Kineski investitori se požalili Oreškoviću: ‘Nismo sreli nesposobnijeg čovjeka od Dončića i pokvarenijeg od Vrdoljaka!’

Jednog od omiljenih i najodanijih Milanovićevih ministara Sinišu Hajdaša Dončića pratio je glas kako se nije razumio u ništa, no to nije smetalo njegovog šefa da mu povjeri jedan od najvećih resora s najvećim godišnjim proračunom. Stoga i ne čudi da se grupa kineskih investitora koja je nedavno bila u posjetu premijeru Oreškoviću doslovce požalila – “kako glupljeg i nesposobnijeg čovjeka od Dončića još nisu sreli, kao ni većeg pokvarenjaka od bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka”.

Naš je tjednik, piše 7Dnevno, u posjedu dokumenata što je i kako radio ministar Hajdaš Dončić tijekom svog nepunog mandata. Dakle jedan od “poslova” koje je sklopio bio je i sedmogodišnji ugovor s ‘HŽ Putničkim prijevozom’ za obavljanje usluge od općeg gospodarstvenog interesa u željezničkom prijevozu u Republici Hrvatskoj. No ima i jedna “malenkost”: on je to naime napravio bez suglasnosti Vlade RH kako je propisano člankom 44. Zakona o proračunu (NN 87/08, 136/12 i 15/15).

Članak 44. Zakona o proračunu izričito kaže:

1. Proračunski korisnici državnog proračuna mogu preuzeti obveze na teret državnog proračuna tekuće godine samo za namjene i do visine utvrđene financijskim planom ako su za to ispunjeni svi zakonom i drugim propisima utvrđeni uvjeti, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

2. Proračunski korisnici državnog proračuna mogu preuzeti obveze po ugovorima koji zahtijevaju plaćanje u sljedećim godinama, neovisno o izvoru financiranja, samo uz suglasnost Vlade, na prijedlog ministra financija.

3. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, proračunski korisnici državnog proračuna mogu preuzeti obveze po ugovorima koji zahtijevaju plaćanje u sljedećim godinama, uz suglasnost ministra financija, do iznosa ukupne obveze po ugovoru utvrđenog zakonom o izvršavanju državnog proračuna.

4. Ograničenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuje se na obveze povezane sa zaduživanjem države i upravljanjem državnim dugom te na obveze preuzete na temelju međunarodnih sporazuma i projekata sufinanciranih iz sredstava Europske unije.

5. Plaćanja koja proizlaze iz obveze preuzetih u skladu s ovim člankom proračunski korisnici državnog proračuna moraju kao obvezu uključiti u financijski plan u godini u kojoj obaveza dospijeva

6. Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Neizvjestan opstanak

Dakle, ukupna vrijednost protuzakonito sklopljenog ugovora između Dončića i HŽ Putničkog prijevoza je 3,5 milijardi kuna. Na ovaj način ministar je očito želio unaprijed osigurati državnu tvrtku koja loše posluje i za koju je neizvjesno hoće li i uz nabavu novih vlakova uopće opstati.

Prema članku 4. stavku 3. istog Ugovora stvorena je obaveza za nove vlade i za dulje od tri proračunske godine kako je maksimalno predvidio Zakon. U takvom slučaju nema ni jedne projekcije proračuna za tako dugo razdoblje. Osim toga, osnovni ugovor ima i aneks koji se odnosi na vrijeme (prva tri mjeseca) privremenog financiranja u 2016. godini.

Vidljivo je također kako u osnovnom ugovoru osim potpisa ministra Dončića nema ni jednog parafa, dok je u aneksu uz ministrov potpis pojavljuje i jedan paraf.

Kako vraćati kredit?

Opće je poznato da je ‘HŽ Putnički prijevoz d.o.o.’ kupio na kredit 22 vlaka od domaće tvrtke ‘Končar’ od čega je do sada isporučeno njih 17. Isto tako potpuno je neizvjesno kako će HŽ putnički moći uopće vraćati ovaj kredit iako mu je od ukupnog kredita od 816 milijuna kuna država već preuzela oko 500 milijuna kuna dok ostatak mora vratiti sam i naći zamjensko jamstvo umjesto državnog. No više je nego očita namjera “pajdaša” Dončića (kako je sebe samoreklamirao u izbornoj kampanji), da iz samo njemu znanog razloga, pokuša ovog kroničnog državnog gubitaša financijski osigurati godinama unaprijed.

Poznato je kako na ovakve ugovore Europska komisija ne gleda blagonaklono iz razloga što se zalaže za veću liberalizaciju tržišta. U ovakvim slučajevima se tržište osigurava za davatelja usluge koji između ostalog više obavlja uslugu kao autobusno a (sve) manje kao željezničko poduzeće. Naime, veliki broj linija uopće ne prometuje zbog remonta pruga, dok se drugi dio linija ukida zbog nedostatka resursa u HŽ putničkom prijevozu i loše organiziranosti samog prijevoznika.

Katastrofalno je za građane da ovako loš prijevoznik ima pravo dobiti subvenciju i obavljati uslugu od posebnog gospodarskog interesa u javnom željezničkom prijevozu u RH u slijedećih sedam godina prema spomenutom ugovoru, dok drugi tu i takvu privilegiju nemaju.

Autor: Ana Špišić / 7Dnevno

Odgovori

Skip to content