OTVORENO PISMO OGORČENIH HRVATSKIH ISELJENIKA IZ NJEMAČKE: Kome smeta genaral Glasnović?
Sonja Breljak obrušila se na hrvatskog generala Željka Glasnovića – Novinarki „velikog formata“, čiji se suradnik Cipar pozivao i na samog Manolića, zasmetao je general Glasnović – zbog lustracije.
Novinarku sa završenim novinarskim fakultetom, radnim stažom itd., kako često za sebe kaže Sonja Breljak iz Berlina, voditeljica bloga „Hrvatski glas Berlin”, očito je bolno zasmetala protekla tribina u Berlinu na kojoj je gostovao trenutno među iseljenicima najpopularniji saborski zastupnik, general Željko Glasnović, te je oštro ošinula po Karamarkovu zastupniku.
Berlinska dvorana bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a tribinu je organizirao berlinski ogranak HDZ-a „Stjepan Radić”, koji vodi predsjednik Krešo Urban. Na skupu i nakon njega gospođa Breljak obrušila se na generala sve u šesnaest proglašavajući ga nekompetentnim, ovakvim i onakvim, očito u želji da ga beskrajno oblati, po svemu sudeći zbog te njegove popularnosti među iseljenicima, ali stječe se dojam i zbog lustracije, koja ju je u komentaru zaboljela, kada kaže:
– Nedjelja uvečer: drugi dio dvorane hrvatske zajednice, onaj gdje je smještena pozornica, ispunjen je skoro do posljednjeg mjesta. Naše ljude zanima tema: kako se i oni mogu uključiti u ekonomski i društveni razvoj Hrvatske, kratko je gosta predstavio predsjednik ogranka Krešo Urban. Dvije tri riječi o skorom dolasku hrvatskog premijera i mogućnosti susreta s njim (u utorak u 17 sati u Veleposlasntvu RH, uz najavu) izrekao je i veleposlanik Ranko Vilović, koji je na ovu tribinu stigao sa suprugom Ivankom i užim suradnicima: brigadirom Tomislavom Galićem, opunomoćenim ministrom Antom Cicvarićem, te ministricom savjetnicom Mirjanom Božić. A potom je riječ preuzeo Željko Glasnović.
Pročitala sam par stvari iz životopisa gospodina Glasnovića pa znam da se radi o čovjeku bogata životnog, iseljeničkog, vojnog i ratnog iskustva. Unatoč tome, netom održani susret i tribina ne uvjeriše me i u gospodinove zastupničke sposobnosti.
Nepripremljeni nastup i govor, nepovezani sadržaj, (žao mi je ali i…) nemušte rečenice, nejasan smisao, poruke … skoro ništa od rečenoga nije imalo veze s temom ponuđenom u najavi: Hrvatska politika prema Hrvatima u dijaspori: uključenje u ekonomski i društveni razvoj Hrvatske …Sva pripovijest svela se na (pra)prošlost bez čijeg raščišćavanja (uvjeravalo se stalno) nema budućnosti (koga briga za sadašnjost) lustraciju, neprijatelje ove i one, korumpirane njihove, nehrvatske medije i novinare, „njihovo“ školstvo, fakultete i sveučilišta, udbu, udbaše i slično.
Pokušaji slušatelja dobiti koji konkretan i temeljit odgovor na pitanja oko inozemnih mirovina i oporezivanja, izostanak lustracije u vremenu vladavine HDZ-a, dopisnom glasovanju, onome što uvaženi zastupnik može i namjerava pokrenuti i učiniti za svog mandata a tiče se i iseljeništva, sadašnjosti i budućnosti, ostadoše bez rezultata.
Rezime: gost „potegao“ iz Hrvatske. Publike puna dvorana.
A tema tribine (ako je namjerno – žalosno, ako je nenamjerno – još žalosnije) – promašena“, zaključuje “novinarka od formata” Sonja Breljak.
Diskeditacija „u rukavicama“
Po svemu viđenome, gospođa Breljak je to uradila sa željom da generala diskreditira i vrlo ga fino “u rukavicama” proglasi novim nekompetentnim saborskim zastupnikom HDZ-a. Za nju je sve promašeno. Kada kaže puna dvorana do posljednjeg mjesta kao da joj je žao što su ljudi pristigli u takvom broju i što obožavaju Željka Glasnovića i iskazuju svoju naklonost HDZ-u. Pa na to imaju pravo, da vole i cijene onoga koga oni žele. Neće valjda dočekivati Mesića, Josipovića i Pusićku, omiljenu Dariju Krstičević i Josipa Juratovića?
Breljak bi tako od generala Glasnovića htjela ono što mu je svakako slabija karika, koju svatko ima, da bude svjetski ekonomist. Pa naposljetku nije on uspješni ekonomist iz Milanovićeve vlade: Grčić, Hajdaš, Milanka, ili hadezeov vječni stručnjak Ivan Šuker, koji sve zna napamet i poslužuje sve hrvatske vlade. Bože dragi, kao da je za recept Frau Breljak pitala koaliciju “Hrvatska raste”, jer ni oni ne bi bolje iscentrifugirali generala , tako kako Breljak književni čisto kaže da je naš general nemušt. No, mi se pitamo, da li bi to isto Sonja Breljak uradila nekom drugom bolje umreženom političaru s dobrim vezama i vezicama u hrvatskoj politici i diplomaciji ili kojem osuđenom političaru za kriminal i drugo fizičko nasilje?
Nije jasno ni kako su se sada odjednom na tribini HDZ-a pojavili diplomati s blagoslovom i predznakom Pusićke, Milanovićeva i Josipovićeva SDP-a. Možda i zato što trenutno u hrvatskoj diplomaciji na pozicijama generalnih konzula i nema drugih diplomatskih stručnjaka, da ih tako nazovemo, po onom najjačemu i najtrajnijemu generalnom konzulu Zvonku Plećašu u Düssseldorfu, kojega su hrvatski iseljenici u više navrata prozivali za sklanjanje hrvatske ploče ispred konzulata u Münchenu dok je službovao u Bayernu, a ta oznaka i sjećanje na HDZ Bavarske koji ju je podigao toliko su ga zasmetali. Dobro umreženi Plećaš, kažu neki iseljenici, do osamdesete će godine biti generalni konzul u Njemačkoj, a onda ga i možda neki glavni uzme u Veleposlanstvo kao savjetnika ministra (štangu gore), bravo hrvatska diplomacija i poruka novom ministru vanjskih poslova Domoljubne, dr. Miru Kovaču, što čeka sa smjenama diplomata? Možda da padne Vlada pa da dotični diplomati zadrže kontinuitet? Čiji mu blagoslov treba? Svaka čast!
Genaral Glasnović zasmetao je zbog lustracije
Mnogi gosti tribine kažu, ne bi li bilo bolje da je Sonja Breljak nešto konkretnije o svemu iz svijeta ekonomije i hrvatske diplomacije upitala aktualnog veleposlanika Republike Hrvatske u Njemačkoj Ranka Vilovića, koji se isto nalazio tu ispred nje, jer on je zapravo projekt bivše vlade koja ga je postavila na to odgovorno mjesto i koja je neprestano govorila o stručnosti hrvatske diplomacije koja više nije politička nego gospodarska, pa bi bilo i logično da najveći u hrvatskoj diplomatskoj hijerarhiji sigurno tu lekciju zna najbolje, jer iza njega su četiri godine gospodarske diplomacije u Njemačkoj, a da i ne govorimo one po svijetu u UN-u i Americi, gdje je sve bio naš Ranko na račun hrvatskih poreznih obveznika.
Ali, ma jok, neće ta novinarka na diplomaciju. Valjda zna ona da bi tu udarila u tvrdo pa je onda bolje, ako već udara, udariti u mekano, jer kada se u mekano “udari” onda ništa ne boli onoga koji udara. To je dokazana dobra praksa poput one – puno govoriti, a malo kazati. A na koncu i češljanje generalnog diplomata koštalo bi je rejtinga, pa se više ne bi tako mogla smješkati na brojnim diplomatskim prijamima i kvalitetno se umrežavati u vlastitoj afirmaciji.
A ovako, lakše je bivšeg ratnika, generala i predstavnika Domoljubne koalicije zaskočiti iznenadnim ekonomskim parametrima za koja se on zasigurno ovom prilikom i nije tako dobro pripremio. Jer Hrvate u iseljeništvu ovog trenutka najviše zanima lustracija i procesuranje Udbinih zločinaca, jer bez toga nema ni kvalitetne hrvatske ekonomije, koju su hrvatski zaostali Udbini agenti dobro opljačkali kroz proteklih 25 godina raznim privatizacijskim makinacijama. Ne leži li u tome grmu zečko da Frau Breljak i neke oko nje ne zanima lustracija, jer poznati književnik Ante Matić piše kako je baš general Glasnović ta karika koja se snažno zauzima za lustraciju i kao takav mnogima stoji na putu.
“General Glasnović i ja dali smo sebi u zadatak, da će on progurati u Saboru zakon o lustraciji, a ja u medijima. Kako sada stvari stoje, izgleda da će biti nemoguće, jer je Karamarko izjavio da odustaje od lustracije. Ako ne prođe Zakon o lustraciji, onda ćemo tražiti referendum o lustraciji, pa kud puklo da puklo”, kaže Ante Matić.
Da Hrvati u Berlinu ne potpadaju pod medijski utjecaj Sonje Breljak svjedoče i komentari njezinog “vrhunskog” uratka:
Tako ju je izvjesni posjetitelj Goran Igel dobro iskomentirao : – Možda nekom nisu bile zgodne teme kao lustracija i otvaranje dosjea, smatra gospodin Igel. Bit će valjda da je to prava istina.
Bar do sada to nije bio slučaj, bez obzira na novinarsku slobodu da se jedan sve omiljeniji političar i hrvatski general ovdje u iseljeništvu tako jednostavno, što bi rekli istočni susjedi, šutne fus u guz, a da novinarska struka i pera drukčijeg mišljenja od Sonje Breljak i sličnih ne odgovore. Ali smogla je gospođa Breljak strukovne hrabrosti za spuštanje generalu Željku Glasnoviću, koji je trenutno najomiljeniji predstavnik iseljenih Hrvata u Saboru i kao takav dobrodošao i rado viđen gost među hrvatskom dijasporom.
Što je to Glasnović po ocjeni Sonje Breljak trebao govoriti hrvatskom puku u Berlinu? Valjda održati neku birokratski ispraznu lekciju o uspješnosti hrvatskog gospodarstva, lažnog rasta BDP-a, posluživši se Milanovićem trikovima ili kojim drugim forama, lažima i obmanama iz partijske medijske kuhinje podvala Radmanove tv. Mnogi vjeruju kako je netko od mentora Sonji Breljak dao zeleno svjetlo da počisti generala Glasnovića na svojem blog portalu i prikaže ga kao političara niš koristi. Možda se trebao kojim slučajem slikati s Josipom Juratovićem, o kojemu dotična piše redovito i kvalitetno, uredno, mnoge uratke i hvalospjeve. Naručene? U, neovisno kritično novinarstvo? Mnogi se Hrvati pitaju: Što Sonja Breljak nikada nije našla zamjerke Josipu Juratoviću, već se lijepo zbrinula u njemačku državnu službu odakle je lakše i kritizirati ili pak, da nedaj Bože, kakvo suvišno pitanje postavila veleposlaniku Ranku Viloviću, kada je bila afera u Berlinu u vezi gostovanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kada hrvatskim mladima nije dopušteno da se susretnu sa svojom omiljenom predsjednicom. Onda je nije bilo čuti s kritikom, već je pilu okrenula naopako i ošišala opet po slabijoj karici građanske incijative hrvatskih domoljuba i kuraže pojedinih Hrvata, a posebno mladih, koji su iz cijele Njemačke došli pozdraviti predsjednicu, a onda doživjeli razočaravajući fijasko kada im ona nije uspjela prići zahvaljujući protokolu, osiguranju i pojedincima koji nisu željeli da se predsjednica susretne s mladima, koji su joj više nego oduševljeni došli izraziti svoju potporu.
O tome je Sonja Breljak onda šutjela, ali je zato napala organizatore tvrdnjom kako ta skupina nije bila prijavljena i samim time nije imala pravo da se susretne s predsjednicom. Baš šteta, oni su samo htjeli srdačno pozdraviti svoju novu predsjednicu, koja domoljubno vodi njihovu zemlju i ništa više, ali netko je za nekoga dobro odradio posao.
Emila Cipra zabolio fra Šito i Joe Šimunić zbog “Za dom, spremni”
No, kada smo kod lika i djela dotične novinarke Sonje Breljak zanimljivo je kako se ona i danas s nostalgijom poziva na svojeg novinara, kolegu i suradnika pokojnoga Emila Cipra, koji je među prvima započeo hajku i potaknuo smjenu Mije Marića, predsjednika HSK-a, pritom se ne libeći ni pozivati se na Josipa Manolića, čelnika OZNE i UDBE. A još je zanimljivije da je taj isti Emil Cipar (Bog mu dao pokoj duši) na medijski dvoboj izazvao samog fra Šimuna Šitu Ćorića, cijenjenog među iseljenicima, poznatog franjevca, doslovce mu poručivši na blog-portalu Sonje Breljak:
– Trenutno se u Hrvatskoj prikupljaju potpisi za referendum protiv ćirilice. Opet nam neki neodgovorni napadaju naše svetinje, naše povijesne vrijednosti.
Želi se zabraniti ćirilicu, povijesno hrvatsko pismo. Nije mi jasno zašto fra Šito Ćorić o ovome šuti. Zašto i sada na stranicama HSK ne stane u obranu ćirilice, jer ćirilica jest hrvatsko pismo, pisao je Cipar, a onda se dokatnuo i Joa Šimunića, zaključivši:
O ovome glasnogovornik HSK Šito Ćorić šuti. Njegova šutnja govori puno o karakteru ove udruge i o tome koliko je i je li uopće HSK-u stvarno stalo zaštititi hrvatsku baštinu.
Jer ako je urlikanje na stadionu “Za dom – spremni“! nevina reminiscencija na stvaralački opus Ivana pl. Zajca, a ne zazivanje pogromaškog duha Endehazije, zbog čega je onda staro hrvatsko pismo ćirilica manje važno. Zbog toga što je ona sada službeno srpsko pismo … pa nećemo valjda tako gledati na stvari gospodine Ćoriću.
Možda je Joe Šimunić stvarno … onako ozaren od pobjede nad snažnim Islandom, osjetio spontanu želju otpjevati ariju iz neke opere, a mikrofon službenog razglasa se tu slučajno našao. Zna to bit … događa se to često na nogometnim stadionima, jer slična je to publika kao i ona u Metropolitenu ili Wiener Staatsoper.
I možda mu je isto tako složno sa tribina odgovorio „Zbor zatvorenika“ od 30 tisuća grla, koji se tu slučajno zatekao. Sve je to moguće, a ako to učeni Šito Ćorić koji je uz to i glasnogovornik HSK napiše, onda ne treba ni sumnjati u to, ironično je komentirao Emil Cipar.
Na kraju što kazati osim, iako je to od vjernog bivšeg kolumnista Sonje Breljak Emila Cipra, za kojega je kao novinara malo tko ikada čuo, previše je. Joa Šimunića i hrvatski jezik dijaspora previše voli i svima sličnima nalik na ove junake neće nikada dopustiti da taj osjećaj promijene, poručuju naši iseljenici iz Njemačke.
Hrvatski iseljenici, Berlin
O ovome se priča u Njemačkoj
Milanović sufinancirao portal koji je napao generala Glasnovića
Portal Sonje Breljak i izdavanje knjige o Emilu Cipru sufinancirala je Milanovićeva Darija Krstičević iz Državnog ureda za Hrvate izvan domovine
Da cijela priča bude posve jasnija, Sonja Breljak ovih dana jasno i javno na svojem “Hrvatskom glasu Berlin” zahvaljuje na financijskoj pomoći nikome drugome nego Dariji Krstičević, Milanovićevom kadru iz Državnog ureda za Hrvate izvan domovine, te kaže kako je taj ured sufinancirao kako rad “Hrvatskog glasa Berlin” u prošloj godini, tako i tiskanje knjige “Ono malo duše”, autora Emila Cipra. Ujedno gospođa Breljak poziva Dariju Krstičević na tribinu koja će se održati u subotu 16. travnja u dvorani Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin, na adresi Karl-Marx-Straße 204-206, 12055 Berlin.
S priznanjem kako je Milanovićev Državni ured za Hrvate izvan domovine financirao Hrvatski glas Berlin i izdavanje knjige Emila Cipra, koji je napadao Josipa Šimunića, fra Šimuna Šitu Ćorića, Miju Marića i druge iseljenike zbog domoljublja, sada je kristalno jasno i onim nevjernim Tomama tko iseljeništvu danas kroji kapu. I dokle će Darija Krstičević nakon promjene vlasti biti na toj funkciji? Hoće li je Domoljubna koalicija nastaviti protežirati, kao da nema vlastitih kadrova i novih ljudi?
Umjesto da sredstva usmjeri, primjerice, u izgradnju jednog spomenika žrtvama Udbe, za koji je bilo planirano da bude u Berlinu, ili pak da se izda knjiga o herojima koje je u Njemačkoj ubila Udba, primjerice recimo i o jednom Luki Kraljeviću koji je ostao slijepi invalid za cijeli život, domišljata Darija podupire one koji pljuckaju po hrvatskim domoljubima, generalu Željku Glasnoviću, fra Šiti Ćoriću i drugima. Sada je svakom poštenom našem čovjeku u Berlinu jasno zbog čega im smetaju lustracija, generali i prošlost, za koju kažu da je nebitna.
I kako pojedinci pišu, po viđenome onako kako bi se zadovoljili svjetonazori Darije Krstičević i drugoga šarolikoga interesno povezanog lobija kroz diplomaciju, biznis, medije i druge oblike udruživanja.
Sada je više nego jasno koga je briga za ljude koji su položili svoje živote za ideale svoga naroda i zemlje, domovinu Hrvatsku i Božji obraz.
E, Darija, sve je to previše za naše ljude koji su na svojoj koži osjetili udbaški bič i ubojstva nedužnih hrvatskih ljudi u Njemačkoj.
Pa su upravo zato i generalu Glasnoviću prošlost i lustracija danas i te kako bitni. Zato mu i predlažemo da sada kao saborski zastupnik zatraži opoziv Milanovićevih kadrova iz Državnog ureda za Hrvate izvan domovine, tako da vaši novinari i portali koje financirate ostanu bez sponzora. I da vi naposljetku konačno odete s crvenima s kojima ste došli soliti pamet protekle četiri godine, te okretati iseljene Hrvate u vašem zajedničkom željenom pravcu velikih podjela u kojima ste među našim ljudima i udrugama u Njemačkoj zaista uspjeli zajedno s odabranim suradnicima, među kojima su Sonja Breljak, Emil Cipar, Aleksandra i drugo društvo. Sretan vam put!
Autor: 7Dnevno
