Nekoliko zanimljivih ideja glede ulaska Srbije u Europsku uniju
Naši, “bre, od vekova komšije i braća Srbi” na čelu svoje države imaju dva šegrta Voje Šešelja i lika kojeg nazivaju “malim Slobom”. Dakle, Vučić, Nikolić i Dačić, “nepobediva” četnička trojka, opet nešto “njurgaju” i nezadovoljni su jer je hrvatski državni vrh spomenuo kako očekuje ispunjenje svih uvjeta za davanje zelenog svjetla ulasku Srbije u “Evropsku” uniju.
Tako “mali Sloba” kaže da u Hrvatskoj ima više Šešelja no u Srbiji. To je možda prva izjava srpskog političara s kojom se Hrvati mogu složiti; naime, Hrvatska ima previše Šešelja, njih preko četiri tisuće na popisu “Kulturnjaci 2016”, a k tomu i sve one u Gongu, Centru za mirovne studije, Antifašističkog ligi, riječkom kazalištu i t.d. Svi oni čine podružnicu Srpske radikalne stranke, odnosno oni su srpski ekonomski migranti, jer su u hrvatskoj samo radi “zločinačkih ustaških”, a ipak tako neodoljivih kuna. Zato i jesu tako solidarni s migrantima iz arapskog svijeta…
Mali vuk, pak, kaže, da se Srbija susjeda ne boji. To svi znamo jer u povijesti Srbije, Srbi nisu nikada, beziznimno, ni jednu bitku dobili, a i dalje su ratoborni. Zaključak svi možemo izvući…
Hrvatska je stekla slobodu, a Sava nije potekla uzvodno – to je već nešto. Srbija će ući u EU kad sve rijeke (osim Rijeke na čelu s Obersnelom) počnu teći uzvodno, kad presahnu “okeani”, kad pustinje budu plodne i kad Zoran Milanović postane nacionalno svijestan. To bi trebali biti hrvatski uvjeti za ulazak Srbije u EU.
Kao što je u Hrvatskoj zaštićeno “ojkanje” tako treba Srbija zaštiti laganje. Naime, Srbi su lažovi po sebi i za sebe (“an sich und bei sich”), kako bi rekao Hegel, te bi taj svoj proizvod, odnosno način života trebali zakonski zaštititi prije no ih globalizacija i “ustaški” kapitalizam iskvari. Srpska laž je svjetska kulturna baština i naslijeđe; u Srbiji postoje profesionalne narikače, koje nađete u telefonskom imeniku i nazovete, te one 40 dana nakon pogreba pokojnika svaki dan dolaze na grob i nariču. Sapienti sat. “Dragocena i neprocenjiva” tradicija koju ne poznaje ni jedna zemlja Europe, ali i šire. Nadalje, bitan uvjet ulaska u EU je rješavanje spornih granica s “komšijama”, što će možda predstavljati sitan problem, jer svi “bre znaju da se Srbija prostire od Tokija do Milvokija i od Tromsa do Jovanesburga”!
Nadalje, kao što u Hrvatskoj postoji izrada paške čipke, proizvodnja paškog sira te dalmatinskog i istarskog pršuta, vina, kao i ostale vrjednote i proizvodi hrvatske tradicije, tako se u Srbiji njeguje endemski zanat spaljivanja zastava drugih država i institucija. Najbolji u tim “performansima” je “pomenuti” Vojo Šešelj, porijeklom Hrvat, ali po zanimanju Srbin i glumac koga je KOS JNA u ratu i nakon njega koristio kao svoga glasnogovornika, a u nas mu je ravan jedino Oliver Frljić Frlja koji posljednjih godina Šešeljeve i KOS-ove žrtve uvjerava da su Hrvati zločinci i ubojice – i zaista jesu, jer je Šešelj hrvatsko prezime, a Vojislav je hrvatsko ime. Vjerojatno Hrvatska ne će biti glavna kočnica ulaska Srbije u EU jer su belgijski, francuski, njemački i nizozemski “kulturnjaci”, ali i izrađivači zastava u strahu od tog srpskog autohtonog “kulturnog” proizvoda.
Također, Srbi bi trebali zaštititi svoje povrće jer u njih postoji specifičan način uzgoja. Naime, na beogradskim neboderima nalaze se – povrtnjaci. Tu marljivi i “vredni” Srbi i Srpkinje uzgajaju rajčice (“paradajz”), patlidžan, tikvice i slično povrće, a za to imaju dva razloga: prvi, je na vrhu nebodera ima dovoljno svjetlosti (i ne treba zalijevati!), a drugo, kako bi svi ispušni plinovi motornih vozila i ostale isparotine koje su lakše od zraka oplemenile povrće i time im dale velegradski okus. Sigurno će se naći neki čangrizavi europski zdravstveni odbor koji će biti protiv toga, pa eto prijateljskog savjeta – to što prije zaštititi.
Treba spomenuti i srpske znamenitosti kao što je Ćele kula. Za razliku od Nikole Šubića Zrinskog koji je do smrti sa svojim vojnicima branio Siget, srpski su pobunjenici, nakon što ih je napala turska vojska, odlučili sami sebe ubiti, zapalivši barut, pa su im Turci “u čast” podigli kulu od njihovih lubanja. Tu sablazan danas Srbi reklamiraju i najveća je znamenitost koju Srbija nudi. Jedino joj konkurira Andrić-grad, doduše u Republici Srpskoj, dakle grad posvećen Hrvatu, građen na “srpskom tlu”, a projektira ga Musliman.
Naposljetku, poznato je kako izgleda zastava Europske unije: 12 zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Budući da je Srbija “centar sveta”, dakle njihovo poimanje svemira nije geocentrično ni helicentrično, već srbocentrično, stoga će se morati dodati i simbol Srbije na zastavu EU; to će izgledati ovako: 12 zlatnih zvijezda na plavoj pozadini, a u središtu tih zvijezda – opanak!
Mila Marušić/hrsvijet.net
