U IŠČEKIVANJU APOSTOLSKE POBUDNICE: Što Papa može, a što ne može promijeniti?
Intenzivno su započele ‘lijeve’ i ‘desne’ spin-ofenzive uoči objavljivanja Papine apostolske pobudnice Amoris laetitia. Međutim – piše George Weigel – čini se da i liberalni i konzervativni glasovi rade s krivim shvaćanjem toga što pape uopće mogu promijeniti, a što ne.
Kad je Drugi vatikanski sabor bio u završnoj fazi dorađivanja jednog od svojih ključnih dokumenata, dogmatske konstitucije o Crkvi (Lumen Gentium), papa Pavao VI. je predložio uključivanje izjave da papa “odgovara samo Gospodinu”.
Taj prijedlog prenesen je Teološkom povjerenstvu Sabora koje ga je, možda na iznenađenje pape Pavla, izričito odbilo: Rimski prvosvećenik, napomenulo je Teološko povjerenstvo, “vezan je samim otkrivenjem, temeljnom strukturom Crkve, sakramentima, definicijama ranijih sabora i drugim obvezama prebrojnim da ih se navede.” Papa ne može, drugim riječima, promijeniti polog vjere, kojeg je on čuvar, a ne gospodar. Papa ne može odlučiti da bi Crkva mogla biti bez biskupa ili da zapravo ima jedanaest sakramenata ili da je Arije bio u pravu kad je nijekao Kristovo božanstvo.
A što se tiče onih “obveza prebrojnih da ih se navede”, one uključuju papinu vezanost činjenicama, što je dodatno ograničenje papinskog autoriteta. Dobro se sjećam akademske konferencije na kojoj je jedan ozbiljan filozof (koji se smatrao iznimno pravovjernim katolikom i koji se, samo djelomično u šali, predstavio našoj ekumenskoj skupštini riječima: “Ja sam ona vrsta katolika koju je još uvijek u redu mrziti”) proglasio: “Kad bi papa rekao da je ‘2+2=5’, ja bih mu vjerovao”. Drugi filozof, još istaknutiji, pružio je ispravni, katolički odgovor na taj pretjerani ultramontanizam: “Kad bi papa rekao da je ‘2+2=5’, ja bih javno rekao: ‘Možda sam krivo shvatio nakanu Njegove Svetosti’. Privatno, molio bih za njegov zdrav razum.”
Ove dvije epizode pale su mi nedavno na pamet, kad su razni katolički spin-strojevi ubačeni u višu brzinu, svaki pokušavajući unaprijed odrediti interpretaciju apostolske pobudnice koju će papa objaviti kao dovršetak rada sinoda 2014. i 2015.
Kao što običava, kardinal Walter Kasper je bio prvi u toj igri, najavljujući da će apostolska pobudnica (čiji je datum objavljivanja pogriješio) biti prvi korak u potvrđivanju njegova prijedloga za “pokornički put”, prema kojem bi rastavljeni i ponovno vjenčani mogli biti pripušteni svetoj pričesti – unatoč činjenici da je njegov prijedlog bio naširoko kritiziran i odbačen na obje sinode i u raznim učenjačkim člancima i knjigama. Kasperov spin su onda preuzeli neki od redovitih medijskih igrača, koji su pozvali redovite katoličke glasove s lijeve strane Petrove barke, koji su stvari odveli još dalje, spekulirajući da će apostolska pobudnica otvoriti još revolucionarnije putove, uključujući eventualno prihvaćanje istospolnih brakova i drugih točaka LGBT agende u Crkvi.
To je, dakako, pokrenulo protureakciju konzervativnih i tradicionalističkih sektora katoličke blogosfere, gdje je mamac progutan te su uslijedile svakovrsne mračne spekulacije o tome što bi to značilo kad bi kardinal Kasper bio potvrđen.
Ono što je upečatljivo u ovom slučju spin-doktoriranja jest što se čini da i progresivisti i konzervativci/tradicionalisti imaju krivo razumijevanje onoga što pape mogu učiniti.
Odbacujući prijedlog Pavla VI. o papinstvu koje je “odgovorno samo Gospodinu”, Vatikan II je učinio jasnim da postoje granice oko onoga što pape mogu učiniti. U temeljnim pitanjima na dvije nedavne sinode, primjerice, nijedan papa ne može promijeniti utvrđeni crkveni nauk o nerazrješivosti braka ili teškoj opasnosti nedostojnog primanja svete pričesti, zato što su ta pitanja ono što je Teološko povjerenstvo Sabora nazvalo “samim otkrivenjem”: specifično, Matej 19, 6 i 1 Korićnanima 11, 27-29. A papa Franjo nije naznačio ni u jednoj javnoj izjavi da namjerava u bilo kojoj mjeri odstupiti od onoga što je po otkrivenju upisano u crkvenu konstituciju.
Čini se neizbježnim da će se spin nastaviti, neovisno o tome kako Papa oblikovao svoj poziv na pastoralno praćenje rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih. Možemo se nadati da izričaj neće biti tako nejasan da se bitka spinova nastavi ad infinitum i ad nauseam. Ali usred sve te prolivene tinte i sred svih tih svjetlucajućih piksela, sjetimo se da u Crkvi postoje stvari koje se ne mijenjaju, zato što se ne mogu promijeniti.
To je Vatikan II.
George Weigel – First Things
Prijevod: H. J. | Bitno.net
