. Javljale su se osobe koje su željele sudjelovati u HUB-u.

Što se pokazalo kroz ove angažmane ?
Uočilo se da je u pitanju domoljublje kod mnogih. Stoga se nastojalo obraditi određene teme iz najnovije hrvatske povijesti, iz Domovinskog rata i raznih političkih zbivanja. Stručnjaci su u tome sudjelovali i privlačili sve veći broj sudionika.

Možete se prisjetiti tog vremena, kojeg je obilježavao snažan pesimizam, osjećaj nepravde i nepovjerenja u institucije, posebno zbog neizvjesne sudbine hrvatskih generala…
U tim vremenima se pojavilo i pitanje suđenja hrvatskim generalima u Den Haagu. Uz teoretsko razmišljanje o tome, i uz odgovarajuću molitvu u kapeli sjemeništa, prije predavanja, uvedeno je i klanjanje u crkvi sv. Josipa za Domovinu i za generale u Den Haagu. Po oslobođenju generala Gotovine i Markača, razmišljalo se i na odgovarajućoj tribini, a zahvalilo se ujedno i sa svetom misom u kapeli Sjemeništa koju je predvodio don Mladen Parlov. Kasnije se posebno nastavila i molitva za ostalu šestoricu hrvatskih generala iz BiH, koji su još u Den Haagu. Pokrenula se molitvena akcija klanjanja u crkvi, povezano ujedno i s molitvenim grupama izvan Hrvatske (u Berlinu, u Europi i izvan nje). Ta nakana još i dalje traje u molitvama članova HUB-a, očekujući konačnu presudu Haaškog tribunala.

Više puta ste spomenuli molitvu, njenu uspravnicu, uspinjanje k Bogu, ali i ‘pobočnicu’, naš odnos prema ljudima. Kako bi danas opisali ulogu molitve u kršćanskom životu?
Da bismo što dublje posvijestili ulogu i snagu molitve u svojem kršćanskom životu, kao i u HUB-u održane su tri tribine, u raznim razdobljima, i to: o svetom Turinskom platnu, o Gospi Guadalupskoj i o Sv. Ivani Arškoj.

a) Tribina o svetom Turinskom platnu
Pri razmišljanju o Turinskom platnu imali smo pred očima knjigu i film: Marcelić-Jurčević: „Turinsko platno – izazov modernom čovjeku, znanost i vjera.
Znanstvena istraživanja u posljednjih sto godina otkrila su na Svetom platnu mnogo znanstveno neprotumačivih činjenica: Slika na Turinskom platnu je fotografski negativ što je znanstveno neprotumačivo. Medicinski je također neprotumačiva anatomija lika Raspetoga čovjeka koja je bez pogreške. Nadalje, čavlima probijene ruke u zapešću, otkrivaju nedostatak palca na objema rukaMa Raspetoga. Brojna poklapanja Slike Raspetoga s evanđeoskim izvještajima o Isusovu mučenju i raspeću (tragovi bičevanja, trnove krune, kao i proboden bok). Veoma je značajno otkriće peludi na Turinskom platnu, peludi biljki koje rastu i cvjetaju izvan Francuske i Italije, u okolici Edesse i oko Jeruzalema. Analiza platna otkriva posebno bogato tkanje, s tragovima pomasti na platnu. Posebno je značajno otkriće trodimenzionalnosti slike, koju su otkrili svemirski istraživači slika iz svemira (iz NASA-e u SAD-u). Prema tim otkrićima otkrilo se također daljnjim istraživanjem tragove Pilatovih novčića na desnom i lijevom oku Raspetoga. Također se otkrilo i neke napise oko glave Raspetoga. Boja slike također je problematična, ne potječe od bilo kakve poznate slikarske boje, ujedno je neizbrisiva bilo kojim kemijskim sredstvom. Slika lica Raspetoga s Turinskog platna nalazi se na brojnim Mandylionima i Veronikama tijekom crkvene povijesti, od 4. st. pa sve bliže nama. Dapače i kovani novčići iz 6-8. st. upućuju na sliku Lica Raspetoga na Turinskom platnu. Slika se, ukratko, ne može znanstveno protumačiti, a nije se uspjelo brojnim pokusima napraviti odgovarajući predložak najmodernijim sredstvima. Sve to je dovelo do naziva Slike – da je Nerukotvorena – Aheropita. Ako se to poveže s izvještajima evanđelja, onda otkrivamo u slici poruku Kristova otkupljenja, kako je On mučen i umro, kako je naše grijehe na sebe uzeo. Sva ta teška neprotumačiva pitanje rješava nam izvještaj da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Tako je onda nastao taj fotografski negativ, koji nije napravljen ljudskom rukom, niti naslikan običnim bojama. Tada se otvara i znakovita poruka svetoga Platna: Isus je za nas trpio i za nas je uskrsnuo! Ta poruka je upućena posebno našim najmodernijim stoljećima, koja su u mogućnosti otkriti te tajne Turinskog platna. Isus nam je ostavio svoj znak muke i uskrsnuća. Kroz teškoće i patnje idemo prema svojem konačnom cilju, prema vječnosti i uskrsnuću.

b) Tribina o slici Gospe Guadalupske
Kao što na slici Raspetoga s Turinskog platna, slično i na slici Gospe Guadalupske očitavamo brojne znakove koje znanost ne može protumačiti. Boja slike ne spada u poznate prirodne boje. Slika je umjetnički savršena, makar se nalazio na platnu veoma poroznom i neprikladnom za slikanje. Lik Gospe i brojni simboli na Gospinoj haljini i oko nje očituju njezino nadzemaljsko podrijetlo. Na plaštu se nalaze zviježđa nebeskog svoda iznad Guadalupe, u očima se nalaze veoma malene sličice, koje se običnim okom niti ne zapažaju, a predstavljaju neke osobe (najvjerojatnije sam događaj nastanka same slike).
Slika pokazuje Gospu koja u svom krilu nosi Dijete, koje je obilježeno na haljini oznakom božanstva i koje bi trebala uskoro roditi. To se zbilo pred Božić godine 1531.
Gospa se na plaštu pokazuje kao trudna s Djetetom koje ima božansko obilježje. To se ujedno slaže i s njezinim očitovanjem Juanu Diegu, kojemu kaže da je ona Majka Božja i da donosi Indiosima Sina Božjega. Ona je dakle Gospa koja donosi Indiosima i Novom svijetu Sina Božjega. Gospa se pri ukazanju na brdašcu Tepeyac predstavlja Juanu Diegu kao Majka, Tješiteljica, Pomiriteljica, Glasnica evanđelja. I doista, po njezinu ukazanju 1531. Indiosi i Španjolci se međusobno pomiruju. Mnoštvo Indiosa se obraća na kršćanstvo. Gospa je uzor nove evangelizacije u Meksiku u Americi. U Gospi Guadalupskoj vidimo kako ona donosi Spasitelja, ne samo u Betlehemu, nego također i u Meksiku. Ona je Gospa Božićnica koja za Božić 1531. donosi Isusa u Meksiko, u Treći svijet. Umjesto pjesme anđela Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji Ona na svome plaštu nosi nebeska zviježđa, a na haljini ima geografiju Meksika s njezinim vulkanima te s Meksičkim zaljevom i Pacifikom. Ona je kraljica neba i zemlje. Ona tješi i pomaže kao Majka. Juanu Diegu dolazi ususret i tješi ga u teškoj bolesti njegova ujca Bernardina, govoreći mu: „Zašto si tužan, zašto zabrinut? Nisam li ja majka tvoja?“ I ozdravlja ga, makar je on daleko od toga mjesta ukazanja. I ovdje vidimo kako Gospodin bira neznatne i siromašne, Juana Diega. Po čudesnoj slici i drugim znakovima biskup Zumarraga prihvaća Gospin znak i sliku. Gospa postaje evangelizatorka Meksika i obiju Amerika, Trećeg svijeta. Sveti papa Ivan Pavao II. ističe kako je Gospa Guadalupske uzor evangelizacije u Meksiku i Americi. To je i nama poticaj da, po našoj molitvi i zalaganju, prenosimo evanđelje i njegovu snagu i našoj Crkvi i domovini u ovim našim teškim vremenima.

c) Ivana Arška/ Orléanska
Na jednoj tribini, pred predsjedničke izbore u Hrvatskoj osvrnuli smo se također i na povijest Francuske, kada je Gospodin na poseban način zahvatio u njezinu povijest po nepismenoj seljančici, s ruba Francuske, po djevojci Ivani Arškoj i kako je oslobodio Francusku u tim teškim vremenima u borbi između Francuske i Engleske glede prijestolonasljednika. Čudnovato je kako je Gospodin vodio tu djevojku preko nebeskih glasova svetaca koja je primala, i kako je ona doživjela poziv Božji da oslobodi Francusku od napada Engleza i da okruni kralja Karla VII. u Reimsu. Ono što francuska vojska nije mogla postići mjesecima, to je Bog ostvario po djevojci Ivani, i oslobodio Orléans od više mjesečne opsade i veliki dio okupiranog teritorija Francuske. Ujedno je učinila da se prijestolonasljednik Karlo okruni u Reimsu za kralja Francuske, kao Karlo VII. Mi smo se posebno na tome zaustavili na tribini predstavljanja knjige „Ivana Arška: Francuski Orléans i Hrvatska Oluja“ autora fra Josipa Marcelića. Dakako, posebno smo pri tome istaknuli paralelu između osvajanja Orléansa i hrvatske Oluje iz godine 1995. Brojna su podudaranja u tom uspoređivanju.
U njoj nam je dana velika pouka: Bog bira malene i nepoznate da ostvari svoja velika djela. Na nama je da po molitvi i obdržavanju Božjih zapovijedi vršimo volju Božu, a Gospodin će naći i u našoj domovini jednu Ivanu Aršku, po kojoj će nas osloboditi i štititi. Na nama je da se, poput Ivane Arške/Orléanske, izložimo, ne štedeći sebe, nego žrtvujući sebe i tražeći Božju volju i služeći narodu i domovini – služeći općem dobru.
Velika je ta pouka za naše vrijeme. Posebno smo to mogli vidjeti i u domovinskoj oslobodilačkoj akciji Oluja, kada se dogodilo tako čudnovato i neshvatljivo oslobađanje teritorija Hrvatske od okupatora. Gospodin je zacijelo pratio to žrtvovanje za domovinu i Gospa je zagovarala i na sam dan Marijina blagdana, Gospe Snježne, ostvarena je ta pobjeda. Divna pouka. Snažan poticaj. Veliki dar Božji! Dan Domovinske zahvalnosti!

Svjedoci smo nametanja novih ideologija čiji eksponenti, uzurpirajući političku moć, nasilno guraju ideološke obrasce, strane našem svjetonazoru i kulturi. Kakav odgovor biste poslali zastupnicima takvih nastojanja?
Pojavilo se pitanje seksualnog odgoja u školama, kao i pitanje definiranja obitelji. Na jedno i drugo pitanje se odgovorilo i tribinama i molitvom, uz brojno sudjelovanje naroda. Uključilo se i umjetničke tribine, pjesničke i neke male drame.
Uveden je i Hrvatski aktivistički festival VIDIK fest koji se održava već nekoliko godina kroz čitav tjedan u mjesecu travnju, a kroz koji se, kao i kroz Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju u studenom, očituju mnogi naši stavovi i u njima su neki odgovori na ovo pitanje.
Uz navedena bdijenja, imali smo i uspješne molitvene kampanje i unutar Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, posebno za naše generale. Čini se da se značajno mijenja društvena paradigma u Hrvatskoj, ali i u Europi, posebno u tzv. Novoj Europi.
U posljednje vrijeme, vidim, HUB stavlja naglasak na aktualne društvene probleme tako da je kroz javne reakcije, tribine, predavanja i okrugle stolove, progovorio o nezaposlenosti, demografskoj situaciji i perspektivi mladih, identitetu i percepciji povijesti, zaštiti okoliša, legalizaciji nelegalne gradnje i i to sve u skoro nevjerojatnih 250 raznih događanja u ovih par godina.

Vratimo se molitvi. Imali smo i nedavno nekoliko pobožnosti… Kakvi su Vaši utisci?
Pred predsjedničke izbore 2014., kao i pred parlamentarne izbore 2015. Opet se pokrenulo i razmišljanje o tim dvama područjima, o njihovoj važnosti. Tako su održane brojne tribine istaknutih profesora, stručnjaka, kao i političara i novinara.
Na molitvenom području održano je i sedmodnevno danonoćno Jerihonsko bdijenje u starohrvatskoj crkvici Sv. Trojice. Veoma dojmljivo, koja je vrijedna umjetnička hrvatska baština, pod zaštitom UNESCO-a. Uz velikodušno i požrtvovno sudjelovanje vjernika, mlađih i starijih, žena i muškaraca, pojedinaca i molitvenih zajednica, održano je sedmodnevno danonoćno klanjanje Presvetom – u zahvalu Gospodinu za domovinu i u molitvi za domovinu. Bilo je to veoma dirljivo. Posebno večernja molitva sa svetom misom, u tami, uz svijeće, pjesme i molitve. Bile su to katakombe u Hrvatskoj. Molitve su se uzdizale Gospodinu, anđeli su ih prenosili Gospodinu i donosili nama nove milosti.
Bila je to bitka u tami protiv tame. S portala vidimo da su najave pobudile veliku znatiželju (preko 2 tisuće očitovanih odobravanja na portalu). Vidimo kako i danas ljudi osjećaju sve više potrebu da se okrenu Bogu, unutarnjem svojem svijetu, savjesti? Molitva i slavljenje Boga otvara nas vječnosti i zaziva Božju pomoć na nas i na naše obitelji i domovinu! Jerihon se i danas ostvaruje u nama i po nama!

Snaga molitve i žrtve u povijesti spasenja? Kad biste ih usporedili od prvih do ovih naših vremena koji su to znakovi, poruke iz kojih bi mogli danas crpiti snagu za život?
Gledajući našu stvarnost vjernički i teološki naglasio bih posebno snagu molitve, ne smanjujući snagu konkretnog zauzimanja. Dapače, pojačavajući ga po molitvi i klanjanju. Sjetimo se snage molitve i žrtve u povijesti spasenja.
Posebno bih spomenuo neke primjere iz povijesti spasenja:

– Molitva i žrtva Abrahama postaje blagoslov za njegovo potomstvo i za sve narode.
– Molitva Mojsija također izvodi Izraela iz Egipatskog ropstva, provodi kroz Crveno more, vodi kroz pustinj.
– Molitva Jošue kroz sedam dana čini da se sruše zidine Jerihona i osvoji Jerihon – kroz ustrajnu molitvu, po odredbi i želji Božjoj (usp. Jošua 5, 1-21).
– Slično se dogodilo i u vrijeme kralja Jošafata kada je on pobijedio neprijatelja po molitvi i slavljenju Boga (usp. 2 Ljet 20, 20-30).
– Sjetimo se molitava i pokore Estere (usp. Estera 4-9) i Judite (usp. Judita 12-13), kako je Bog po njima, uz njihovo sudjelovanje i izlaganje vlastitog života, spasio Izraelce.
– Isus moli na Posljednjoj večeri svoga nebeskog Oca za jedinstvo Crkve (usp. Ivan 17), a apotole potiče u molitvi Očenaša da mole za dolazak Božjeg kraljevstva, kao i za druge prošnje (usp. 6,7-14).
– Posebno se trebamo sjetiti Isusove opomene: „Molite i dobit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se (usp. Matej 7, 7-8).
– Sjetimo se kako prvotna Crkva moli za oslobođenje Petra iz zatvora i to se ostvaruje (usp. Djela 12,1-11).
– Sjetimo se također kako Bog u vrijeme Šaulovo, u teškoj nevolji Izraela, izbavlja ga preko dječaka Davida (usp. 1 Sam 17,40-54).

U naše vrijeme, kako već spomenusmo, živi nam je primjer iz povijesti Crkve i Francuske, kako Gospodin po Sv. Ivani Arškoj oslobađa Francusku. Smatram da među te znakove spada i akcija oslobađanja okupiranih teritorija Hrvatske po Domovinskoj Oluji, kao i brojne zgode iz Domovinskog rata i poraća.
Kada bismo molili više i spremnije, tražeći Božje kraljevstvo, Bog bi našao i danas maloga Davida i nepismenu Ivanu Aršku da spasi nas i Hrvatsku nam domovinu! To bi ujedno bio blagoslov za sve koji žive s nama i oko nas! Jer Spasitelj je Spasitelj sviju! On želi život svakome koji ga hoće primiti i s njim sudjelovati!

Što biste poručili za kraj?
Još nešto, događalo se je svojevrsno čudo zajedništva i solidarnosti, otajstvo Tijela Kristova. Naime, sve je raslo bez nekoga unaprijed postavljenog plana, prijedlozi su dolazili sa svih strana, volonteri su se javljali i pružali svoju pomoć. Tako je bez brojnih sredstava, u siromaštvu i oskudici – raslo djelo Božje. Dogodilo se, na svoj način, ono što reče Sv. Pavao Korinćanima, govoreći o darovima Duha Svetoga: „Bog obilno dijeli svoje darove, raznim osobama, s raznim sposobnostima i učincima, ali sve za izgradnju Kristova tijela – sve na korist cjelini“ (usp. 1 Kor 12, 4-11.27-30). Tako se događalo svojevrsno čudo umnažanja kruha, svatko je doprinio svoj mali dar, i Tijelo Kristovo je raslo i plodove donosilo.

Vječna je ljubav njegova! Vječno je milosrđe njegovo!
Ona nam donosi život! Donosi nam puninu života!
Idite i vi u moj vinograd!

Razgovor vodio: Petar Rubić/HUB

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save