Sloveniju treba suspendirati iz EU-a jer ne poštuje ljudska prava
Milanović bi mogao okupiti prevarene štediše na trgu mega-zločinca U slučaju tužbe troje bosanskih državljana štediša Ljubljanske banke, Sud za ljudska prava u Strasbourgu, 6. studenog presudio je da je za dug
te banke njezinim štedišama izvan Slovenije odgovorna, nitko drugi doli slovenska država. Iako ta presuda još nije pravomoćna jer je slovenska vlada na nju najavila žalbu, ona nedvosmisleno ukazuje na (pravnu) činjenicu da je Ljubljanska banka odnosno slovenska država dužna obeštetiti sve bivše štediše te banke pa tako i hrvatske. Taj dug hrvatskih štediša iznosi 278,7 milijuna eura bez kamata a s kamatama, redovnim i zateznim, debelo bi premašio ovu brojku a usporedbe radi znatno je veći i od planiranog deficita u državnom proračunu RH za 2013. godinu.
Uza svu notornu činjenicu da je slovenska strana na optuženičkoj klupi i da već više od dvadeset godina krši elementarna ljudska prava, među koja spada i neprikosnoveno pravo privatnog vlasništva, prčevita mala dežela se ‘neda pameti’, njezin ministar VP-a, Karl Erjavec bezobrazno prijeti kako će nam zbog toga spriječiti ulazak u EU! Umjesto da se ‘pokrije ušima’ i prizna pljačku svoje-Ljubljanske banke, umjesto da se barem ispriča opljačkanim hrvatskim štedišama, taj se ‘optuženik’ pretvara u drskog ucjenjivača pa metaforički poručuje: ‘vi Hrvati, bivši štediše LJB-a, odrecite se svojih potraživanja a mi ćemo tek onda ratificirati vaš pristup EU-u’; uistinu sumanuto!
Naši ‘dobri’ susjedi kao da se drže one narodne mudrosti: ‘svoj svome dva prsta dublje’! Slovenija već dvadeset godina naglašava kako to nije dug ‘dežele’, i njezine banke, nego permanentno i uporno tvrdi kako hrvatski, i ini, štediše svoj dug-privatno vlasništvo, trebaju potražiti iz mase ‘sukcesije’ bivše, propale države. Upitajmo se je li slovenska država odnosno Ljubljanska banka na jednak način uputila svoje građane koji su bili jednako tako štediše iste banke odnosno dali i njihovi građani-Slovenci još uvijek čekaju ‘milost sukcesije’ bivše države u kojoj su i oni živjeli? Malo morgen!
I još nešto. Slovenija neprestano naglašava kako je evidentni dug LJB-a takozvani ‘bilateralni problem’ dviju država što nema veze sa zdravom pameću jer problem je u jednostranom odbijanju ‘dežele’ odnosno državne, Ljubljanske banke da isplati dug što je i postalo sudskim sporom; dakle, problem je unilateralni-isključivo i jedino slovenski. Pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu Slovenija odnosno LJB sjedi u optuženičkoj klupi zbog elementarnog kršenja upravo ljudskih prava na privatnu imovinu – štedne uloge a to potvrđuje i prva, doduše nepravomoćna presuda!
Uostalom, nije to nikakav međunarodni spor jer hrvatska država nije tužila LJB niti deželu, opljačkane štediše na Sudu ne zastupa državni odvjetnik Mladen Bajić. Tužba je privatna a oštećene štediše zastupaju privatni odvjetnici dok u cijelom sporu hrvatska država ‘figurira’ kao promatrač, u najboljem slučaju kao navijač! Mala je vjerojatnost da će nakon razmatranja slovenske žalbe Sud promijeniti svoju odluku pa će konačna, pravomoćna odluka samo potvrditi notornu činjenicu da je slovenska država odnosno LJB lukavo kamuflirana u Novu Ljubljansku banku, poput pravog gangstera, doslovno opljačkala svoje (vjerne!?) štediše, jasno, samo one izvan Slovenije!
Nego, ima nešto drugo, Slovenci jako vole hrvatsko priobalje jadranske obale pa su na obali i otocima, mahom u Istri i na ‘Kvarneru’, što legalno-što nelegalno izgradili 110.000 čvrstih objekata, vikendica, stanova ili kuća za stanovanje koje ‘služe’ i za nelegalno iznajmljivanje-jasno, bez plaćanja poreza. Kako bi bilo da im hrvatska država sve te objekte privremeno ‘konfiscira’ uz ucjenu sličnu onoj ‘logici’ ministra Karla Erjavca: „Dobit’ ćete ih natrag tek onda kad slovenska država odnosno LJB isplati opljačkanu ‘konfisciranu’ ušteđevinu poštenim hrvatskim štedišama!?“
Ili, jedno od osnovnih načela Europske unije bez sumnje je poštivanje ljudskih prava svih njezinih članica kao primarni postulat njenog zajedništva, solidarnosti i demokratskog ponašanja. Svojim blago rečeno nekorektnim ponašanjem prema Hrvatskoj kao budućoj članici EU-a, to elementarno načelo Slovenija apsolutno krši pa nas čudi kako naša ‘vanjska politika’ to ne vidi i ne prijavi Sloveniju kao članicu te zajednice zbog kršenja ljudskih prava uz zahtjev da se privremeno suspendira iz EU-a dok se ljudski ne upristoji, ‘opameti’!!! Opet malo morgen!
To, itekako bolno pitanje za više od stotinu tisuća opljačkanih hrvatskih štediša, hrvatskom premijeru nije nikakav problem pa o njemu nije ni razgovarao sa svojim slovenskim kolegom. Na upit novinara je li tijekom skupa EU-a, koji je završio u petak, razgovarao sa slovenskim premijerom Janezom Janšom o ratifikaciji pristupnog ugovora i Ljubljanskoj banci, Milanović je rekao da je, kao i svaki put, razgovarao sa svima, malo više sa susjedima, pa tako i s Janšom. A evo kako izgleda njegov odgovor na novinarsko pitanje, pa sami prosudimo. Ironizirajući pitanje o dugu LJB-a, odgovara on u svom ‘frajerskom stilu’, nonšalantno i šeretski:
„Razgovarali smo, više onako relaksirano, o Božiću (ateisti pričaju o Božiću?, op.a.), biciklu, skijanju i takvim lijepim stvarima, a što se tiče ovoga drugog (ratifikacije) mi smatramo da je sve riješeno…“ Drugim riječima premijer virtualno poručuje ostarjelim i umrlim štedišama: „O neriješenom dugu Ljubljanske banke nek’ se brinu još živući, prevareni štediše i njihovi odvjetnici, nije to briga moje vlade niti je moja osobna briga jer ja nisam ni bio štediša te banke!“
Blago si ga nama štedišama, pitamo se čiji je on premijer, čije interese zastupa je li i nas, hrvatskih štediša? Malo morgen, kazali bi Švabe, on je tek nekakav, eto, ‘slučajni premijer’ koji u principu zastupa samog sebe!
I za kraj: s obzirom da LJB odnosno Slovenija ni za dlaku ne će popustiti žalit će se beskrajno, obzirom da (i ova) kilava vlada ne će poduzeti nikakve radikalne mjere kako bi pomogla štedišama u ostvarenju ljudskih prava (prava na privatno vlasništvo!), premijer bi ih trebao okupiti na miting, njih 132.000, na nekom javnom mjestu, primjerice TRGU MARŠALA TITE, i objasniti im kako se zbog ‘bratstva i jedinstva’ i ‘mira u regionu’ trebaju kolektivno odreći svih svojih potraživanja prema susjednoj ‘prijateljskoj deželi’ jer inače nema ništa od našeg, epohalnog ulaska u EU, 1. srpnja 2013. Konačno, tada bi diljem ove zemlje umjesto ‘smeća’ trebalo poteći med i mlijeko, zar ne!? Ne bi bilo nikakvo čudo da se to i dogodi, jer, naši političari ako ne znaju ništa drugo raditi znaju barem, poput pokislih glista dobro puzati!
Damir Kalafatić/hrvatski-fokus
