Molitva – Srijeda, 30. ožujka
Božja prisutnost
Bog je sa mnom. Čak i više: Bog je u meni, on čini da ja jesam.
Na trenutak ću otpočinuti u Božjoj životvornoj prisutnosti
u mome tijelu, umu, srcu, u mom cijelom životu.
Sloboda
Trebam se isključiti iz buke; izdići se iznad buke;
buke koja prekida uspostavljen odnos, koja razdvaja.
Trebam se vratiti slušanju Boga.
Svjesnost
Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.
Riječ Gospodnja
Lk 24,13-35
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika su putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.”
A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No, oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Pridruži se dvojici učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus. Osjeti njihovo razočaranje, malodušnost, izgubljenost. Slušaj dok im Isus tumači značenje Pisma. Budi svjestan koliko srce gori u njima. Kakve li promjene raspoloženja – od potištenosti do ushićenja! Grije li Isus i tvoje srce? Vidiš li išta u novome svjetlu?
Sjedni za stol zajedno s učenicima i Isusom u Emausu. Zapazi euharistijski prizvuk onoga što Isus radi s kruhom.
Prepoznajemo li ga u lomljenju kruha svaki put kad sudjelujemo u euharistijskoj gozbi? Jesi li i ti poput ovih učenika te želiš podijeliti svoje iskustvo uskrsnulog Gospodina sa svojim bližnjima?
Razgovor
Riječi mi ne naviru lako, Gospodine.
Pogledaj u moje srce i vidi da čeznem za mirom.
Čuvaj me, Gospodine. Znam da si uvijek uza me.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
