PRLJAVE LAŽI NENADA STAZIĆA
Na Stazićev bezobrazluk i nisku kulturnu razinu već smo navikli: on je, zajedno s Milanovićem, razinu javne komunikacije u Hrvatskoj spustio na onu dostojnu jedino lokalne krčme u romskoj mahali u Moldaviji. Ali njegova primjedba na račun novog ministra branitelja je dno dna čak i za Stazića: to je razina kanalizacije.
Stazić je, valja priznati, majstor manipulacije, spina, i podlosti. “Svjesno ste kršili zakone zemlje za koju ste se časno borili. Demonstracije na Markovu trgu na kojima ste sudjelovali nisu bile prijavljene policiji, a prosvjednici su napali hrvatske policajce. Rušili ste legalno izabranu vlast u državi za koju ste se borili”, rekao je Stazić u Saboru novom ministru branitelja, Tomi Medvedu. “Je li dostojan ministarskog mjesta netko tko svjesno krši zakon i namjeravate li ga i dalje kršiti?”, pitao je Stazić.
Da, jest, a Stazić nije dostojan mjesta u Saboru, niti igdje drugdje. Naime to što je Stazić rekao nije samo bezobrazluk – nego notorna laž! Zakone, i ljudska prava, je u slučaju braniteljskog prosvjeda kršila samo i jedino vlada! I protiv Milanovića i ostalih treba, i to mislim najozbiljnije, podignuti optužnicu zbog protuustavne zabrane prosvjeda, a isto tako bi branitelji trebali dignuti tužbu protiv RH zbog grubog kršenja prava na prosvjed, kao osnovnog ljudskog prava.
Stazić i drugovi su raširili priču kako “prosvjed nije legalan” jer ga vlada nije odobrila. To nije samo laž, to je više od laži. Vlada je ta koja je svjesno prekršila zakon prvo time što nije odobrila braniteljski prosvjed, na što nema pravo, a potom slanjem specijalaca, i napadom na branitelje u crkvi na trgu Svetog Marka. I ne samo to, već je pokušala zabraniti prosvjed temeljem toga što “nije prijavljen”, što je također grubo kršenje zakona! S druge strane, branitelji niti jedan zakon nisu prekršili, što ćemo vidjeti.
Prosvjed branitelja, kao prvo, nije bio niti jest “ilegalan”. Prosvjed je legalan i legitiman. Samo u fašističkim diktaturama, i onim antifašističkim, vlada može zabraniti prosvjed protiv sebe same. Zakon RH jasno kaže, i s tim se složio čak i Ostojić, da “neprijavljenost prosvjeda” ne može biti razlogom da se prosvjed zabrani! To je kao kad bi vam netko zaplijenio auto i oduzeo vozačku dozvolu jer ste pakrirali na mjestu gdje to nije dozvoljeno. Ustav jamči pravo izražavanja mišljenja i javnog nastupa i kaže da se slobode i prava mogu ograničiti samo da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Kaže se i da, tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
Ustavni sud RH je još 2011., kad se prosvjedovalo protiv Horvatinčićeve gradnje na Cvjetnom trgu, dao mišljenje o prosvjedima i pravu na njihovo održavanje. Prosvjednici su tada pitali mogu li se zabraniti prosvjedi ispred zgrade vlade na Markovom trgu, a odgovor suda je bio jasan: ne mogu i ne smiju. Policija treba razlog i za prekid neprijavljenog prosvjeda. Samo neprijavljivanje prosvjeda nije dovoljan razlog da bi se nasilno prekinulo prosvjed. U tom mišljenju Ustavni sud navodi i presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Makhumudov protiv Rusije: “Ne samo što moraju jamčiti pravo na mirno okupljanje, države se moraju suzdržati od primjene nerazumnih posrednih ograničenja tog prava (…) da bi se opravdalo zadiranje u tu slobodu, moraju postojati uvjerljivi i snažni razlozi”. Jasno je da to što se vladi prosvjed ne dopada nije nikakav, a kamoli uvjerljiv i snažan razlog! I nadalje: “Iako Sud prihvaća da je moguće da napetost nastaje u situacijama kada se društvo podijeli, on smatra da je to jedna od neizbježnih posljedica pluralizma. U takvim okolnostima uloga države nije da otkloni uzrok tenzija na način da ukine pluralizam, već da osigura da se konkurentske grupe međusobno toleriraju.”
U svom mišljenju, sud navodi pozitivnu presumpciju u korist održavanja javnog okupljanja, pozitivnu obvezu države da štiti pravo na slobodu javnog okupljanja, te načelo razmjernosti u ograničenjima prava na slobodu javnog okupljanja. Dakle, svaka zabrana javnog okupljanja mora biti razmjerna rizicima. Nadalje, navodi se da je Ustavni sud utvrdio da se zabrana javnih okupljanja najmanje 100 metara od objekata u kojima državna tijela zasjedaju ne može opravdati ni interesom državne sigurnosti ni zaštitom prava i sloboda drugih. Ukratko, sud je tim mišljenjem srušio zabranu okupljanja na Markovog trgu. Sud se poziva i na to da se prosvjedi moraju smjeti održavati unutar kruga u kom oni protiv kojih je prosvjed usmjeren moraju prosvjednike vidjeti i čuti, kao i na mjestu gdje se prosvjednicima mogu pridružiti drugi građani, inače sloboda govora nema smisao. Ustavni sud primjećuje i da pojam “interes državne sigurnosti” u praksi može biti pogrešno ili preširoko protumačen u odnosu na ustavno pravo na slobodu javnog okupljanja.
A sud citira i odluke Europskog suda za ljudska prava, recimo: “Europski sud zauzeo je načelno stajalište da zabrana javnog okupljanja u okolnostima kad nema stvarno predvidljivog rizika od nasilničkog djelovanja ili poticanja na nasilje ili bilo kojeg drugog oblika odbacivanja demokratskih načela nije opravdana! Usto podsjeća da je “načelo jednakog postupanja jedno od vodećih načela pri uređivanju prava na slobodu javnog okupljanja. Ono zahtijeva da javna okupljanja u usporedivim okolnostima ne podliježu različitim razinama ograničenja” (Smjernice, točka 33., str. 23.). U Smjernicama se to načelo definira kao poseban oblik zabrane diskriminacije. Ukratko, vlada mora zabraniti SVE prosvjede, ako je zabranila prosvjede braniteljima.
Vlada je kao razlog za slanje specijalaca na invalide navela i “mogućnost nemira” koju je sama izazvala. Odnosno, pokušala prosvjed proglasiti “nasilnim” zbog dvije prazne plinske boce iznesene za Savsku kao barikade i to nakon što je počeo napad specijalaca na dotad mirni prosvjed na Markovom trgu. Europski sud za ljudska prava je jasno utvrdio da su “jedina događanja u praksi koja ne spadaju u ‘mirno okupljanje’ ona u kojima su organizator i sudionici namjeravali upotrijebiti silu”. Sudionici se također moraju suzdržati od uporabe sile (iako uporaba sile od malog broja sudionika ne bi trebala automatski dovesti do kvalifikacije inače mirnog okupljanja kao ne-mirnog /non-peaceful/…). Stoga bi se okupljanje trebalo smatrati mirnim ako su organizatori pokazali miroljubive namjere, i to se treba predmnijevati osim ako ne postoje snažni i očiti dokazi da su sami organizatori ili sudionici tog određenog događanja namjeravali uporabiti, zagovarati ili poticati nasilje.
Okupljanja na kojima se pruža pasivan otpor se moraju okarakterizirati kao mirna. Isto tako, slanje specijalaca na prosvjednike, kad su oni ispoštovali neustavnu i nezakonitu odluku vlade o uvođenju policijskog sata, tj. o prekidu prosvjeda u 22 sata, nema nikakvog pravnog ni ustavnog temelja. Oni su napustili javni prostor, pa time nisu prekršili nikakav propis niti zabranu. Crkva nije navni prostor. Pružanje otpora policiji koja je pokušala napasti ih u prostoru crkve je posve legitimno, u svakom pogledu. Policija isto tako nema pravo interveniratni u crkvi, ni bilo gdje drugdje izvan javnog prostora, ako nije pozvana i ako ničiji život nije ugrožen. Za slanje specijalaca u crkvu također treba biti procesuiran Ostojić, ali i Milanović. To je teško kršenje ljudskih prava, i ništa drugo.
Na kraju, dodajmo i ovo: uz opće razloge zbog kojih se održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda može zabraniti, navedene u članku 14. stavku 1. točkama 3. i 4. ZJO-a (to jest pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, odnosno vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja), zakonodavac je ovlašten dodatno propisati i posebne razloge zbog kojih bi javna okupljanja svih tipova i oblika na Trgu sv. Marka u Zagrebu mogla biti zabranjena, uz uvjet da su ti razlozi relevantni i dostatni u smislu članka 11. Konvencije o ljudskim pravima, kaže se u mišljenju Ustavnog suda iz 2011. Jasno je da Milanovićeva vlada nije bila ovlaštena ni na koji način zabraniti niti ograničiti prosvjed, kamoli da bi netko iz te vlade danas imao pravo prosvjednicima spočitavati kršenje bilo kakvog zakona. A sudjelovanje na neprijavljenom prosvjedu nije kršenje ničeg, čak ni propisa, kamoli zakona. Organiziranje takvih prosvjeda je kršenje propisa, ne zakona. Ograničavanje prava na prosvjed protiv vlade je teško kršenje Ustava, zakona, i konvencije o ljudskim pravima. Usto je karakteristika fašističkih režima: kako bi izgledalo da je policija u Parizu napala invalide kojima je prosvjed zabranjen pa su se sklonili u crkvu Notre Dame? Cijeli svijet bi to vidio kao ono što jest. A tamo ni u džamije policija ne upada! Ni s teroristima se u demokracijama tako ne postupa!
Dakle, summa summarum, Medved je časni hrvatski branitelj, tri puta ranjavan, dragovoljac, koji nikakve povlastice nije koristio za razliku od Matića. Prvostupnik je ekonomije i školovani časnik, koji je završio Zapovjedno-stožernu školu Blago Zadro i Ratnu školu Ban Josip Jelačić. Stazić je nečastan čovjek, koji je iako šest godina stariji od Medveda izbjegao služenje i regrutaciju, u ratu nije proveo ni dana, ali se istaknuo napadima na branitelje njegove zemlje, od prvog dana. U komunizmu je od sedamdesetih bio urednik na radiju, posao koji se dodjeljivao uglavnom provjerenom kadru. Pisao je drame naziva poput “Domovnica d.d.” i “Ratni profiteri u Hrvata”, ukratko bavio se pljuvanjem po domoljubima i prezentiranjem istih kao lopova, dakle kad se već nije uključio u borbu za Hrvatsku zarana se uključio u medijsku hajku i lov na vještice. U Saboru se uglavnom istaknuo šovinističkim istupima, pa su tako zastupnici HDZ-a 2009. napuštali saborsku vijećnicu kada je on govorio, optužujući ga za huškanje, iznošenja neistina i netoleranciju. Kao dokaz za svoje tvrdnje ponudili su zadnjih 50 fonograma njegovih govora u Saboru. Kao potpredsjednik Sabora je protivnike uvođenja ćirilice u Vukovaru nazvao “nepismenim neznalicama i suvremenim barbarima” odnosno “nepismenim šovinističkim masama udruženim u kojekakve samozvane stožere”. Uz to se istaknuo ljetovanjem na Brijunima, gdje je za 343 kune proveo je ondje 49 dana, što je podulje ljetovanje a i pljačka poreznih obveznika, imao na to zakonsko pravo ili ne.
Odnosno, Stazić je posljednja osoba u Hrvatskoj koja Medvedu ima pravo spočitavati bilo što. A kamoli izmišljeno kršenje zakona.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
